Piše: Žarko Jovanović
Zahvaljujući odličnom uspjehu i primjernom vladanju dobio sam priliku da kao perspektivni „mladi“ stručnjak provedem 15 dana na stažiranju u matičnoj kompaniji u Moskvi, razmijenim mišljenja i iskustva prenesem sa jedne na drugu stranu.
Da tih 15 dana ne protekne samo u temama vezanim za naftu i gas, pobrinule su se moje kolege iz atletske sekcije naše kompanije. Već duže vrijeme sam pridruženi član atletske sekcije i prošle godine sam imao čast da na takmičenju ruskog ministarstva energetike branim boje matične kompanije u mix štafeti i trci na 3000m. Svakodnevno imam komunikaciju sa ostalim članovima sekcije i veoma su se obradovali mom novom dolasku. Moj dolazak su iskoristili da organizuju i panel o trčanju pod nazivom „kako početi trčati i ne odustati“ gdje sam bio jedan od predavača i predstavio svoje dosadašnje rezultate, načine treniranja kao i rezultate istraživanja koje sam radio u saradnji sa drugim kolegama atletičarima.
Kada su mi definitivno potvrdili datume putovanja, prvo što sam napisao u našu zajedničku telegram grupu je bilo „ima li kakva trka u idućih 20 dana?“
Izbor trka u ovom periodu je veoma mali, jer tamo uveliko temperature idu u debeli minus i akcenat sportske javnosti se prebacuje na hokej, skijanje, skijaško trčanje i sl. dok se atletika preselila unutar atletskih dvorana. U periodu 17. 11. – 02. 12. bilo je dostupno nekoliko trejl trka i 1 polumaraton. Bez puno oklijevanja odlučujem se za polumaraton (Jesenjski polumaraton u parku posvećenom Maksimu Gorkom). Moglo se izabrati između dvije distance, 10,5 km ( jedan krug) ili 21km (dva kruga). Ja sam naravno izabrao najdužu distancu (a šta bi drugo), a meni se pridružilo i 7 kolega iz atletske sekcije koji su se većinom odlučili za kraću distancu. Jedino smo kolega Albert i ja trčali polumaraton. Registracija za trku ide preko sajta runningrussia.com i kotizacije su slične cijenama kod nas, a za ovu trku iznosile su 1200 rubalja (oko 13 eur).
U danima pred trku, radio sam aklimatizaciju tako što sam trčao ili rano ujutro (oko 6:00) kada su temperature bile do petnaestak stepeni u minusu, ili kasno naveče kada su temperature bile ugodnih -8 stepeni. Tih dana je Moskvu pogodilo sniježno nevrijeme i svakodnevno je padalo po 20 cm novog snijega. Pošto sam bio smješten nedaleko od centra grada, gdje sistem A-GPS koji je potreban svim GPS satovima da „zaključaju“ signal zbog bezbijednosti – ne funkcioniše, pokušaji da sa Stravom na telefonu mjerim trčanje nisu dali rezultata i bilo je potrebno osloniti se na osjećaj i tako raditi treninge.
Nakon početnih upoznavanja sa lokacijama pogodnim za trčanja, većinu treninga sam radio na lokaciji „Čistih Pruda“ tj. trčao sam oko zaleđenog jezera gdje postoji odvojena biciklistička staza koja se redovno čisti (mada nisam primijetio da neko vozi bajs po ovim temperaturama) tako da sam imao prostor samo za sebe. Krug je po mjerenju na Google mapama iznosio oko 1200 metara, a tako mi je slično i sat mjerio na osnovu koraka i kadence trčanja.
Listajući ruske sajtove posvećene trčanju, naišao sam i na rusku verziju globalnog pokreta Parkrun trka, gdje se svake subote u 9:00 u mnogobrojnim parkovima održavaju besplatne trke na 5k. Nisam odolio da ne probam i taj koncept, registrovao se, dobio svoj identifikacioni bar-kod, odabrao subotnju trku u parku „Vorobjevi Gori“ kao svojevrsni shake-out trč pred nedeljni polumaraton, da osjetim tempo po hladnom zraku. Prateći upute organizatora, došao sam na mjesto starta u 8:30, vidim baner koji označava start, nekoliko volontera koji užurbano spremaju mjesto starta. Na moje pitanje gdje se nalazi prostor za presvlačenje, jedan od organizatora me odvede do obližnje klupe, očisti snijeg sa nje i reče, „Evo ga!“, a ja u punoj ratnoj opremi, zimska odjeća na meni, a oprema za trčanje u ruksaku. Nema nazad, sačekam još malo da se približi vrijeme starta pa se na zaleđenoj klupi presvučem, obujem patike i odradim kratko zagrijavanje.
Poslednje upute organizatora prije starta, kažu trčimo 2.5 km uzvodno kraj rijeke Moskve, okret i nazad. Na startu 25-30 ljudi, jedan od njih iz torbe izvadi neki „hrkljuš“ uključi ga, nama svima dođe GPS signal na startu, vau… Prvi put da mogu da se oslonim na podatke sa sata. Krenula trka, ja kao Miči, poveo pa kako bude, ako ništa nek imam za uspomenu slike. Trčimo biciklističkom stazom na koju je preko noći palo 20ak cm novog snijega, ja probijam prtinu, a drugi me prate. Moja bosanska tvrdoglavost mi nedopušta da popustim, držim jak ritam sve do okreta, kada su valjda skontali da nema vajde sa rogatim da se bodu, konkurencija popušta, a ja trku privodim kraju sa vremenom 19:53. Završavam protokolarne stvari oko registracije rezultata na online servis, i na istoj onoj klupi za presvlačenje počastim se vrućim napitcima, odradim kratko rastrčavanje i svako sebi, za ovu subotu gotovo.
Nedelja jutro, prognoza kaže -8, lagano doručkujem bananu i čokoladicu, oblačim se „slojevito“ i krećem ka startu trke, nekih 3-4 metro stanice od mene. Poučen jučerašnjim iskustvom sa presvlačenjem, provjeravam sa organizatorom i on potvrđuje da na startu imaju „utopljeno mjesto za presvlačenje“ i da ne brinem. Sa kolegama iz atletske sekcije imam dogovoreno zborno mjesto odakle ćemo zajedno na preuzimanje paketa i start. Ali zbog problema sa GPS-om malo kasnim te sam primoran sam da se snalazim.
Prema infu sa sata, napravio sam preko 7000 koraka u laganom trku da pronađem start, tako da mi je to bio lagani warm-up. Na start stižem 15ak minuta prije starta trke, brzinski preuzimam startni paket (flašica vode i broj). Odlazim u „Utopljeno mjesto“ (šator obložen termofolijom sa 1 grijalicom unutra) da se presvučem, ogromna razlika u odnosu na jučerašnju klupu. Uvidim da je broj bez čipa i od organizatora tražim dodatni info o trasi trke i načinu mjerenja vremena. Staza je jednostavna, krećemo iz parka Gorkog, pratimo rijeku Moskvu 5.3km i vraćamo se nazad na cilj i tako 2x. Za mjerenje vremena zadužene su sudije na startu, koje vode evidenciju o prolazima. Kilometri na stazi označeni čunjevima na prvih 5 kilometara, dvije su okrepe, na startu i na okretu. Pitam šta imaju na okrepama, kažu toplu vodu i čaj, pitam za Permant, samo sliježu ramenima i ne „panimaju čto eta“. Na startu oko 70 polumaratonaca i stotinjak trkača na 10.6km. Sa obzirom na vremenske uslove (temperatura na startu -8 stepeni uz jak vjetar) više nego dovoljan broj, nisam ni toliko očekivao. Daleko je to i po brojnosti i organizaciono od glavnih moskovskih trkačkih događaja koji privuku na desetine hiljada trkača, ali trci se u zube ne gleda. Ima sve elemente koji su potrebni trkačima i organizaciono zadovoljava minimum standarda da se može reći da je službena trka. Od konkurencije na startu niko poznat, niti znam kako krenuti, ni kakva je konkurencija.
Startamo sa hicem iz pištolja, ja sam krenuo na 3:30, pa da ispipam puls, prate me dva tri trkača u stopu, računam da su to trkači na desetci. Staza na početku blago valovita, očišćena od snijega i leda, kontam idealna staza i temperatura, guram naprijed. Već na drugom kilometru silazimo sa očišćene ulice na biciklističku stazu koja je dobro utabana i trči se bukalno kao na ledu, već je teško održavati jak ritam i trudim se da tempo po satu bude oko 3:50. Već na oznaci za 3 kilometra imam oko 100 metara prednosti nad konkurencijom. Dolazimo na dio staze na kojoj je to jutro samo automobil organizatora prošao i napravio kolotrage u snijegu tako da do okreta na 5.3 km trčimo po veoma klizavoj i nestabilnoj podlozi. Na okretu gledam u sat, pokazuje oko 5.4 km što znači i da je staza korektno izmjerena i označena. Ne stižem uzeti okrepu, a i nije bilo potrebe, u povratku trčimo u smjeru vjetra pa je situacija malo lakša, odmakao sam konkurenciji sad već preko 300 metara i nema potrebe za dodatnim jurcanjem. Već se tijelo aklimatizovalo na uslove, jedino hladnoću osjećam na nogama, jer su patike konstantno u snijegu i ledu. Na kraju prvog kruga završavam kao vodeći, ali i ispred svih trkača koji trče na 10.5 kilometara, malo usporavam da uzmem okrepu (vruć čaj) i nastavljam dalje, čeka me još jedan krug istim putem. Po brojevima sam uspio zaključiti da imam sigurno preko 500 metara prednosti u odnosu na prvog pratioca na polumaratonu i da ne moram forsirati, nego taktički trku privesti kraju. Na kraju sigurna pobjeda i rezultat 01:24:07, (Garmin izmjerio 21.5km), prvi sledeći trkač je istrčao 1:27:30, treće mjesto 1:28:15. Nakon kratkog predaha i preuzimanja učesničke medalje, otrčao sam još 3 km rastrčavanja kako bi zajedno sa timskim kolegom Albertom ušao u cilj. Što se učesničke statistike tiče, bilo je 103 finišera na 10k i 78 finišera na polumaratonu.
Na ceremoniji proglašenja pobjednika uručen mi je prigodan poklon kao i pobjednički pehar. Tom prilikom sam saznao da su organizatori ovog događaja dva vrhunska ruska maratonca koji su svojevremeno trčali beogradski i podgorički maraton i da su im rezultati oko 2 sata i 17 minuta. Uz vruć čaj i ugodan razgovor privodimo ovaj trkački događaj kraju. Prema viđenom, organizacija događaja u minimalističkom stilu, obezbijedili su trkačima sve ono što se od njih očekivalo (obilježena staza, startni broj, mjerenje vremena, okrepe, medalje i osvježenje na cilju) i svi su zadovoljni otišli.
U dva dana sam u potpuno drugačijim klimatskim uslovima potpuno neočekivano i skroz nepripremljen izvojevao dvije pobjede u gostima i zadužio domaćine da nam se pridruže na mnogobrojnim trkama u BiH kada im to globalna situacija dozvoli.
Boravak u Moskvi i treniranje u specifičnim zimskim uslovima iskoristio sam kao baznu pripremu za predstojeći 6. Unusual maraton koji se 13. 01. 2024. godine održava u Sarajevu. Poslednjeg dana boravka sam zajedno sa Albertom posjetio park Mešerski, koji slovi kao jedna od omiljenih lokacija moskovskih trkača za treniranje. Tu smo odradili laganu dužinu po snijegu, napravili preko 20 kilometara, a da nismo išli istom putanjom. Prema dobijenim informacijama u ovom parku postoji preko 35 kilometara uređenih staza gdje se može trenirati.
Da specifični uslovi treninga mogu pozitivno uticati na formu uvjerio sam se na prvoj trci nakon povratka iz Moskve, kada sam 17. 12. 2023. u Đakovu na trci od 10 kilmetara pobjiedio u žestokoj konkurenciji i ostvario rezultat 32:59 i time popravio lični rekord za skoro minut.
U moj trkački plan za 2024. godinu definitvno je ušao i Moskovski maraton koji će se održati u oktobru, tako da možete očekivati novi izvještaj o maratonskim avanturama po Moskvi u tom periodu.
Vaši komentari
