Piše: Jasmin Harbinja
Kada je u pitanju trčanje, bitno je uvijek gledati širu sliku.
Sezona traje cijelu godinu. Na trkama možemo vidjeti svega. Nedavno sam tako na jednoj trci sreo trkača sa očiglednim bolom u koljenu i na moju sugestiju da možda nije pametno da trči do kraja sam dobio odgovor da će bar znati sutra zašto ga koljeno boli. Kao neko ko je prošao kroz povredu koljena (prednji križni ligamenti) znam koliko dugo i naporno traje oporavak.
Jasmin Harbinja je trener sa certifikatom „World of triatlon coach“ i predsjednik udruženja „Trčanje i to“. Za dodatna pitanja ili trening vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook Pagea.
Sa takvim stavom, udaljavate sebe od vlastitog cilja i od lakše povrede pravite težu. Prije svega trčanje treba da bude zdravo i mada i ja znam u šali reći kad vas nešto boli, da će otpasti samo, uvijek se pobrinem da ta osoba dobije adekvatan savjet i preporuku ljekara. Tu treba uzeti u obzir i da nisu svi bolovi povrede i jasno znati napraviti distinkciju.
Ponekad nisu samo povrede razlog zbog kojeg treba da odustanemo na nekoj trci. Jedan od uzroka na koji ne možemo uticati su vremenski uslovi. Ako niste svoje tijelo naviknuli na velike hladnoće ili vrućine, onda na takvim trkama treba biti oprezan i trčati u hr zoni 2. Dok je Mostarski polumaraton bio kasnije u kalendaru, to je bila jedna od toplijih trka. Na 18tom kilometru ove trke sam osjetio posljedice vrućine, i mada tada nisam odustao, obećao sam sebi da ću odustati ako ikada više iskusim slične simptome.
Upravo to se i desilo na triatlonu u Perastu prošle godine. Ponos je govorio da ne odustajem, ali sam ipak racionalno postupio i odustao 5km od cilja. Reći ćete da 5km nije puno i da sam mogao završiti trku, međutim pitanje je u kakvom stanju bi bilo moje tijelo i koliko bi trajao oporavak. Na Ljubljanskom maratonu sam ostvario svoj pb i to je jedan od dokaza da sam donio ispravnu odluku.
Razlozi zbog kojih sam odustao na triatlonu su bili vrućina i moje loše pripreme za triatlon. To je jako kompleksan sport i traži ozbiljnu posvećenost treninzima. Istina je, da sam ovu trku pokušao izvući na snagu, ali nije išlo.
Ponekad smo i sami sebi najveći neprijatelji. Primjer za ovo je kad trener sugeriše kako da trčite trke koje su u sklopu priprema za glavnu trku, a trkače obuzme takmičarski duh i u momentu trke idu na svoj maksimum, bez obzira na savjete. Pretežno se ti trkači i dovedu do pucanja i nakon trke udalje od svog cilja.
U svemu treba biti racionalan i samo sa takvim pristupom možete ostvariti jako dobre rezultate. Ponekad je i zdravo odustati, da osjetite i tu stranu koja vas više nauči nego bilo koja trka. Nauči vas prije svega, da budete skromniji, da slušate svoje tijelo i jasno pratite znakove koje vam daje.
I najvažnije šta vas nauči je da ne može na snagu, te da su dobar i pametan rad jedini ključ uspjeha.
Vaši komentari
