- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Ivica Perić, Mostar/Sarajevo.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Trčanjem sam se malo ozbiljnije počeo baviti prije sedam godina, kada je u Mostaru održan prvi polumaraton. To je bila moja prva službena utrka, a prije toga sam petnaestak godina trčao rekreativno, za svoju dušu.
- Koliko često trčite?
– Najčešće tri puta tjedno. Utorkom i četvrtkom u Sarajevu neizostavni treninzi s najboljom ekipom iz Sarajevo Running Cluba, a vikendom u Mostaru nastojim odraditi neki dužinski trening.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Polumaraton je dugo bio moja omiljena, a i jedina trkačka disciplina, trebalo mi je dosta vremena da se usudim okušati u maratonu, jednostavno sam imao prevelik respekt prema toj distanci. Tek sam prije dvije godine na nagovor prijatelja Borisa Katalinića istrčao svoj prvi maraton. U posljednje vrijeme sve više preferiram trail jer se u njemu spajaju moja dva najdraža hobija, planinarenje i trčanje.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Nastojim trčati što više domaćih utrka. Što se ceste tiče, Mostarski i Sarajevski polumaraton obvezno, od trail utrka Čvrsnica ultra trail je uvijek crvenim slovima upisan u kalendar, a također i neke trke u gradovima u regiji poput Zagreba i Ljubljane, tako da godišnje trčim nekih 6 – 7 utrka.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Za cestu koristim tri para: za svakodnevni trening Nike Pegasus 38, za trening dužine Nike Invincible Run 3, a za utrke Nike Zoom Fly 4. Za trail također koristim tri para: Salomon Ultra Glide, Merrell Agility Peak 5 i Dynafit Ultra 100.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 10 K – Duvanjska desetka (Tomislavgrad 2024.): 41:54; 21,1 K – Sarajevski polumaraton (Sarajevo 2024.): 1:29:21; – 42,2 K – Ljubljanski maraton (Ljubljana 2023.): 3:28:50.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– U trčanju mi se sviđa apsolutno sve. Dok trčim, taj osjećaj slobode, kretanja, zadovoljstva nakon dobro odrađenog treninga ili utrke, pozitivna energija koja je prisutna među trkačima, upoznavanje novih ljudi. Posebno mi je drago vidjeti da je trkačka zajednica iz dana u dan sve veće i veća, da pojedinci postižu odlične rezultate i na cestovnim i na trail utrkama. To vas još dodatno motivira da i vi budete što bolji, a ako ste svojim primjerom potaknuli nekoga da se počne aktivnije baviti trčanjem ili nekom drugom aktivnošću, onda je zadovoljstvo još veće.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Uživam u trčanju tako da volim svaki dio treninga, bez obzira i na vremenske uvjete, i po kiši i po žezi, što bi rekao jedan pjevač. Najviše volim kada je po planu easy run, ali otkako trčim i treniram sa Sarajevo Running Clubom, čak sam i intervale zavolio. Najteži dio na nekom trail treningu je svakako uspon, pogotovo ako ste prije toga većinu treninga imali na cesti, tu mi onda dosta pomaže planinarenje, što bih preporučio svima koji se misle baviti trailom, da prvo planinare i naviknu se na boravak u planini.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Sve opcije mi odgovaraju i sve imaju svoje prednosti. Na grupnim treninzima vrijeme brže prođe uz priču i dijeljenje iskustava i savjeta, dužinski trening obično radim sam po nekom svom pejsu, a kad imam neki ozbiljniji trail trening i kad ću provesti dosta vremena na planini, onda volim ići s partnerom jer je sigurnije.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– U Sarajevu Vilsonovo šetalište jer je nakon 17 sati zatvoreno za promet automobilima i ima dosta zelenila; u Mostaru kultna Planinica za trail treninge, staza se nalazi u blizini grada, na duljini od 5 km ima oko 650 m uspona po poznatom hercegovačkom kršu, a ne smijem izostaviti ni stazu na Trimuši u Mostaru gdje je sve počelo kad je riječ o mom trčanju. To je kružna staza dužine 1,4 km i nalazi se u šumi pa se može ugodno trčati i po poznatim mostarskim vrućinama.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Kažu da prva ljubav zaborava nema. Uvijek ću se sjećati svog prvog polumaratona u Mostaru, uzbuđenja, nervoze, straha, osjećaja nakon prolaska kroz cilj, zatim prvi maraton u Zagrebu i onaj osjećaj kad nakon 35., 36. km trčiš istim intenzitetom kao i na početku utrke i vidiš za što je sve tvoje tijelo sposobno. Posebno mjesto zauzima rezultat na nedavno održanom Sarajevskom polumaratonu na kojem sam nakon dosta godina trčanja uspio polumaratonsku distancu istrčati ispod 1:30.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Od utrka u Bosni i Hercegovini izdvojio bih Mostarski i Sarajevski polumaraton, po meni dvije najbolje organizirane domaće cestovne utrke, nevjerojatna je ljubav i energija koju organizatori ulažu i napredak se može primijetiti svake godine. Najbolji domaćini su u Tomislavgradu na Duvanjskoj desetki, gdje se osjećate kao u svojoj kući, a najbolju feštu naprave u Ljubuškom na Ljubuški outdoor festivalu, s koncertom na kraju utrke i gdje se uvijek ostane do ranih jutarnjih sati. Od trail utrka svakako bih izdvojio Mostar Challenge, najstariju trail utrku u BiH i pravu trail poslasticu jer se trči na stazi koja ima kontinuiran uspon na kojem ste izloženi suncu, po karakterističnom hercegovačkom kršu, u jednoj utrci doživite svu ljepotu Hercegovine, zatim Čvrsnicu ultra trail, koja je izazov za svakog trail trkača i koja mi svake godine pokaže zašto joj je slogan don’t mess with Čvrsnica, a također i Vučko trail, najbolje organiziranu trail utrku u BiH. Prošli mjesec sam sudjelovao na Wild horses trailu, domaćoj utrci koja se trči na planini Kamešnici i koja se organizira tek od prošle godine. Malo je reći da me ta utrka oduševila, što zbog odlične organizacije, prekrasne Kamešnice i njezina grebena po kojem se trči, a najviše kad vidite koliko ljubavi i energije organizatori ulažu u sve to. Što se tiče inozemstva, barem onoga što sam do sada uspio vidjeti i doživjeti, definitivno to je Ljubljana i Ljubljanski maraton, festival trčanja, koji najviše pamtim po atmosferi u gradu tijekom utrke, podrške i navijanja, što vas još dodatno motivira da ubrzate i budete što bolji.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Ne mogu reći da me ijedna trka razočarala, neke su bolje organizirane, a neke malo lošije, s propustima koji su vjerojatno više stvar neiskustva. Drago mi je vidjeti da se u posljednje vrijeme u BiH organizira sve više utrka, pogotovo trail utrka jer imamo prekrasne planine koje i na taj način možemo promovirati i približiti ljudima.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke –
– Mnogo ih je, ali prije svega zdravlje jer trčanje donosi niz prednosti za ljudski organizam, zatim pomjeranje vlastitih granica, što s trčanja možemo primijeniti i u životu. Osim u planinarstvu, najpozitivnije ljude sam upoznao u trkačkoj zajednici, a sudjelovanje u utrkama je odlična prilika da posjetite neke gradove i mjesta u kojima niste bili.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Nakon toliko godina trčanja ono što me motivira je da u svakoj novoj godini pokušam biti malo bolji nego u prošloj, a to znači popraviti neki svoj osobni rekord na polumaratonu ili na maratonu ili istrčati neku veću distancu na trailu.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Povremeno pratim, kad su veća natjecanja, pogotovo je zanimljivo gledati kad postoje neka velika rivalstva. Nemam trkačkog uzora, ali nastojim se u trčanju i rezultatima približiti pojedinim trkačima koje poznajem iz svog planinarskog društva HPD Prenj 1933 Mostar ili koje sam do sada upoznao.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Trčanje bih preporučio svima, i mladima i starima, jer smo mi stvoreni za kretanje, to je naše prirodno stanje. Za početak ne mora to biti ništa veliko, dovoljno je par krugova po parku ili oko kvarta, trčanjem doprinosimo svom zdravlju, pomoći će vam da lakše ostvarite i neke druge životne ciljeve, bit ćete sretniji i zadovoljniji, a i zgodniji.
- Trkački cilj za budućnost?
– Kad sam počeo prijavljivati svoje prve utrke, imao sam tri cilja: istrčati polumaraton ispod 1:30, maraton ispod 3:30 i trail utrku od 100 km. Prva dva su ostvarena, ostaje ovaj treći za budućnost, možda već i sljedeće godine na crnoj stazi Vučko traila, vidjet ćemo, neka smo živi i zdravi.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Trčanje mijenja život, trenirat ćete mjesecima ili godinama za jednu utrku, ali najveća nagrada nije rezultat koji ćete ostvariti na toj utrci, nego proces i putovanje koje ste prošli, sav trud koji ste uložili i kakva ste osoba na tom putu postali.
Samo neka se trči!
Vaši komentari
