STEFAN MILOVIĆ: Od prve petice do prvog maratona u svega 52 dana

Kada pročitate naslov, pomislićete da se radi o nekome ko se prije ozbiljno bavio nekim drugim sportom pa onda započeo avanturu s trčanjem.

1115
Foto: Jadran Čilić

Piše: Stefan Milović

Međutim, u pitanju je totalna suprotnost.

Kada bih mogao izdvojiti svoje prethodne sportske uspjehe, jedino bih spomenuo laganu vožnju biciklom od 1 sat i trčanje na dužinu od 5 kilometara sa 12 pauza. Moja težina, koja je nekada bila i preko 110 kila, mi nije dozvoljava nešto više i bolje.

Zbog svoje profesionalne deformacije, kao marketing menadžer, dosta vremena provodim na društvenim mrežama. Nekoliko dana pred godišnji odmor sam vidio interesantan oglas za prvu aerodromsku trku u Sarajevu sredinom augusta. Meni je to bilo veoma primamljivo jer sam želio isprobati nešto novo i drugačije. Kad sam vidio da je vremenski limit trke 60 minuta, smatrao sam da je to sasvim dovoljno da istrčim u roku.

Ove godine smo supruga, kćerka i ja ljetovali u Antaliji, u all inclusive hotelu. To je bio hedonistički odmor i uživanje u raznim specijalitetima turske kuhinje. Zbog toga se nabacila koja kila više pa ja vaga skoro trocifren broj prikazivala. To je bilo krajnje upozorenje da se počnem ozbiljnije baviti rekreativnim sportom i ujedno posvetiti pripremama za svoju prvu oficijelnu trku.

Prvi počeci s Aidom i Elvedinom

Iako je korona poremetila čitav svijet, pozitivna strana je što smo imali više vremena da se konačno posvetimo sebi. Ja sam taj period odabrao za planinaranje i upoznavanje prirodnih ljepota u našoj zemlji jer zbog porodičnih i poslovnih obaveza nisam bio u prilici da to učinim ranije. Tako sam upoznao divnu osobu Aidu Mulić na svojim prvim planinarskim usponima zajedno sa Senadom Beckovićem. Saznao sam da je ona trener u Školi trčanja Klix te sam joj se obratio za savjete i na koji način da se pripremim za prvu trku na aerodromu. Početkom augusta me je pozvala na nekoliko treninga te da isprobam grupno trčanje što je za mene bilo jedno novo iskustvo. Sa svega istrčanih desetine kilometara, našao sam se u grupi koja je više od 6 mjeseci aktivno trenira.

Stefan Milović i Elvedin Tunović

Moje prvo iskušenje je bilo trčanje uz i niz stepenice što je za mene bilo probijanje antarktičkog leda. Bio sam slomljen, ali i ponosan jer sam mogao ispratiti grupu. Nakon toga, pozvala me je i na trening na Vrelu Bosne gdje sam upoznao Elvedina Tunovića, s kojim ću kasnije trčati skoro sve trke. Te nedjelje je na planu bio trening od 17,5K. Moj rekord je oko 5K sa mnogo pauza te sam mu rekao da bih volio pokušati istrčati desetku. Moji problemi su već počeli na sedmom kilometru, ali uz podršku grupe sam istrčao čitavu dužinu uz samo jednu kratku pauzu. Imao sam osjećaj, ali i bolove kao da sam istrčao maraton. Shvatio sam da za mene više ne postoje mentalne barijere u trčanju. Elvedin me je savjetao da poslije 5K trke probam istrčati još sarajevski štafetni polumaraton u ovoj godini. Ja sam ga, na kraju, samo djelomično poslušao zbog moje tvrdoglavosti jer sam kasnije prijavio polumaraton, štafetu i još mnogo toga. Imao sam želju da nastavim trenirati u grupi, ali zbog svojih obaveza nisam bio u mogućnosti da ispratim sve termine trčanja pa sam treninge radio samostalno u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima.

Prvih 17K

Sarajevo Runway Night Run – prva petica

Došao je dugočekivani 18.08. i početak nove etape u mome životu. Bilo je nevjerovatno iskustvo trčati u ponoć po pisti, po kojoj sletite ili poletite s avionom. Atmosfera je bila odlična, super organizacija i uživanje na trci sa preko 600 ljudi. Moj prvi ulazak u cilj je bio kao ceremonija stupanja u brak gdje sam rekao DA novoj ljubavi i gdje ćemo biti zajedno u dobru i zlu. Ostvareni rezultat bio je 24:43. Dan kasnije se prijavljujem na svoj prvi polumaraton u Banjaluci 28.08.

Planinski trening s Elvedinom i Rasimom

Polumaraton u Banjaluci, Rami i Sarajevu

Svega 10 dana nakon prve 5K trke, trčim svoj prvi polumaraton u Banjaluci. To je bio kao “Dan D”, umrijeti ili preživjeti i pobjediti. Tu noć je i kiša padala tako da mi je i to bilo novo iskustvo. Staza je bila brza i ravna, trčao sam poprilično konstantno bez opterećenja oko vremenskih prolaza. Uživao sam u atmosferi i samo razmišljao o nagradi, a to je pobjeda nad mojom “lošom” stranom. U životu postoje granice, stvorene da ih pomjeramo kako bi ostvarili svoje želje. Ja sam svoju upravo pomjerio i ostvario rezultat prvog polumaratona 1:54:06. Nakon Banjaluke, trčim Ramski i Sarajevski polumaraton. U 28 dana sam istrčao tri polumaratona i tražio kolač više. To je bio razlog i motiv zbog čega idem korak dalje. Negdje sam pročitao, ukoliko uspiješ istrčati 30K onda si spreman za maraton. I tako 25. septembra, u 6 ujutro, započinjem svoj predmaratonski trening. Oko 70 posto staze sam proveo na Vrelu Bosne. U jednom trenutku mi je bilo toliko dosadno da sam počeo izmišljati stihove:

I dok čitav grad spava, ti kradeš prve zrake sunca

Upijaš energiju jutarnjeg buđenja prirode

Od novog početka dana, očekuješ nemoguće

I gle čuda, desilo se

Istrčah svojih prvih 30 kilometara i par dana kasnije se, sa velikim strahopoštovanjem, prijavljujem na prvi maraton.

Polumaraton u Tuzli

Maraton u Banjaluci i Podgorici

Potajno sam maštao o učešću na prvom maratonu u 2022. godini. Maštao sam o maratonima u europskim metropolama poput Berlina, Beča ili Frankfurta. S fizičke strane, to mi je bilo poprilično dostižno uz redovne pripreme u trajanju od 13 do 16 sedmica. Međutim, moja mašta se u međuvremenu promijenila jer sam vidio objavu za maraton a koji se, po prvi put, održava ove godine i to u Banjaluci. Tu sam istrčao svoj prvi polumaraton pa zašto ne bi i prvi maraton? S mentalne strane, to je bio znak da se u meni dešava pozitivna transformacija kao rezultat aktivnog trčanja. Pitao sam se bezbroj puta, da li sam stvarno spreman da se prijavim i da pokušam istrčati veličanstvenih 42 kilometra. Nikada nisam na to pitanje odgovorio negativno i bio sam uvjeren da ću taj cilj ostvariti iako fizički nisam najbolje pripremljen.

Nakon svega 8 sedmica aktivnog trčanja (uključujući 3 polumaratona), uspio sam istrčati olimpijsku distancu koja je zaista ogroman uspjeh za jednog rekreativca koji se nije, nikada prije, bavio ozbiljnije sportom.

Maraton u Podgorici

Upornost, želja, motivi, redovni treninzi, novi “majndset” te nesebična podrška porodice, prijatelja i firme su mi omogućili nemoguće. Nakon 52 dana, od prve 5K trke, došao je dan kada postajem maratonac i to sa veoma dobrim rezultatom 04:07:33 i osvojenim 37. mjestom.

Nakon Banjaluke sam istrčao i svoj četvrti polumaraton u Tuzli. A samo 40 dana nakon prvog maratona sam istrčao i drugi maraton u Podgorici. Rezultat je bio dosta lošiji (05:08:14) zbog manjka odmora i nedostatka kvalitetnijih treninga. To svakako nije bilo opravdanje da odustanem već da naučim na svojim propustima i bolje se pripremim za narednu sezonu trčanja. Sada ide mala pauza do Bokeškog polumaratona i sa sarajevskim Advent Run-om završavamo ovu kratku trkačku godinu. S novim iskustvima, slijede ozbiljnije pripreme za naredni maraton u Beču 2022. godine.

Dobrotvorno trčanje

Prijavom na Banjalučki maraton i Tuzlanski polumaraton, pokrenuta je akcija za prikupljanje sredstava djeci bez roditeljskog staranja u navedenim gradovima tako što ćemo prodavati kilometre u humanitarne svrhe. To su bili počeci rada neformalne grupe Dobrotvorno trčanje o kojem ću više pisati drugom prilikom.

Mudrolija za kraj

Većina iskusnih trkača bi mi rekla da sam previše trka uradio za kratki vremenski period. Objektivno, da, ali subjektivno mi je to bila najbolja škola jer drugačije ne znam učiti. Kada me neko savjetuje ili kada pročitam neki savjet na internetu, to za mene ništa ne predstavlja. Za narednu godinu planiram istrčati 2 velika europska maratona i barem jedan polumaraton mjesečno. Zbog takvog plana i cilja ću moći bolje pripremiti treninge i, nadam se, ostvariti mnogo bolje rezultate. Ukoliko ih i ne ostvarim, to nije razlog da i dalje ne uživam u blagodatima trčanja.

Svim rekreativcima početnicima bih preporučio da se ne opterećuju sa vremenskim rezultatima na početku. Bitno je ostati motivisan i uporan. Svaki ulazak u cilj je uspjeh, a svako novo poznanstvo je bogatstvo koje se ne zaboravlja. Loši rezultati i padovi u trčanju su normalni, a iz njih možemo samo postati jači. Trčanje mi je pomoglo da postanem produktivniji u svim sferama života ali isto tako da pomažem drugima. Cilj nije samo ostvariti dobar rezultat, cilj je nešto mnogo više od toga, a to će te upoznati samo kroz aktivno trčanje. Tri, četiri, sad…

Svaka medalja ima svoju pricu

Vaši komentari

Banner