Šta trkači mogu naučiti od Lea Messija?

Tri ključna momenta koja možemo izvući iz Mesijeve čarolije.

968

Prilagodio: Đani Kosović

Bez obzira koliko veliki (ili mali) ljubitelj fudbala bili, vjerovatno ste pratili nedavno završeno svjetsko prvenstvo u fudbalu, Katar 2022.

Po svemu posebno, drukčije, ali poseban utisak na sve je vjerovatno ostavila sama finalna utakmica između Argentine i Francuske. Triler kakav se rijetko viđa, utakmica po svemu viđenom dostojna finala svjetskog prvenstva, pa možda i jedna od najuzbudljivijih u istoriji ovog takmičenja. Najveća zvijezda, fenomenalni lider Argentine, planetarno popularni Leo Messi, i u ovom finalu bio je ključna figura argentinskog uspjeha. Većina sportskih analitičara nema dvojbe, ovo je bilo Messijevo svjetsko prvenstvo. Iz njegove bogate sportske karijere možemo puno naučiti, pa evo nekoliko elemenata interesantnih nama trkačima.

Dosljednost kroz vrijeme

Bez obzira koliko prirodno i jednostavno Messijeva vještina djeluje na terenu, radi se o vrijednom i napornom radniku – sportašu, dugi niz godina. Treninge započinje rano i ostaje do kasno na istom, dan za danom, iz godine u godinu. Sam Leo je jednom izjavio: „bilo mi je potrebno 17 godina i 114 dana da postanem senzacija preko noći“. Messi je svoju profesionalnu fudbalsku karijeru započeo 2004., a 2006. je zaigrao na svom prvom svjetskom fudbalskom prvenstvu. Svjetsko prvenstvo 2022. je bilo njegovo četvrto za Argentinu, te prvo na kojem je trijumfovao. Leo, koji trenutno ima 36, počeo je sa fudbalom u dobi od 5 godina, napravivši svoje prve fudbalske korake za Rosario, tim u svom rodnom gradu. Znači, punih 30 godina, ovom geniju fudbala je trebalo da dosegne vrhunac karijere sa svojom reprezentacijom.

Kao trkač, vjerovatno ste čuli puno puta da je u konstantnosti i dosljednosti tajna uspjeha. Doseći neki svoj trkački cilj, bilo da se radi o dužini ili boljem vremenu same utrke, sve to dolazi nakon mjeseci i mjeseci predanog i dosljednog svakodnevnog rada.

Naravno, baš kao što i Messijev uspjeh nije došao slučajno niti preko noći, jednako tako ne postoje prečaci i zaobilaznice do istinskog napretka u trčanju. Samo svakodnevni trud, treninzi i dosljednost u provođenju zacrtanih programa priprema jedina su „tajna“ uspjeha.

Ovladajte filozofijom laganog trčanja

Da, trkači često misle da je lagano trčanje i tzv „Easy run“ trening samo umaranje i da neće doprinijeti unaprjeđenju naših trkačkih ciljeva, ali nije tako. Sva ozbiljna istraživanja na ovu temu kažu da je ovo jako dobro za trkače i njihov napredak. Jedna od poznatijih tehnika, 80/20 (ukratko 80% vremena provodimo u laganijim treninzima a 20% u zahtjevnijim – težim tipovima treninga), nakon dovoljno dugo vremena praktikovanja daje unaprjeđenje gotovo pa u svim aspektima trčanja. Za one malo manje sklonije da povjeruju u ove tvrdnje, tu je naravno mađioničar Leo i njegov angažman na terenu. Naime, većinu svog vremena na nekoj utakmici Leo provede u laganom ritmu ili čak u hodanju. Tako je npr protiv Hrvatske, više od polovine pređene kilometraže na utakmici, Messi proveo u Zoni 1. Inače FIFA ovu zonu definiše kao kretanje u rasponu od potpunog mirovanja do maksimalne brzine od 7 km/sat. Procjenjuje se da u ovoj zoni provede do 85% ukupnog vremena. Naravno, kada je potrebna brza kretnja, Messi to radi iznadprosječno dobro. Messijevo ponašanje na terenu ni u kom slučaju se ne smije okarakterisati kao nedostatak energije, elana, volje ili želje da se nešto postigne. To je jednostavno vrlo inteligentan način i pristup da se osigura dovoljna energetska efikasnost za trenutke kada je ista doista i bitna. A u to smo se uvjerili, kada je Leo u pitanju, nebrojeno puta do sada.

Trčanje u laganijem ritmu većinu trenažnog vremena pomaže u očuvanju kondicije, prikuplja i gradi kilometražu bez prevelikog gubitka energije. Naravno, kada je to potrebno, u slučaju treninga višeg intenziteta ili same utrke, naše tijelo će imati dovoljno energije da istu izvede na najbolji mogući način. Na ovo treba dodati i činjenicu da je vjerovatnoća od povrede ovim pristupom znatno manja, a Messi je i po tom pitanju fascinantan, gotovo da i nije imao povreda u svojoj bogatoj karijeri, a znamo na kakvom zavidnom nivou konstantno godinama igra.

Otpornost i mentalna izdržljivost su ključni

Messiju je dijagnosticiran poremećaj hormona rasta u dobi od 11 godina. Ovaj poremećaj se tretira davanjem injekcija koje sadrže hormon rasta, na dnevnoj osnovi. Na žalost, Mesijeva porodica, dugoročno nije bila u stanju da finansijski obezbijedi ove tretmane svome sinu.

Iako niži rastom od svojih vršnjaka, Leo se svim srcem trudio i dokazao kao mlada fudbalska nada, te je zapao za oko Barceloninoj akademiji za mlade fudbalere. Ista je pored samog procesa treniranja preuzela i troškove medicinskih tretmana. Iako nizak rastom, znalački je iskoristio svoj „nedostatak“ te svoj nizak centar ravnoteže pretvorio u svoju prednost. Ukratko, ne postoji odbrambeni igrač koji može Messija zadržati.

Otpornost počinje sa prihvaćanjem. Prihvatiti realnost teške situacije i naše sposobnosti da na izazov odgovorimo. Suprotno ovome je filozofija negiranja te rješavanje izazova na silu, što bi rekli glavom kroz zid.

Svi trkači, novi i iskusniji, cestovni ili trail zaljubljenici, moraju prebroditi izazove kako bi postali najbolje moguće verzije sebe kao trkača. Mentalna izdržljivost i otpornost se grade kada se nađete pred izazovima, učeći kako da uzvratite bez obzira na zastoje i padove.

Prihvatanje stanja gdje se trenutno nalazite i snalaženje u izazovima najbolje što možete, gradi upornost i mentalnu čvrstoću, priprema vas za trčanje teških utrka i suočavanje s neizbježnim preprekama u životu.

(Izvor: runningmagazine.ca)

Vaši komentari

Banner