Piše: Ersan Bijedić
Konjic je ove godine dobio prošireni Međunarodni festival Konjic Summer Fest, koji je tako iz jedne trke, koja se održala po peti put, narastao u trodnevnu manifestaciju sa 15 različitih događaja.
Više o rezultatskom dijelu na LINK-u.
Cilj je očito bio obogatiti ukupni sadržaj, odnosno kako su organizatori isticali – napraviti spoj sporta, kulture, zabave i turizma.
Obogaćen sadržaj
U ovome su očito uspjeli zbog same činjenice da je sve najavljeno održano. To je ono što kompletnom događaju donosi iskorak – ambiciozan projekat koji se protegnuo na dane od 30. juna do 2. jula, sa business forumom, koncertima dvije festivalske večeri, sa tri seniorske, jednom dječjom trkom te puzijadom.
Ukupno odlična stvar za grad Konjic koji je u jednomjesečno slavlje od 641. godišnjice kad je prvi put zabilježen njegov naziv u pisanim dokumentima, uklopio i ovaj festival.
Ipak trkači su tu uglavnom radi same trke, a ispred MT nas je zanimalo šta je sam Konjički cener, iz kojeg je izrastao ovaj festival, dobio ovim proširenjem.
Uobičajen odaziv
Trkači su očito podržali kompletan događaj, što se može vidjeti iz odaziva učesnika. Prošle godine je Konjički cener imao 192 finišera, a ovaj put 290 njih. Daleko je to ipak od rekorda za glavnu trku na 10km jer je Konjic 2021. godine imao 345 trkača na 10K, a na prvom izdanju 2019. godine njih 318. Međutim uvođenjem Business Runa održanog u petak, Konjic je na ovoj trci imao 119 finišera, dok je štafetna trka imala 38 timova (u odnosu na 28 prošle godine, ili u odnosu na 43 iz 2021. godine). Tako je Konjic na dvije trke imao ukupno 409 trkača, plus 38 štafeta i dječju trku.
NAPOMENA: Evidenciju broja pojedinačnih nastupa na štafetnoj trci na MT ne vodimo ako organizatori dozvoljavaju trkačima istovremeni nastup na dvije trke (10K i štafeta). Također zbog nekompletnih evidencija u našoj statistici ne vodimo ni brojke sa dječjih trka (link na statistiku za 2022. godinu).
Zapostavljeni cener
Konjički cener je centralni dio manifestacije, ali nažalost je u svim tim sadržajima i velikom obimu posla koji su organizatori sebi stavili na pleća, da li zbog manjka kapaciteta ili nečeg drugog, djelovalo kao da je pomalo zapostavljen. Razlika, ili takav osjećaj, proizlazi možda i iz toga što su mnoge druge trke u BiH u međuvremenu napredovale. Konjic je možda podigao kompletnu manifestaciju i dobio kvantitet, ali je trka u najboljem slučaju ostala na istom nivou iz ranijih godina.
Neke sitne, očite detalje i greške od prošle subote je suvišno iznositi ovdje, ali ono što je neobično je da Konjic ima:
– Nestandardiziranu, netačnu stazu
Mnogi su sretni prošli kroz cilj zbog ostvarenog ličnog rekorda, ali su kasnije postali svjesni da su trčali na kraćoj stazi. Konjic održava cener petu godinu i još nema certificiranu stazu. Također još nema ni standardiziranu stazu za poziv prema AIMS mjeritelju jer je ona i ove godine imala nekoliko sitnih promjena. Business Run 5K je također imao distancu od oko 4.8km, a štafetna trka je oko 4.8km + 5.1km (a ne 5+5km).
– Ciljnu vratolomiju
Umjesto ranijeg atraktivnog finiša sa Mosta ljubavi, Konjic je ove godine imao cilj u koji se skreće u samoj završnici trke, i to uz „zapreku“ – penjanje na trotoar na nekih 5m od prelaska ciljne ravnine. Pomalo podsjeća na finiš u Kaknju na 5K trci, uz potencijalnu vratolomiju iza ugla.
– Štafetnu trku bez rezultata i kontrole
U štafetnoj trci (5+5km, ili tačnije oko 4,8km + 5,1km) takmičari ne dobiju individualne rezultate, već samo ukupni skor. Ti bi rezultati donijeli bolju kontrolu trke i poštovanje prema učinku svakog pojedinca – učesnika. Ovo je međutim tako i na nekim drugim štafetnim trkama u BiH koje se očito tretiraju kao – prilika za dopunu broja učesnika.
Zaključak
Ljudstvo koje je bilo uključeno u organizaciju je očito uradilo veliki posao za šta generalno zaslužuju pohvale jer se radi o trodnevnom događaju za koji je trebalo uložiti dosta truda, entuzijazma, volje i hrabrosti za pokrenuti tako nešto. Ali sama trka zbog koje dolaze trkači je možda mogla biti prvo unaprijeđena prije nego se otišlo u širinu. Ovo je sigurno dio na koji se nadamo da će se ubuduće više obratiti pažnje, a činjenica da je prvi put održan trodnevni festival je sigurno pokazatelj ambicije, volje, truda, želje i entuzijazma da se već iduće godine napravi novi progres u radu i ne zapostavi centralna trka iz koje je i nastao festival.
U svakom slučaju sve ovo sigurno nije pokvarilo ukupnu atmosferu kod veselih trkača u Konjicu, što možete vidjeti i iz naša dva video zapisa.
Vaši komentari
