Pripremila: Ljilja Lukić
Ne možemo reći da je trčanje izmišljeno, jer je nešto što većina nas može da uradi – mada neki znatno bolje od drugih – ali izmišljeni su određeni razlozi za trčanje.
Kroz istoriju se mogu pratiti neki od različitih razloga za trčanje, koji uključuju nošenje poruka, ali i takmičarske i zabavne sportove.
Neki kažu da su ljudi razvili sposobnost brzog trčanja jer su morali da bježe od predatora, što je najverovatnije tačno. Po toj logici, trčanje datira od prije najmanje 4,5 miliona godina, od Australopiteka – dvonožne rane vrste primata. Trčanje “pismonoša” može datirati oko 700. godine prije nove ere, jer su ih drevna društva poput Grka, Perzijanaca, Egipćana i mnogih drugih koristili za nošenje poruka. Takmičarsko trčanje započelo je u istom periodu, jer su trke na kratke staze bile jedini događaj na prvim drevnim Olimpijskim igrama 776. godine prije nove ere. Drugi sportovi su dodati 724. pne., a moderne Olimpijske igre, kakve danas poznajemo, počele su tek 1896. godine u Atini.
Na Olimpijskim igrama 1896. godine održana je i prva maratonska trka, na ruti od 40 kilometara koju je grčki vojnik trčao od Maratona do Atine 490. godine prije nove ere.
Trčanje na velike daljine može se datirati u vrijeme vladavine egipatskog kralja Taharke, 690. do 664. godine pne. On je održavao svoje vojnike u formi trkama na 100 kilometara. Druge vrste trčanja su klasifikovane u skorije vrijeme, ali opet, vjerovatno postoje vijekovima. Škotski kralj Malcolm Canmore organizovao je trku u trčanju još sredinom 11. vijeka.
Da li je trčanje zapravo izmišljeno?
Trčanje nije tehnički izmišljeno – bilo koje stvorenje sa nogama ima sposobnost trčanja. Razlog trčanja se mijenjao kroz istoriju, s tim što se nekada koristio kao vid “prevoza”, a u savremenom svijetu se uglavnom koristi kao zabavna aktivnost ili sport. Pored trčanja sa svrhom, (poput brzog stizanja od tačke A do tačke B), sada imamo i sportsko trčanje ili trčanje zbog zdravlja. Takmičarsko trčanje datira još od starih Grka i donijelo nam je heroje kao što su sprint senzacija Usain Bolt ili dvostruki osvajač zlatne olimpijske medalje Mo Farah.
Ko je izmislio trčanje?
Opet, niko nije izmislio trčanje, počelo je zbog potrebe. Trčanje su koristili ljudi drevnog svijeta, poput Grka, Perzijanaca i Egipćana, između ostalog i za nošenje poruka. Na primer, Stari Grci su zapošljavali glasnike, Hemerodrome, koji su pretrčavali ogromne razdaljine. Philippides, jedan od ovih grčkih glasnika, zaslužan je za trčanje otprilike 40 kilometara od Maratona do Atine kako bi prenijeo pobjedničku poruku u persijskim ratovima.
Drugi vjeruju da je on u stvari pretrčao 300 milja, prelazeći udaljenost između Atine i Sparte dva puta sa samo kratkom pauzom. Kako god bilo, maraton kakav poznajemo, dužine 42.195m, počeo je naredne godine u znak sjećanja na veliku trku Philippidesa. Ipak, za Philippidesa se ne može zaista tvrditi da je izmislio maraton, kao što ga nije izmislio ni Michel Breal kada je trku ove dužine dodao na Olimpijske igre.
Već pomenuti Egipatski kralj Taharka iskoristio je trku od 100 kilometara za obuku svojih vojnika, ali bilo bi teško tvrditi da je izmislio trčanje na velike daljine, jer je mnogo ljudi otprilike u isto vrijeme, a vjerovatno i ranije, trčalo slične ili veće dužine. Glasnici koji su trčali i dalje su korišteni širom svijeta do početka 19. vijeka, jer se smatralo da su sposobniji od konja u prelasku preko neravne površine.
Neki kažu da su ljudi uglavnom bolji trkači na daljinu od većine životinja – mada ne možemo da se podudaramo sa njihovim brzinama.
Sprint kakav danas poznajemo može se pratiti i do drevne Grčke, ali je trka na 100 metara uvedena na prvim modernim Olimpijskim igrama 1896. godine.
(Izvor: thesun.co.uk)