BOJAN KULJIĆ: Još jedan bostonski jednorog putuje za Zagreb – 127. Bostonski maraton

Bostonski maraton se s razlogom časti samo najboljim epitetima trkačke zajednice, a definitivno jedan od njih je da se radi o “maratonu svih maratona”.

1370

Piše: Bojan Kuljić

Da to zaista i jest tako stoji činjenica da je ovogodišnji Bostonski maraton bio već 127. inačica istog, čime se svrstava među najstarije maratone na svijetu.

Ako uz to dodate i to da se radi o jednom od šest najvećih svjetskih maratona iz grupe “Majors Marathons”, gdje se Boston stavlja u paralelu sa maratonima u Chicagu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Tokyu, tada znate na što igrate i da je svaki ulog za vrhunski doživljaj i spektakl zagarantiran.

Bostonski maraton se tradicionalno održava svakog trećeg ponedjeljka u travnju, u sklopu nacionalnog praznika Dan domoljuba tzv. Patriot’s Day (jedan od važnijih dana američke povijesti te uvertira za poznati Američki rat za neovisnost tzv. “The American Revolutionary War” (19. travnja 1775. – 3. rujna 1783.), a kojim se slavi pobjeda američkih patriotskih snaga pod vodstvom Georgea Washingtona nad Britancima te samim time uspostavljanje i osiguranje neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država.

Ruta Bostonskog maratona proteže se od Hopkintona u južnom okrugu Middlesex do Copley Squarea u Bostonu. Kako se ne radi o kružnom maratonu, više gradova i mjesta u širem Bostonu (istočni Massachusetts) imaju priliku biti domaćini: Hopkinton (start), Ashland (7.km), Framingham (11.km), Natick (16.km), Wellesley (23.km), Newton (30.km), Brookline (35.km) i Boston (40.km). Također valja napomenuti da se rekordi sa Bostonskog maratona ne priznaju, iz razloga što se ne radi o kružnoj trci, kao i zbog prevelike visinske razlike između starta (Hopkinton) i cilja maratona (Boston). Svejedno, Bostonski maraton se tretira kao prvi gradski maraton na svijetu.

Dobro za istaknuti jest da je prvi Bostonski maraton održan 19. travnja 1897. godine, sa startom u Ashlandu, sa svega 15-oricom sudionika pri čemu je najbrži bio John J. McDermott iz New Yorka s 2:55:10 i s time ušao u povijest kao prvi pobjednik. Također, kako je prvotna staza bila dužine svega 24 milje, 1924. godine ista je produljena na 26 milja i 385 jarda, kako bi se zadovoljio olimpijski standard, čime je start pomaknut dvije milje dalje u Hopkinton.

Ove, 2023. godine Bostonski maraton je održan već 127. puta sa oko 30.000 sudionika. Također, ovogodišnji Bostonski maraton je ujedno i jubilarni deseti (10 godina otkako se na istom dogodio bombaški napad 15. travnja 2013., a od posljedica dviju eksplozija na završnoj liniji, poginulo troje i ozlijeđeno 282 osobe).

Spomen žrtvama bombaškog napada

Na temu bombaškog napada na Bostonskom maratonu 2013. godine snimljeni su i neki od velikih motivacijskih filmova koje svakako preporučam pogledati, naročito ako se planira istrčati isti, ali i generalno baviti trčanjem:

BOSTON MARATON – MOJE “BOSTON STRONG” ISKUSTVO

Registracija za Bostonski maraton i put u Boston

Na odlazak na Bostonski maraton odlučio sam se sasvim slučajno negdje u kolovozu 2022. godine kada sam se u sklopu jednog treninga u Novom Mestu u Sloveniji upoznao sa veselim članovima atletske grupe FIT KLUB Novo Mesto, koje predvodi jedan od najpoznatijih i najboljih slovenskih maratonaca Primož Kobe. Čuo sam njihove planove da planiraju 2023. godine grupno ići na Bostonski maraton i odlučio podržati inicijativu i pridružit se zainteresiranima.

Registraciju za Bostonski maraton odradio sam 12. rujna 2022., kvalifikacijsko vrijeme (za moju dobnu skupinu 35-39 za maraton unutar 3h:05min) tada sam već debelo imao u džepu (02:51:17 Zagreb maraton 10.10.2021), ostalo je samo pričekati mail potvrde da sam upao na party i platiti startninu od 250 dolara. Tako je i bilo, već 29. rujna 2022. stigao je mail da sam i službeno novi sudionik Bostonskog maratona 2023. godine i automatski mi je autorizirana uplata za startninu. Preostalo je samo preživjeti i odraditi dobre maratonske pripreme kroz zimu i strpljivo i zdravo dočekati taj ožujak 2023.

Povoljne letove za Boston iskombinirali smo preko aviokompanije British Airways preko Venecije i Londona, a do Venecije smo se lagano provozali s autom. S obzirom da je let iz Venecije za London već bio u kašnjenju 4 sata, propustili smo let za Boston iz Londona isti dan, tako da smo morali prenoćiti u obližnjem hotelu pokraj aerodroma Heathrow i dočekati idući let za Boston drugi dan. Iz tog razloga u Boston smo tek stigli u petak navečer 14. travnja oko 19 sati i samim time izgubili jedan dan koji je trebao biti proveden na maratonskom Expu i u kratkom obilasku Bostona.

PRVI DAN 16.04.2023.

Prvi dan u Bostonu, subota 15.04. odmah smo iskoristili za odlazak u centar Bostona i obilazak Expa Bostonskog maratona. S obzirom da nam je hotel u kojem smo smješteni bio u samom gradu (Le Meridien Cambridge), 3 metro stanice od samog cilja Bostonskog maratona, svi glavni sadržaji i atrakcije Bostona bile su nam nadohvat ruke u vrlo kratkom vremenu i dostupne putem javnog prijevoza.

Preuzimanje startnih brojeva

Prvo jutro u Bostonu bilo je rezervirano za lagani jutarnji jogging uz rijeku Charles River. Kako je put London – Boston bio relativno dug (cca 7h), valjalo je malo rastrčati noge i razgibati tijelo. Nema ništa bolje nego Boston pozdraviti jutarnjim trčanjem, a najbolja lokacija za to je definitivno uz rijeku Charles River, uz koju se protežu predivni zeleni parkovi i dugačke šetnice, koje su to jutro bile pune brojnim trkačima koji vam se smiješe i veselo pozdravljaju.

Brzi doručak, okupljanje s ekipom, hvatanje prvog busa za centar i odlazak na Expo u sklopu Hynes Convention Centra na Boylston Streetu. Prijevoz busom do centra Bostona u jednom smjeru iznosio je 1.70 dolara. S dolaskom u centar i prvim koracima na Boylston Streetu, ulici u kojoj vas čeka cilj Bostonskog maratona, odmah ostajete bez daha i osjećate navalu adrenalina kada u daljini vidite cilj i cijelu ulicu popunjenu trkačima koji šetaju i zamišljaju svoj trenutak slave na zadnjim kilometrima maratona.

Ulaz u Hynes Convention Centre na Expo bio je pun trkača, red za ulaz se protezao uz skoro cijelu ulicu, no kako se radi o organizatoru sa 127 godina iskustva, unutar 15-tak minuta smo bili na punktovima za preuzimanje startnih brojeva. Valja istaknuti da je Expo javni događaj dostupan svima i nije ograničen samo na trkače. Startni brojevi se preuzimaju putem „Digital Pass“ potvrde koju vam organizator pošalje na mail i koji sadrži pripadajući QR kod sa vašim podacima. Valja istaknuti da startni broj nitko ne može preuzeti umjesto vas, već osobno vi sami sa dokumentom koji predstavlja vaš osobni identitet (osobna iskaznica, vozačka dozvola, putovnica). Na taj način organizator smanjuje broj krivotvorenih startnih brojeva i sudjelovanje neprijavljenih sudionika na maratonu.

Nakon preuzetih startnih paketa, slijedi poznati obilazak zanimljivih punktova u sklopu maratonskog Expa, koji je ovdje u Bostonu u grubo bio podijeljen na 3 dijela. Prvi dio u kojem se nalazi sva brendirana sportska odjeća i obuća Bostonskog maratona te glavnog sponzora Adidas zajedno sa ostalim suvenirima. Nakon što pronađete i probate sve što biste željeli kupiti, svakako uzmite u obzir da će vam za realizaciju kupnje biti potrebno dodatnih 45 minuta stajanja u redu kako biste pristupili blagajni.

Drugi dio maratonskog Expa odnosi se na pozornicu u sklopu koje su gostovali brojni poznati trkači i osobe koje su ostvarile brojna postignuća u maratonskom svijetu, ali i u sklopu Bostonskog maratona prijašnjih godina. Uz to nalaze se i brojni panoi ispred kojih se trkači mogu slikati sa svojim startnim brojevima i prijateljima, kao i panoi sa svim muškim i ženskim pobjednicima Bostonskog maratona, ali i lista osvajača svih 6 velikih “Majors” maratona, kao i punktovi sa pivom sponzora Sam Adams te punktovi za degustaciju brojnih čokoladica i izotoničnih napitaka.

Zadnji dio maratonskog Expa odnosi se na brojne trkačke gadgete, a kako se radi o velikom maratonu, i još k tome maratonu u Americi, ovo je najbolje mjestu gdje možete vidjeti trenutno najpopularnije i najnovije gadgete u svijetu trčanja. Normalno i ove godine su u ovom dijelu Expa prevladavale mobilne kompresijske nogavice brojnih brendova (ove godine u kombinaciji i sa naočalama za meditaciju i spavanje), od kojih je u ovom dijelu najpoznatiji Normatec i Therabody, zatim maserski udarni pištolji, silikonski jastučići za zagrijavanje mišića, brojne varijante rolera za masažu i oporavak, Stryd foot pad, Sidekick metalne palice za primjenu Gua Sha tehnike za recovery kao i brojni dodaci prehrani (čokoladice, energetski gelovi, izotonici itd.).

Nakon dobra 2 sata provedena na Expu, skupili se čitava ekipa i slijedi šetnja po Boylston Streetu do samog cilja, gdje se brojni trkači slikaju sa svojim startnim brojevima, prijateljima i članovima obitelji te posjećuju obližnje sportske trgovine u kojima se puno atraktivne trkačke odjeće i obuće može naći na dobrim popustima. Također na 2 mjesta uz sam cilj, postavljeni su memorijalni stupovi kao posveta poginulima u bombaškom napadu prije 10 godina, a koje čuvaju američki vojnici u svečanim odorama i koji samim time odaju vrlo snažan dojam na sve posjetitelje. Također, uspio sam primijetiti da je organizacija sigurnosti također na vrlo visokom nivou, posebno u zoni ciljne linije, gdje skoro svakih 300-injak metara možete očekivati da vas netko od lokalne policije provjeri, čime znatno suzbijaju mogućnost za ponavljanje novog bombaškog napada.

Ostatak podneva bio je rezerviran za prvu utakmicu NBA playoffa između Boston Celticsa i Atlanta Hawksa, koja je još više začinila atmosferu Bostona pobjedom domaće ekipe 112:99. O popularnosti NBA košarke diljem svijeta ne treba puno diskutirati i sasvim je uobičajeno da svaki dolazak u Ameriku pokušamo iskoristiti priliku i pogledati dobru partiju NBA hakla uživo, pri čemu ćete za jednu utakmicu morat biti spremni platiti i do 160 dolara.

Boston Celtics – Atlanta Hawks

DRUGI DAN 17.04.2023.

Jutro drugog dana iskorišteno je za posljednji lagani jogging prije maratona, popraćen uz par ubrzanja kako bi noge ostale u stanju pripravnosti. Nakon doručka, skupljanje ekipe i odlazak u centar Bostona u laganu šetnjicu i razgledavanje. Inicijalno je u planu bilo uloviti turističku turu brodom za razgledavanje kitova, no kako trenutno nije aktualno razbolje selidbe kitova, odlučili smo se u Bostonskoj luci posjetiti muzej koji tematski obrađuje jedan od poznatijih američkih povijesnih događaja “Bostonsku čajanku” tzv. Boston Tea Party Ships.

Ukratko radi se o znamenitom događaju koji se zbio 16. prosinca 1773. godine, a predstavlja svojevrsnu provokaciju kojom su građani Bostona izrekli svoje nezadovoljstvo britanskom ekonomskom politikom prema američkim kolonijama i prodavanjem uvoznog kineskog čaja po višim cijenama. Samim time taj bunt bio je i uvertira za pokretanje Američkog rata za nezavisnost. Spomenuti muzej smješten na par brodova, a kroz vrlo lijepu priču i interakciju, u prošlost vas vraćaju odlični vodiči u nošnjama karakterističnim za to razdoblje. Svaki posjetitelj na samome početku dobije određenu ulogu utjelovljenu u poznatu povijesnu ličnost toga događaja te je na taj način svatko involviran svojom pojavom u predstavu koja u konačnici završava na brodu sa kojeg u vodu bacamo replike kutija sa čajem. Čitava tura završava kratkim 4D videom koji dočarava atmosferu bojkota lokalnih patriota i pripremu za sukob sa Britancima što će u konačnici prerasti u Američki rat za nezavisnost. Po završetku obilaska “Bostonske čajanke”, svi posjetitelji se mogu počastiti čajem u internom restoranu, kao i kupiti zanimljive suvenire u sklopu tematskog dućana.

Nakon posjeta muzeju, svratili smo u talijansku četvrt kako bismo odradili kvalitetan predmaratonski ručak. Naravno za svakog maratonca veoma je bitno dan prije maratona napuniti posljednje zalihe ugljikohidrata pa je logično odluka pala da se počastimo sa kvalitetnom talijanskom pastom u obliku poznate Carbonare i lazanja.

Nakon ručka, preostalo vrijeme za šetnju iskoristili smo kako bismo pronašli dobar pub, koji je „relativno“ blizu maratonskog cilj i koji će nam ujedno biti tzv. meeting point nakon što svatko od nas završi maraton. U našem slučaju odlučili smo se za Beantown Pub u Tremont Streetu, 15-tak minuta pješice od samog cilja Bostonskog maratona. Zašto pub kao meeting point? Iako je organizator organizirao tzv. „Family Meeting Points“ u paralelnoj ulici odmah pokraj cilja, većina bivših sudionika i youtubera preporučuje da izbjegavate ove zone jer je situacija na njima vrlo gužvastična i vrlo je teško nakon maratona dogovoriti susret sa prijateljima i podrškom. Uzimam u obzir da ćete vrlo vjerojatno biti bez mobitela, i samim time izuzetno je bitno da jasno dogovorite sa prijateljima gdje da vas čekaju. Pritom je također bitno da im naglasite da i kad prođete cilj, i kad pokupite medalju, okrijepu i stvari, da će vam vrlo vjerojatno do njih trebati dodatnih 20-tak minuta. Zato se preporuča mjesto susreta nakon maratona dogovoriti na jasnim i dostupnim mjestima koja nisu toliko popularna i frekventna, a da su pritom dosta blizu cilju.

Povratkom u hotel, usput smo stali i u obližnji trgovački lanac Primark, kako bismo kupili jeftine donje dijelove trenirki za pred start (pronašli vrlo solidne trenirke po 9 dolara), s obzirom da je očekivana temperature za maratonsko jutro prognozirana oko 5 stupnjeva (uz potencijalnu kišu). Uz to, opremili smo se i sa tzv. “poncho” vrećama koje će nam pomoći da pred start zadržimo dobar dio tjelesne temperature i ostanemo suhi jer ćemo ipak zadnjih 4 sata pred start biti na otvorenom.

Nakon večere, povratak u sobu, priprema opreme, startnog broja i paketa sa stvarima koje će me dočekati nakon maratona te ponovno okupljanje ekipe, analiza staze i prolazak kroz detaljan briefing plan za sutrašnji dan maratona.

Ruta Bostonskog maratona 2023

Predložak plana u nastavku:

  • 4:00 jutro buđenje (spavanje barem 7 sati)
  • 5:20 okupljanje ekipe na recepciji
  • 5:30 dolazak na metro, kupnja karti, hvatanje metro vlaka i put do centra Bostona
  • 5:45 baggage drop-off – ostavljanje vreće sa stvarima u autobusima blizu cilja, ulica Berkley Street (Red Zone)
  • 6:45 ukrcavanje na autobuse za Hopkinton, ulica Charles Street (između parkova Public Garden/Boston Common) (Red Zone)
  • 7:00 doručak u autobusu (mekinje, mlijeko, banana)
  • 7:45 dolazak u Athletic Village u Hopkintonu
  • 9:20 izlazak iz Athletic Village i hodanje 0.7 milje (cca 1km) do starta (Red Zone Corral 3)
  • 9:55 skidanje i bacanje duge odjeće volonterima u bijelu vreću (smeće crnu vreću)
  • 10:00 start
    Brifieng večer prije maratona

Moj okvirni plan za utrku:

  • Prvih 20 min. laganiji tempo 4:15 – 4:20
  • Ostatak utrke na osjećaj, probat držat prosjek 4:00 što duže
  • 26-34km najteži dio trase (8km), 3 jače uzbrdice, uzbrdo smanji korak, nizbrdo pazi na petu
  • Raspored gelova:
    • km Sys Double Espresso
    • km Sys Cola
    • km Sys Double Espresso
    • km Pro Action Ultra Race

TREĆI DAN MARATON 17.04.2023.

Maratonsko jutro. S obzirom da sam vrlo vjerojatno sastavio jedva 7 sati ukupno sna otkad sam stigao u Boston, planirano buđenje u 4 sati ujutro mi nije predstavljalo nikakav problem. I dalje sam osjećao posljedice famoznog “jet laga… umorni ste, znate da vam je potreban odmor i san, ali svejedno ne možete sastaviti normalnih 7 sati sna.

Bez obzira na sve, s obzirom da sam večer prije sve pripremio, valjalo je samo staviti odjeću na sebe, odraditi 2-3 odlaska na wc po uobičajenom ritualu pred maraton, ostaviti novčanik i mobitel kod podrške i polagano krenuti sa ostatkom ekipe na metro. Prvo iznenađenje bilo je već na samoj recepciji hotela, gdje su nas dočekale čokoladice, banane te osvježavajući napitci popraćeni sa riječima podrške od strane hotelskog osoblja. Uz to, našu ekipu je iznenadio i sam recepcionar, za kojeg se ustanovilo da je iz Albanije i da razumije naš jezik, te nas je u čast tome odlučio počastiti kuponima za besplatni doručak u sklopu hotela iduće jutro.

S dolaskom na metro stanicu, krećemo do automata za kupovinu karata. Međutim, taman kako smo stigli dojurio je i vlak i samim time nam se skratila vjerojatnost da ćemo ga uloviti s obzirom da procedura kupovine karte i nije baš toliko brza. Srećom, u blizini prolaza stajao je zaštitar koji je prepoznao da smo maratonci te nas je brže bolje pustio kroz prolaz bez karata te smo zahvaljujući prijateljskoj gesti domaćina stigli na vlak. Stvarno veliko oduševljenje na obazrivost i samo još jedan pokazatelj koliko vas Bostonci kao domaćini cijene kao gosta i kao sportaša.

S dolaskom u centar, odmah jurimo na baggage drop-off point, gdje svaki trkač ovisno o svom startnom broju mora pronaći autobus koji je parkiran par ulica nakon cilja, točnije u Berkley Streetu. Autobusi su grupirani po zonama kojoj pripadate, a kako sam na temelju rezultata svrstan u crvenu (Red) zonu, morao sam samo pronaći autobus na kojem se nalazi raspon brojeva koji obuhvaća moj startni broj. Na ovom mjestu ostavljaju se sve stvari koje želimo da nas dočekaju nakon cilja, a kako organizator ne snosi odgovornost za gubitak stvari iz te vrećice, preporuča se važnije stvari (novčanik, mobitel, ključeve) ostaviti kod pratnje ili u hotelu.

Ovdje valja istaknuti da svaki trkač osim velike prozirne vrećice za stvari u cilju, dobiva i jednu manju vrećicu koju može nositi sa sobom na start u Hopkinton, a koja smije sadržavati samo hranu, piće i gelove. Ukrcaj na autobus za moju crvenu zonu bio je od 6:45 na Charles Streetu (ulica između dva centralna parka Public Garden i Boston Common). Na ulazu u ovu ulicu bili smo već oko 6 sati, s obzirom da organizator preporučuje da svi sudionici budu spremni da potroše dodatnih 20-tak minuta na prolaz određenih točki zbog velikog broja natjecatelja. Ovo je ujedno i zadnja točka gdje se možete vidjeti i pozdraviti sa svojom pratnjom (naravno ukoliko se odlučite na odlazak u Hopkinton Athlete Village sa busom iz centra Bostona). Postoji mogućnost da i sa vlastitim prijevozom dođete do Athlete Villagea u Hopkintonu, gdje također postoji i ograničen broj parkinga, no poučen iskustvom, uvijek je dobro slijediti preporuke organizatora, a to je u ovom slučaju grupni odlazak do starta sa većim dijelom ekipe trkača.

Pronalazimo prvi slobodan bus, ukrcavamo se i slijedi brzi doručak. Kako je ujutro bilo dosta prohladno, oko 5 stupnjeva sa maglom i velikom vjerojatnošću za kišu kasnije, topli bus nam je izuzetno prijao. Vjerojatno nigdje nećete vidjeti toliko veliki broj poznatih žutih američkih školskih buseva na jednom mjestu kao na Bostonskom maratonu. Nakon svega 10-tak minuta, prvi busevi lagano kreću sa trkačima na jednosatnu vožnju do Hopkintona, tj. Athlete Village iz kojeg se starta Bostonski maraton. Da nam put do Hopkintona bude zanimljiviji, pobrinuo se vozač našeg autobusa koji je bio poprilično ushićen kao i mi maratonci tako da je do Hopkintona stisnuo gas to daske i uspio preteći sve autobuse sa trkačima ispred nas (njih točno 15, ekipi u autobusu je bilo toliko zabavno da smo svi brojali autobuse koje prolazi) tako da smo imali tu čast da prvi dođemo u Athlete Village u Hopkinton. S dolaskom u Athlete Village, simpatično i gostoljubivo vas pozdravlja svaki volonter, a mi hvatamo prvi slobodan wc dok još nisu velike gužve i potom se smještamo u veliki šator, nalazimo prvo slobodno mjesto za sjedenje na podu, pokrivamo sa vrećama i čekamo do prvih izlaza iz Athlete Village, točnije sat i pol čekanja. Vrijeme je zbilja bilo prohladno, maglovito uz čestu rosulju i vrlo je bilo bitno osigurati mjesto na suhom i toplom prije starta. Ovdje su nam dostupni brojni volonteri koji dijele posljednje boce vode i izotonika i sa svakom interakcijom dobace koju motivacijsku riječ i bodre trkače.

Izlaz iz Athlete Village za moj coral 3 iz Red zone bilo je u 9:20, tako sam krenuo sa laganim zagrijavanjem 10 minuta do 9, a već u 9:10 sam bio sa ostalim trkačima na izlazu iz Athlete Villagea. Prvi izlaz bio je za trkače iz corala 1 i 2 u 9:15, a potom u 9:20 za trkače iz corala 3 i 4. Organizator je također i prilikom izlaza iz Athlete Village najavio moguća čekanja u trajanju od 10-15 minuta, što je trkačima vrlo bitna informacija jer nakon izlaza slijedi skoro 1 kilometar hodanja do samog starta. (PREPORUKA: iako već kod izlaza iz Athlete Villagea stoje brojni volonteri pokazujući da skupljaju odjeću u bijele vreće, a smeće u crne vreće, svakako je preporuka da trkači tek skidaju odjeću na samome startu kada uđu u svoj coral, a gdje će i dalje stajati volonteri sa strane i skupljati odjeću i smeće). Osim toga, dobra je informacija da i u blizini samog starta postoji 100-tinjak wca, no tamo zbilja treba očekivati duge redove.

U blizinu starta stigao sam već oko 9:30, a kako sam primijetio da se pokraj parkinga gdje se nalaze wci nalazi i ulaz u lokalnu trgovinu, odlučio sam ući u istu i tamo sreo brojne trkače kako se u toplini trgovine među policama zagrijavaju, razgibavaju i rastežu te na taj način čuvaju još malo tjelesne topline prije samog starta. Na sam start i ulaz u moj coral 3 zone Red, odlučio sam se 10 minuta do samog starta, kada ujedno počinje i poznata nacionalna himna SAD-a “The Star-Spangled Banner. Vrlo moćan, pouzdan i lijep ženski glas prodire do srca svih trkača stihovima poznate himne i podiže atmosferu brojnih navijača, trkača i volontera do same uzavrelosti. Šteta što je bio tmuran i maglovit dan, vjerujem da je bilo ljepše vrijeme da bi nas i tada nadletjeli veličanstveni avioni zrakoplovstva SAD-a, kao što je to bio slučaj i na prošlim izdanjima.

Navijači

Dvije minute do starta, skidam staru dugu majicu sa sebe, bacam volonteru sa strane i čekam pucanj koji će označiti start. POČINJE JAČA KIŠA! Prvi šok, zaista sam se nadao da ćemo po ovome hladnom vremenu zaobići kišu, a evo utrka nije ni počela već smo mokri. Zadnjih par utrka također imam dosta problema sa žuljevima, a ovo vrijeme nije nimalo doprinosilo da ih i ovaj puta ne izbjegnem. Sreća, dobro sam namazao stopala i prste vazelinom i nadam se da ću izdržati.

Kratka tišina, PAF, pucanj pištolja i krećemo! Startate u gomili trkača i svi kreću jako na samome startu. Kako je na samome startu jača nizbrdica, odlučio sam se strogo prikočiti tempo iznad 4:00 i držat tempomat na cca 4:20 i tako držati prvih 4 kilometra. Moram priznati da je to bio jako veliki izazov, jer ste u gomili i gomila vas gura, ako krenete kočiti i sporije, postoji velika vjerojatnost da vas netko od iza pogodi i da se rasprostrete na mokrom skliskom asfaltu. Međutim, uspio sam se na samome startu primiriti i za razliku od većine svojih maratona dosad, kada sam na početku zbog lakoće uvijek startao 15-20 sekundi brže, ovaj puta sam uspio održati planirano. Već na prvoj blagoj uzbrdici osjetio sam da će neko strogo držanje tempa biti vrlo izazovno, tako da sam ostao pribrane glave i suzdržao se od bilo kakvog zaletavanja. Već tada sam se sjetio riječi našeg iskusnog slovenskog kolege  Joaquina (Slovenac španjolskog porijekla, jedan od osvajača svih 6 velikih „majors“ maratona), „trčite utrku na osjećaj, da, naporno ste trenirali i sama je nagrada što ste tu… ne gledajte previše na sat i očekujte od njega svašta“.

Nakon 4. kilometra, polagano puštam noge i stacioniram se na planiranom tempu 4:00 i kreće moja utrka. Za razliku od većine maratona koje sam dosad trčao, na ovome maratonu možete očekivati okrepu (izotonik pa vodu) skoro svaki drugi kilometar (i to prvo sa lijeve, a zatim i sa desne strane). Upravo zbog te velike učestalosti okrijepa, bio sam malo zbunjen tako da sam se odlučio hvatati svaku drugu okrijepu. Nakon 15 kilometri, vi ste i dalje u gomili, velik broj trkača drži okvirno vaš tempo i svi tako jurite prema cilju, a podrška navijača sa strane ne prestaje. Samo se svakim kilometrom sve više i više povećava. Vi ste već glavom u nekom drugom svijetu, ne možete vjerovati da sve ovo proživljavate. Kako sam lagano već oko 15. km počeo osjećati neku težinu i slabost, pogledao sam na otkucaje srca i vidio da ovo ne ide u dobrom smjeru, otkucaji srca 185, neću ovo dugo moći držati, a da pritom budem spreman prebaciti zadnje uzbrdice i čuveni Heartbreak Hill.

U tom trenutku sjetio sam riječi koje mi je rekla Ana dan prije maratona, a to je da ne trčim iznad 175 otkucaja srca i pokušam utrku laganije otrčati da ne bi kasnije bilo većih problema. Očito je da je tijelo umorno, nije bilo dovoljno sna iako sam treninge relativno dobro izgurao. Ok, ništa, napuštamo taktiku 4:00, spuštamo postepeno tempo pa dok ne dođemo na sigurnijih 175. Međutim, to mi nikako ne uspijeva, i dalje sam iznad 180, valovita staza mi ne ide u korist, atmosfera je sve burnija, kiša sve jača.

Nakon polumaratona, odlučio sam da ne ganjam više neki jači rezultat, ajmo se opustit, ajmo prihvatit sve te ljude koji ne odustaju od nas, koji nas guraju prema cilju i pokušajmo uživati. Navijači su zbilja fenomenalni, bio je to pravi festival nadmetanja tko će vrištati i navijati jače. Moram priznati, teško je bilo uživati do cilja nakon jačeg ulaska u utrku, glava je već prihvatila izazov i do kraja je trebalo zbilja izdržati, prebaciti kritičnu krizu oko 30. km i još nakon toga prebaciti taj famozni Heartbreak Hill. Znao sam da će najteži dio sa uzbrdicama biti između 26 i 34. km te sam u skladu s time i prilagodio svoj trud. Dio naše ekipe koja je bila podrška dočekao nas je na 25. km tako da me to dosta podiglo i dalo vjetar u leđa u trenutku kada je trebalo uzeti dobar zalet i zajahati na Heartbreak Hill. Kako je prije Heartbreak Hilla još par uzbrdica, nikako nisam bio siguran tokom utrke da li je uzbrdica na kojoj sam zaista Heartbreak Hill ili ne, no to sam saznao u trenutku kada sam zapravo već bio na njemu i kada mi se iznad glave pojavio plakat sa čestitkom da je Heartbreak Hill uspješno savladan.

Preostao je tobogan u grad, zadnji gel i svi stišćemo po gasu. Kiša i dalje jako pada, dolijećemo u grad, navijači i dalje besprijekorni. Postajem svjestan, preostalo je posljednjih 5 kilometara, u gradu sam, kraj je tu negdje, ali slijedi tren čitave vječnosti. Pojavljuju se polagano trkači koji hodaju i koji su uzeli prejaki zalet, par njih stoji sa strane i grčevito istežu, drugi me pak pretječu… ja i dalje držim tempo po osjećaju, ne pratim više tempo, samo vrijeme i kilometre. Na 40. kilometru, gledam vrijeme, 2:48, trebalo bi to ispasti ispod 3 sata, no moglo bi biti naknap, tempo varira 4:15-4:25, ma priuštit ću si barem Bostonski maraton ispod 3 sata. Stisnem jače, no noge ne idu, svaki jači poticaj lagano vodi ka grču, a ako me pogodi grč, to je stop i hodanje, tako da se odlučujem na opuštenu varijantu i koliko ide da ide. Dolazak na Hereford Street, posljednji uspon na Boylston Streetu, posljednji zavoj održavam oprezno balans da slučajno nešto ne zahvatim i nakon toga slijedi duuugačak finish do ciljne linije. U trenutku kada se popnete na Boylston Street i započnete posljednju jurnjavu do ciljne linije koju vidite u daljini, a nikako da vam se približi, počinje vam se vrtit filmić svih onih jakih, uspješnih i neuspješnih treninga, sav trud i volju koju ste uložili na putu do Bostona, svaka nevoljkost, nedoumica i pitanje po koji puta, zašto si ovo radim, što mi to treba… film preskoči, dolazim k sebi, otkucao je već debelo 42. km, dižem pogled, na semaforu već 2:59:40, ne mogu brže, pregazit će me 3:00:00… ali ne, prolazim ciljnu liniju, sat otkucava sigurnih 2:59. Kreću spontane suze i sreća… to je taj dobar stari osjećaj, MA VRIJEDILO JE! Od tog trenutka počinje famozni post-maratonski blues feeling, ne osjećaš ništa, cijeli si skršen, ali lebdiš, osjećaj spokoja, neopisivog zadovoljstva, blagostanja i u tom trenutku sve ti je ravno. To je taj osjećaj koji te uvijek vraća maratonu i koji te uvijek dočeka kao dobar stari prijatelj, a ne možeš ga opisati.

Šetam polagano od cilja, hvatam tu medalju po koju sam došao u Boston, zahvaljujem se starijoj ženi koja mi ju stavlja oko vrata, od srca vam hvala što ste tu radi nas, hvatam prvi raspoloživi poncho, par banana i hodam, samo hodam do svog busa sa stvarima kako bi se čim prije osušio i obukao u toplu odjeću. Kako sam dobio stvari, počeo je vrlo jaki pljusak, vjetar nas je već dobrano rashladio, sada mi nije imalo smisla da se presvučem u suhu odjeću jer nemam niti kišobran, a do puba gdje se nalazim s ostatkom ekipe bit ću opet mokar. Odlučio sam se ne presvući i odmah krenuti prema pubu kako bi se čim prije dokopao toplog kutka i čaja. Na putu do puba apsolutno svaki vam prolaznik čestita, „congrats“… „amazing“… „well done“… nagrađuje vas smiješkom i toplim pozdravom, vi ste mokri, prozebli, ali grije vas taj ponos i zadovoljstvo. S ulaskom u pub, uspio sam uhvatit prvi slobodan stol za ekipu i vjerojatno prvi puta nakon samog maratona istovremeno naručio i topli čaj i pivo. Malo mi je bilo neugodno jer je većina ekipe u pubu bila u svom điru i provodu sa ekipom, a ja došao kao skitnica kvarit atmosferu. Međutim, učinilo mi se da im je drago što imaju priliku što će piti pivo u društvu još jednog maratonskog patriota.

Maratonski dan zaključili smo svi zajedno u pubu uz dobru klopu, koju hektu slavljeničke pive viška i dijeleći nezaboravne trenutke sa maratonskim prijateljima. Živjeli!

ČETVRTI DAN – Dan nakon maratona 18.04.2023.

Dan nakon maratona bio je naš zadnji dan u Bostonu i navečer smo imali povratnički avionski let za Veneciju preko Londona. Nakon doručka odradili smo checkout, prtljagu smo privremeno ostavili na čuvanje u sklopu recepcije te odradili laganu šetnju do Harvarda, gdje smo se odlučili za 1-satnu turističku turu obilaska sveučilišnog kompleksa Harvard. Vodiči ovih turističkih tura su studenti prve godine Harvarda koji vam pričaju o svim zanimljivostima vezanim uz Harvard, ukratko o povijesti Harvarda, zanimljivim činjenicama vezanim uz sve zgrade koje čine studentski kompleks, kao i o internim studentskim vjerovanjima i legendama.

Neke od ključnih zgrada sveučilišnog kompleksa Harvard koje smo obišli:

  • Zgrada najboljih studenata i dekana/ravnatelja Harvarda
  • Najskuplja zgrada u Harvard kompleksu je mali kiosk vratara na ulazu (30.000 dolara)
  • Noviji dio Harvard studentskog kompleksa sa učionicama
  • Memorial Hall
  • Kip Johna Harvarda i Yard (glavno dvorište)
  • Memorial Church
  • Studentski domovi
  • The Harry Elkins Widenere Memorial Library (sadrži toliko knjiga koje su smještene na 7 katova podno razine zemlje i ako bismo htjeli proći sve knjige bar jednom, vrlo vjerojatno bismo prošli dvije distance maratona)
  • Malkin Athletic Center (velika dvorana za sve vrste sportova)
  • Studentski domovi uz Charles River.

Našu turu odradila je studentica Anastasia iz Brazila, koja je zbilja na vrlo maštovit način ispričala sve o zanimljivostima vezanim uz Harvard, tako da se zbilja isplati proći na ovaj način jedno od najpoznatijih svjetskih sveučilišta. Valja također istaknuti da prema legendi svi studenti koji prvi puta dolaze na Harvard, svoj prvi ulazak moraju odraditi preko Johnston Gatea koji se nalazi na istočnoj strani kompleksa (i simbolično predstavlja stranu izlazećeg sunca).

Osobno me se veoma dojmila ova ruta, zbilja saznate puno zanimljivih stvari kao i o studentskom životu na Harvardu. Kako postoji stalno rivalstvo dviju škola Harvard i Yale, možete čuti i brojne zanimljive i smiješne priče o začkoljicama koje si studenti pred različitim natjecanjima podmeću te samim time saznati i o smiješnim internim događajima u sklopu Harvarda. Jedino što mi je ostao onako mali žal što u sklopu rute ne postoji mogućnost ulaska u zgrade Harvard kompleksa pa da se vidi malo i interijer u sklopu kojeg studenti borave.

Ostatak dana bio je rezerviran za odlazak na aerodrom i čekanje povratnog leta za London i Veneciju.

KORISNE DODATNE INFORMACIJE O PUTU NA BOSTONSKI MARATON

TROŠKOVI:

Gorivo Zagreb – Venecija – Zagreb: 100 eura (bez cijene slovenske vinjete)

Parking vozila blizu aerodroma Marco Polo – Parkgold 5 dana: 80 eura

Putno osiguranje 5 dana: 50 eura

Startnina za Boston maraton: 228,45 eura (250,28 dolara)

Putni paket 1600 eura koji okvirno uključuje:

  • Avionske karte (Venecija – London – Boston): 700 eura
  • Smještaj u hotelu 4 dana (cijena bez obroka): 1095.60 eura (273.86 eura dan) tj. 1200 dolara (300 dolara dan)
  • Vodiča i trenera dostupnog na putovanju.
    Kipchoge nakon maratona

ŠTO POSJETITI

S obzirom da smo u Bostonu bili svega 4 dana i da se baš ne preporuča previše hodanja prije maratona (a hodanje nakon je djelomično ograničeno), istaknut ću par atrakcija koje smo uspjeli posjetiti, kao i one koje nismo stigli, a opet su zanimljive za pogledati, naravno ovisno o vlastitim preferencijama:

  • Harvard Tourist Tour (20 eura)
  • MIT Tourist Tour (20 eura)
  • Boston Tea Party Ships (30 eura)
  • NBA utakmica Boston Celtics (145 eura)
  • Boston Red Sox Baseball Fenway Park Tour (23 eura)
  • Boston Red Sox Baseball Game (65 eura)
  • Hop on Hop off Old town trolley tour vožnja po starom gradu (45 eura)
  • Boston Whale Watching Cruise (62 eura) * baš nije popularna u vrijeme maratona jer se tada kitovi još ne sele sa sjevera na jug
  • Boston Whale Watching Cruise (36 eura)

Od ostalih atrakcija koje bi mogle biti zanimljive tu su i: John F. Kennedy Presidential Library and Museum, New England Aquarium, Museum of Science, Boston Harbor Cruises, Harvard Museum of Natural History, the Franklin Park Zoo itd.

VIDEO

U nastavku je i kratak video isječak kako smo se proveli u sklopu Bostonskog maratona. Nažalost sa same utrke nemam puno snimki s obzirom da organizator na svojim web stranicama NE preporučuje snimanje akcijskom kamerom tokom trčanja utrke. Zbog toga nisam želio riskirati svojim egzibicijama na utrci, a i osim toga naišao sam i na neke slučajeve gdje su pojedini objavljivači video sažetaka sa Bostonskog maratona bili prisiljeni brisati svoje video uratke jer su se kosili sa različitim američkim TV i video pravilnicima kao i statutima organizatora B.A.A.

U nastavku sam ubacio i par odličnih videa u sklopu kojih se mogu pronaći mnoge korisne informacije za buduće trkače Bostonskog maratona (svakako topla preporuka za pogledati prije odlaska u Boston):

OSTALE KORISNE PREPORUKE

Taxi na aerodromu Logan International Boston – nemojte nadobudno na aerodromu čekati vaš UBER jer vrlo vjerojatno neće doći na vaš terminal (vrlo vjerojatno terminal E na koji uglavnom stižu europski avioprijevoznici). Razlog je što UBER po „defaultu“ ima određenu adresu dolaska na aerodrom, to je u slučaju Bostonskog aerodroma terminal A. Zato radije uzmite javni prijevoz (bus) ili taxi na stajalištu kao i većina ekipe.

eSIM KARTICE USA

Također dobro za provjeriti da li vam mobitel podržava eSIM kartice (inače super opcija za putovanja je aplikacija Airalo (www.airalo.com) kao globalni dealer eSim kartica i putem koje možete vrlo lako kupiti eSIM podatkovni promet za područje u kojem ćete boraviti, u suprotnom vam jedino preostaje opcija da pronađete u gradu poslovnicu nekog od dostupnih teleoperatera i potražite najbolji podatkovni i pozivni paket za vas.

Vaši komentari

Banner