Piše: Ersan Bijedić
Ninković (rođena 15. decembra 1995. godine) je sa 16 godina i 228 dana nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Plivala je u disciplini 100m prsno i pobijedila u najslabijoj grupi, ali je to bilo nedovoljno za plasman u polufinale.
Te godine je proglašena i za najbolju sportistkinju BiH. Životni put ju je kasnije odveo u SAD na školovanje.
– Nakon diplomiranja na Arizona State University, dobila sam ponudu za posao u naftnoj kompaniji u Houstonu. Tri godine radim kao inžinjer u pomenutoj kompaniji, kaže Ivana.
Novi sportski interesi
Plivanjem se još ozbiljno bavila na fakultetu nastupajući za tim Sun Devils.
– Održavam stalnu fizičku kondiciju koliko mi obaveze dozvoljavaju. Kod svakog sportiste ambicije uvijek postoje, ali od kada sam prihvatila posao teško je uskladiti vrijeme, jer slobodnog vremena kao zaposlen radnik u Americi imate malo.
Njeni interesi su sad okrenuti i ka drugim sportovima, trčanju, trail trčanju, planinarenju.
– Svaki sportista, kad ne može zbog nekih okolnosti da nastavi tempo treninga, potrebno je da sebi nađe neki vid fizičke aktivnosti koja bi ga održala u psihofizičkoj kondiciji. Naporne plivačke treninge sam zamijenila trenirajući trčanje, planinarenje, triatlon i jogu. Istrčala sam Houstonski maraton u solidnom vremenu (3:42:13, op.a.) za nekog ko prvi put trči maraton. Takođe, nedavno sam bila u Grand Canyonu gdje sam planinarila “Rim to Rim to Rim” (80km u jednom danu). Više o tome možete pročitati na OVOME BLOGU. Uvijek pokušavam da budem fizički aktivna, priča Ivana.
Kako se iz ove perspektive čini baviti sportom u BiH, spram onoga što sportisti imaju u SAD-u?
– Baviti se bazičnim sportovima u BiH je vrlo teško jer najveći teret pored sportiste nose njihovi roditelji. Potrebni su uslovi, sredstva, stručni rad i sve ono što je vezano za postizanje dobrih rezultata da bi se ostvario bilo kakav uspjeh. SAD je sportska velesila koja ulaže ogromna sredstva u svoje sportiste i sve što je potrebno za bavljenje vrhunskim sportom što je naročito izraženo kroz srednju školu i koledž.
Trčanje i plivanje
Kao vrhunska plivačica i prije je radila trkačke treninge.
– Trčanje se često smatra najvećom morom plivača. Plivači se užasavaju toga. Na kraju krajeva, plivači su namijenjeni vodi, a ne kopnu. Ali trčanje ne mora biti neprijatelj. Posebno u situacijama u kojima je COVID-19 izazvao pustoš u rasporedima treninga, trčanje je postalo pristupačnija opcija za održavanje kondicije. Neki stručnjaci smatraju da je spajanje plivanja i trčanja jedna od najefikasnijih vježbi cross traininga (unakrsnog treninga) za sportaše. Obje rutine su kardiovaskularne vježbe koje poboljšavaju izdržljivost, oporavak i snagu, pojašnjava Ivana i dodaje:
– Trkačima plivanje zapravo uklanja pritisak sa preopterećenih zglobova, posebno onih u koljenima, dok jača ukupnu mišićnu masu. Za plivače, s druge strane, trčanje dodaje mišiće nogama dok balansira čin trčanja sa snažnom vježbom za gornji dio tijela. Ciklično izvedene, ove dvije vježbe u potpunosti rade gotovo sve glavne mišiće u vašem tijelu.
Vidiš li se više u BiH?
– Moji planovi su trenutno vezani za Ameriku gdje gradim svoju poslovnu karijeru. Svi mi imamo želju da se vratimo, pa tako i ja.
Trčanje mi je donijelo prijatelje
Kao i mnogima od nas, trčanje joj nije donijelo samo sportsku aktivnost, već puno više.
– Prijatelji koje sam pronašla su bili najpozitivniji doprinos mom odnosu s trčanjem i mom ukupnom napretku u posljednjih nekoliko godina. Pokušati nešto izvan svoje zone udobnosti može biti zaista teško – ali nikad ne znate kada bi to moglo uzdrmati vaš svijet na najbolji mogući način.
Ivana je 19. januara 2020. istrčala Houston Marathon za 3:42:13.
– Nikada ranije nisam trčala trku pa sam odlučila da trčim nekoliko organizovanih trka – i svidjelo mi se, tako da sam odlučila da treniram za maraton. Trening za maraton oduzima mnogo vremena – trenirala sam oko 5-6 puta sedmično. Nažalost, imala sam prelom kostiju u oktobru (3 mjeseca pred maraton) tako da sam morala da prestanem trčati nekih 2 mjeseca.
Ipak je stala na startnu liniju Houston Marathona.
– Atmosfera je bila odlična. Oko 200.000 gledaoca dolazi na Houston Marathon. Svaki centimetar trkačke staze prepun je bendova, plesnih trupa, DJ -a, i još mnogo toga. Energija gledalaca je odlična! Čak i u vašim najmračnijim, iscrpljenim trenucima ispunjenim žuljevima i znojem, uzbudljivo je trčati jer vas toliko mnogo ljudi/gledaoca motivira da završite! Tokom maratona bila sam testirana i fizički i psihički. Najbolji dio trke je kada se osjećate kao da ne možete pretrčati još jedan korak, ali nekako progurate taj osjećaj kilometrima. Vrijedilo je – jako mi je drago što sam to učinila. Bilo je to veliko žrtvovanje vremena i mnogo rada – ali ne bi bilo tako zadovoljavajuće da nije. Veliki je osobni izazov istrčati maraton, a s tim dolazi i veliko osobno zadovoljstvo kada ga postignete, posebno ako ciljate na vrijeme koje će od njega napraviti pravi izazov, ispričala je Ivana Ninković.
Dalji trkački planovi?
– Uvijek pokušavam pronaći nove načine da ostanem aktivna. Održavanje zdravog načina života daleko je od svakodnevnog vježbanja. To je rutina, koja zahtijeva uravnoteženu prehranu i psihološku stabilizaciju uz fizičke vježbe. Nažalost, mnogi ljudi se danas premore i oštećuju svoje mišiće prečestim vježbanjem ili ponavljanjem bez pauze. Želim da se fokusiram više na cross training/triathlon. Volila bih da opet trčim maraton i ispunim normu za Boston maraton (ispod 3:30) nekad u budućnosti.
Vaši komentari
