SAMIRA TALIĆ: Maraton u pedesetoj

U proteklih 5 godina sa radošću sam učestvovala na 50tak rekreativnih trka u Bosni i Hercegovini, trka različitih formata i među njima 5 polumaratona.

1769

Piše: Samira Talić

Sa pedesetak trka u nogama i skoro pedeset godina starosti došla mi je ideja da za pedeseti rođendan vrijedi još malo uložiti u svoju trkačku rutinu i istrčati maraton, „kralja svih trka“, kako mi je u svojoj poruci podrške napomenula drugarica Amela Tuzlak.

Trčim ja ili jogiram oduvijek, vježbam, te teretane, te aerobik, pilates, yoga, rolam i kližem. Ovo dvoje zadnje najviše volim i tu je ekipa divnih žena Loop Ensamble koje zadnjih par godina grade sve ozbiljniju priču artistic rollers scating sporta u Bosni i Hercegovini. Ispenjem i neku planinu i sve da bih se osjećala zdravom i jakom i imala energije za užurbani gradski i poslovni životni stil. Trčim Sarajevom i na putovanjima jer je jednostavan način rekreacije i relaksacije, ne zahtijeva posebnu opremu i uslove. Da se pokrenem i potaknem svoj organizam da trči dovoljne su tene, majica i staza na otvorenom.

Na otvaranju piste za rolanje na Betaniji u Sarajevu 14.10.2023.

Moje jogiranje postalo je ozbiljnije kada sam se povezala sa drugarima NGO Marathon i Školom trčanja Klix. Tu sam protrčala. Drugari su me gledali sa iznenađenjem kako trčim, a nemam sat. Trener Adnan Džubur pomogao mi je da izaberem svoj prvi Garmin.

Ideju o trčanju maratona u 50oj testirala sam na Prvom Vilsonovo ultra maratonu. Držala sam se doktrine „trči, hodaj, trči“ i unutar 6 sati prešla dužinu od 48 km. Nisam se posebno pripremala za ovaj eksperimet i doživljeno tokom trke samo je podgrijalo moju ideju za 50i rođendan trčati maraton.

Prvo sam se zabavila izborom trke za svoj prvi maraton koji pored trčanja može biti i turističko putovanje. Moji životni putevi često su završavali u Beču. Tamo sam se uputila na prvo putovanje u inostranstvo nakon agresije i opsade Sarajeva. Tamo smo suprug i ja priredili naše vjenčanje. I krenulo se sa planovima za Bečki maraton u aprilu 2023. godine. Međutim, kalendar trka i vaktija ove godine nisu baš bili ugođeni prema mojim željama i poklopili su se Bečki maraton i  Ramazanski Bajram. Beč je tu prekrižen kao moguća destinacija.

Tražila sam sljedeći povoljan datum, interesantan grad za izlet. Razmišljanje je bilo možda ipak kod kuće pokušati trčati svoj prvi maraton, Sarajevski maraton u maju mjesecu. I prijavila sam se. Počela sam se ozbiljno i spremati, podizati volumen. I opet neko ali, kišno proljeće, nepovoljni uslovi za treninge na otvorenom, posebno treninge dužina. Ali, spremala sam se. Negdje tri sedmice pred trku procijenila sam da je maraton preveliki zalogaj za moje opšte kapacitete i zamolim organizatora da moju kotizaciju za maraton prebaci na polumaraton. Nisam se osjećala dovoljno jakom. Željela sam trčati, ne hodati tokom trke.

Istrčim polumaraton u maju i nastavljam trčkarati, rolati. Redovno idem na grupne treninge snage i rekreacije u Transform, i dalje gledam u kišno nebo i razmišljam o maratonu. Kraj je proljeća, a moja ideja o maratonu u pedesetoj i dalje gori i tražim trku.

Među trkačkom rajom u Sarajevu posebno se sa veseljem spominju doživljaji iz Ljubljane i trčanje u Ljubljani. Ljubljanski maraton, festival trčanja, sa svim superlativima u odnosu na druge slične priredbe u regiji. Sljedeći Ljubljanski maraton planiran je za 22. oktobar 2023. godine. Odlično, markiram kalendar, aktiviram Garmin intermediate plan i udahnem duboko. Treći pokušaj.

Zadnji kilometri trke u Ljubljani

Studirajući plan procijenila sam da imam većinu rješenja i podrške za različite treninge trčanja, treninge snage, yoge, izuzev za treninge brzine. Tu sam se za pomoć obratila drugaru Elmiru Ćerimagiću, rekoh mu: “hajde Ćera pomozi, znam da ti radiš sa malom rajom, ali hajde probaj i meni skoro pa „đuturumu“ pomoći da za 50ti rođendan istrčim maraton”.

Pripreme sam počela u junu, u Puli uz koncert Simply Red i od tada kroz narednih 16 sedmica pripremala se za maraton u Ljubljani. Garmin je od juna do oktobra zabilježio: 63 treninga trčanja, pređenih oko 610 km i 70 sati. 22 treninga snage i oko 23 sata ukupno. 53 sata yoge, 7 sati plivanja, 10 sati rolanja, 195 km hodanja i još šta nije zabilježio. Garmin veli oko 200 sati treninga u 112 dana.

Da li je dovoljno za maraton? Da li previše za rekreativca u 50oj godini? Da li je uopće za ženu u 50oj? Mogu reći da je zabavno, rekreacija i tijela i duha, različiti ljudi i razgovori. Meni je bilo taman da me sigurno i uz zadovoljstvo dovede do cilja „maraton u 50oj“, da obilježim svoju 50u godinu života.

Šta kažu moji liječnici, internista, fizijatar, ginekolog, endokrinolog, neurolog!?! Kažu kreći se! Ne kažu koliko, to zavisi od organizma do organizma, sklonosti, navika. Prošlo je bez povreda, sa jakom disciplinom i kolebanjima motivacije, nekim traljavo odrađenim treninzima, kisnula sam, znojila se na +33C.  I Garmin je tokom procesa bilježio progres, a ja zadovoljstvo. Posebno jer druge obaveze i porodica nisu trpjeli. Trenirala sam sama i uklapala termine. Garminove predikcije vremena na početku procesa su bile 4:45, a uoči same trke 4:03. U međuvremenu sam istrčala Vučka 13K, Sarajevo Half, B2BRun, Igman10K i još pet kraćih trka.

Na kraju samo se mogu zahvaliti svemu i svima, za ljubav i razumijevanje mojim najdražim Talićima i Berisalićima, za treninge snage Adnanu Baždareviću, za brzinu Elmiru Ćerimagiću, za literaturu Adnanu Džuburu, za inspiraciju Ameli Tuzlak, za pomoć oko regulisanja startnine Jasminu Harbinji, dragim ženama Loop Ensamble i PracticeMakesPerfect.

Vrijeme na cilju u Ljubljani 4:12:00 neto.

Trku sam istrčala sa sedam hurmi i vodom sa okrepnih stanica. Nisam propustila prošetati kroz sve okrepne stanice i uzeti hurmu i gutljaj dva vode. Istrčala sam maratonsku trku u 50oj godini lako, snažno, u odličnom raspoloženju. Uslovi na startu divni, 12C, tokom trke malo sunca, malo oblaka, malo kiše, ali lako. Lako je išlo, najviše zahvaljujući vjerovatno životnom stilu, upornom kretanju, motanju po kuhinji u potrazi za okusima…i sve preko zdravstvenih dijagnoza, i istim onim životnim stilom, može maraton i na visoki pritisak, hašimota, protruzije diskova, stresove… Moj životni stil, kretanje, rekreacija i prehrana kojoj posvećujem posebnu pažnju su dovoljni za avanturu rekretivne maratonske trke u pedesetoj. Očito je da sam uspjela prirodno postići da moj organizam funkcioniše i da pravi rezultate.

Nakon svega vjerovatno ću pokušati i dogodine trčati maratonsku dužinu. Da li na trci ili na treningu ne mogu sada procijeniti, ali maraton mi izgleda kao dobar test fizičke spremnosti i snage organizma.

Na cilju u Ljubljani 22.10.2023.

Vaši komentari

Banner