Armin Duzić: Poseban je to osjećaj kada publika aplaudira i bodri te

U rubrici u kojoj vam donosimo predstavljanje klubova, udruženja i svega vezanog uz trčanje u Bosni i Hercegovini javio nam se mladi Armin Duzić sa kratkom pričom o svojim počecima u trčanju, željama za budućnost ali i poteškoćama. Armin je jedan od onih koji su jako brzo zavoljeli trčanje i sa ogromnom željom da sve prebace na viši nivo. Za sada sve ide po planu, u stalnom je napretku što potvrđuje i dobar rezultat iz Splita, bio je peti u svojoj kategoriji M23.

Ljubav prema trčanju i sportu općenito se rodila još od malih nogu, kada sam se zajedno sa ostalom djecom igrao po našoj mahali u Donjem Vakufu. To je bila jedna posebna mahala u kojoj  se igralo po cijeli dan. Većinom bi igrali fudbala, razbili po neki prozor komšijama loptom i onda trčećim korakom bježali na lijepu „Baginu stranu“. Sanjao sam o raznim uspjesima u sportu a prvi od njih je bio postati neki slavni rukometni igrač. Tada je i postojao rukometni klub u Donjem Vakufu čiji sam aktivni član bio ali nažalost došlo je do raspada čime se polako gase i snovi jer sam tada bio već treći razred srednje škole. Ne mogu a da u ovoj priči ne spomenem svoje Kulturno – umjetničko društvo „Nakib Abdagić – Kiban“ čiji sam aktivni član već  desetak godina i zahvalim im se na podršci.

Da se vratim na trčanje, prva utrka mi je bila u Sarajevu. To je bila utrka na 4 kilometra – Trka mira. Kada sam ulazio u finiš osjetio sam neki poseban osjećaj kada publika aplaudira i bodri te.

Odlučio sam da treniram i da pokušam nešto više u tome.  Veliku zahvalu za moj prvi polumaraton koji sam istrčao na Plitvičkim jezerima u Hrvatskoj dugujem svom sadašnjem  profesoru na fakultetu Adiju Paliću, koji me je nagovorio na to.

Bila je to duga i teška borba koja je trajala 2 sata i 20 minuta jer je bilo dosta brdovitog terena ali uspio sam. Bio sam ponosan i bilo mi je drago da sam uspio, jer u trčanju na duge pruge jedini protivnik kojeg trebate pobijediti jeste Vi sami! Super! Govorio sam. Idemo sada popravljati vrijeme, pokušati doći na nešto više.

Nakon toga je uslijedila trka u Dubrovniku gdje sam postavio svoje novo vrijeme 1h 55min. Odmah nakon Dubrovnika uslijedila je Banja Luka i ponovno sam uspio da oborim svoj lični rekord na 1:45 i ukupno zauzmem 126 poziciju od više od 700 trkača koji su istrčali utrku.

Uslijedila je ljetna pauza nakon čega je u septembru došao Sarajevo polumaraton. Bilo je ružno i kišovito vrijeme na kojem nisam imao priliku do tada da se takmičim i razmišljao sam da li mogu to? Trka je krenula i tempo je bio odličan cijelo vrijeme. Kada sam došao na cilj nisam mogao da vjerujem! Ponovno novo vrijeme 1:38 minuta. To su bile trke koje su mi obilježile 2015. godinu.

U 2016. godini prva trka je  bila prije sedmicu dana u Splitu gdje sam do sada ostvario svoj najbolji rezultat 1:35:12 i zauzeo 5 mjesto u kategoriji muškarci do 23 godine.
Što se tiče planova za budućnost financije mi predstavljaju najveći problem.  Nadam se da će moja općina Donji Vakuf shvatiti koliko želim da predstavim svoj grad i koliko mi je do ovoga stalo, jer bi se sportaši trebali podržavati i volio bih da me kontaktiraju, do sada se to nije desilo. Mislim da će im biti drago kada budu imali svog maratonca! Zahvaljujem se Uniji studenata i Univerzitetu „Džemal Bijedić“ na podršci koju mi daju, ali volio bih da to imam i od svog grada. Trke koje planiram su: Zagrebački polumaraton koji je u ovom mjesecu, te ostali: Beogradski maraton, Banja Luka polumaraton, Dubrovnik polumaraton, Šujički polumaraton, Sarajevski polumaraton, Zenički polumaraton.

Vaši komentari