VOLONTERI: Ispunjavanje forme ili stvarna podrška na stazama trka u BiH?

Teško da za trkače ima važnijih učesnika u organizaciji dobre trke od volontera na stazi.

440

Piše: Ersan Bijedić

Osim drugih aktivnosti, u onom najkritičnijem dijelu oni nas usmjeravaju na stazi i brinu da dobijemo okrepu.

Međunarodni dan volontera se od 1985. godine obilježava 5. decembra svake godine.

Volonterizam podrazumijeva dobrovoljnost, neplaćenost i solidarnost, zbog čega ti ljudi zaslužuju posebno poštovanje. Ujedno volonterizam uz pravu pripremu, sastanke, vježbu, striktne zadatke… može donijeti visok stepen profesionalizma u organizaciji. Na domaćim trkama jako često ovaj dio “šteka”, ili djeluje da domaćini trka nemaju osjećaj za potrebe trkača.

Vidi se razlika između onih koji su radili sa volonterima ili nisu, i između trkačkih događaja koji imaju trkače – volontere i trka koje imaju netrkače – volontere.

Primjeri

Neki od prostih primjera na koje sam kod nas ove godine naišao više puta, a znam da su jednako i drugi trkači:

– Volonter ulazi u putanju trkača da bi mu dodao vodu, umjesto da samo ispruži ruku (kao na fotografiji ispod). Umoran trkač se mora truditi da izbjegne sudar. Otvara se “prozor” za povredu.

– Volonteri postave okrepnu stanicu i sa strane se zabavljaju. Uopšte ne prate dešavanja i potrebe učesnika na ionako dosadnoj trci.

– Volonter diže ruku pokazujući smjer u trenutku kad trkač treba skrenuti, ili je uopšte ne digne jer gleda u mobitel. Najbolji “lijek” za vlastitu sigurnost na domaćim trkama je 100m prije kritične tačke dozivati volontera i tražiti odmah potvrdu o smjeru.

Upit o smjeru nije potpun ako ne zatražite da volonter gestikulacijom pokaže smjer. Jer npr. čuo sam ove godine da volonter na prvom izdanju trke u jednom mjestu kaže učesniku trke ispred mene, a trkač je prvi put tu, bez pokazivanja smjera: “Samo trči prema rivi”. (Sad je sigurno shvatio gdje će).

– Posebno kritične su situacije za brže trkače i trkače koji ostanu sami. Oni koji nailaze uvijek u grupi nikad nisu osjetili tu razliku. Brži trkači trebaju znati smjer kretanja bar 50m prije skretanja. Slično je i sa onima koji ulažu svoj maksimum jer je koncentracija tu posebno u opadanju.

To su samo neki primjeri grešaka na trkama gdje je bilo dovoljno volontera, dok su posebna kategorija one trke koje ih uopšte nemaju na kritičnim mjestima.

Zaključak

Sigurno su najsretniji oni (rijetki) koji za volontere na kritičnim mjestima imaju trkače koji poznaju potrebe kolega, a dovoljno su savjesni i radni. Ali ništa manje uspješni ne moraju biti ni drugi ukoliko urade dobru pripremu. Međutim, u razgovoru sa organizatorima, sam primijetio da kod mnogih nije praksa ozbiljnije prenijeti volonterima obaveze. Siguran sam da je kod mnogih stvar toga da nemaju razvijen osjećaj kroz vlastito iskustvo za potrebe svih tipova trkača u takmičenju.

Možda smatraju da su zadaci prejednostavni da bi se radili sastanci i posebna priprema, ali bez njih organizatori šalju poruku svojim volonterima da je njihov posao nebitan i da će lako, a što onda stvara kontraefekat. Rezultat takvog pristupa su gore spomenuti primjeri koji se dešavaju iz trke u trku, a mogu potpuno okrenuti tok takmičenja (što smo i vidjeli nekoliko puta ove godine u BiH).

Priča iz nedostižnih sfera

Ovaj tekst je prožet fotografijama i videom iz jedne pozitivne volontersko – trkačke priče, vjerovatno najpoznatije svjetske, o volonteru na Berlin Marathonu, Clausu-Henningu Schulkeu, čiji su snimci dodavanja okrepe Eliudu Kipchogeu 2018. godine kad je postavio svjetski rekord u maratonu, obišli sportski svijet. Eliud ga je poslije trke pozvao u hotel i poklonio mu svoj takmičarski broj, uz posvetu: “Dragi Claus, bez tebe ne bih uspio istrčati ovaj svjetski rekord”.

Claus-Henning Schulke je projekt menadžer u građevinskoj kompaniji (jeseni 2018. je bio projekt menadžer rekonstrukcije Berlinske palače, projekta vrijednog 60 miliona eura), ali nama poznat kao Kipchogeov “Bottle Man”, na njemačkom “Der Flaschenbro”, odnosno volonter koji iza sebe ima 2:34 maraton i bavi se primarno triatlonom. Od 1998. godine volontira na Berlin Marathonu, a za trku 2018. godine se opet posebno pripremao. Njegov posao je bio na 13 mjesta duž maratona dodati okrepu Kipchogeu, a između predaje okrepe dovesti se biciklom do svih zadanih tački kako bi sve na vrijeme obavio. Primjer volontiranja na Berlin Marathonu ovdje ne navodimo kao model za bh. trke jer je to sasvim druga dimenzija, ali važnost pripreme svakako može biti pouka.

Vaši komentari

Banner