Edward Ed Whitlock: Otišao je sa 36 svjetskih rekorda

Piše: Ersan Bijedić

Rođeni Englez (London,  6. 3. 1931. – Toronto, 13. 3. 2017.) koji je poslije II Svjetskog rata preselio u Kanadu, je preminuo od tumora prostate, a za svjetsku trkačku scenu ostao posebna vrsta inspiracije iako je to skromno prihvatao.

– Ne znam kako motivisati ljude. Nikad ne znam šta odgovoriti ljudima koji mi kažu: “Ti si inspiracija”. Šta da kažem na to? Nisam uopšte inspirativna osoba.

67 trosatnih treninga

Međutim neki njegovi rezultati su bili šokantni za trkači svijet, naravno u pozitivnom smislu. Između svih trka ipak se kao najvrijedniji rezultat izdvaja maraton sa vremenom od 2:54:48 na Waterfront Marathonu u Torontu 2004. godine (tad je imao 73 godine).

U starosnim atletskim kategorijama postoji mjerenje vrijednosti rezultata prema godinama kako bi dobili jasniju sliku o postignutom vremenu. Tako je izračunato da je Whitlockovih 2:54:48 ekvivalent za 2:03:57 jednog elitnog trkača – maratonca, a što bi bio svjetski rekord do 2011. godine. U jednom forumskom postu na letsrun.com (u istupu za medije, pričajući kako provodi dan, Ed je potvrdio da je aktivan na toj trkačkoj stranici) Whitlock objašnjava da je u 20 sedmica pripreme za ovu trku odradio 67 trosatnih treninga, unutar kojih je 18 takvih zaredom.

Neki od svjetskih rekorda Eda Whitlocka u starosnim kategorijama

– Nemam trenera i ne pratim njihove tipične savjete za ozbiljne trkače u vezi masaža, fizioterapija, monitora srčanih otkucaja, tempo trčanja i ledenih kupki. Moj trening se sastoji od svakodnevnih dugih trčanja, obično po 2 sata. Ne mjerim distancu, a trčanje držim na tempu jogginga. Ne radim rutinu “težak – lagan dan”, uvijek je to isti tempo, rekao je Whitlock par godina prije nego je izgradio svoj trening do trosatnih trčanja.

Krugovi oko groblja

Sve svoje treninge Ed Whitlock je radio sam. “Kad trčiš s nekim moraš pratiti njegov tempo ili on mora pratiti tvoj tempo. Sam mogu trčati po svom osjećaju”.

A te trosatne treninge je radio u blizini svoje kuće, pored groblja u Miltonu kod Toronta, trčeći krugove od oko 500-600m, iako su 7 – 8 kilometara od njega šumske staze uzduž kanjona Niagare.

– Odvesti se dalje da bih trčao ne bi imalo smisla, odnijelo bi previše vremena. Kad trčim uživanje u prirodi jednostavno ne igra ulogu. Radije ne bih trčao male krugove svaki dan, ali kad sve saberem ovo mi najbolje odgovara. Ništa u ovom svijetu nije savršeno. Uvijek moraš raditi kompromise u životu, kazao je Ed.

Alan Turing, kolega trkač

Njegova trkačka priča počinje u Tolworthu, predgrađu Londona, jer je kao junior bio odličan trkač srednjih pruga. Bio je savremenik britanskih olimpijaca, Gordona Piriea i Chrisa Chatawaya koji mu je bio i klupski kolega.

“Uvijek sam spreman reći šta radim i kako treniram, ali ne znam hoće li to odgovarati određenom pojedincu. Svako mora pronaći način koji mu odgovara”.

– U 40-tim sam bio strašno ambiciozan, samo sam radio i trenirao. U 50-im nisam imao toliko vremena zbog posla pa sve dok nisam potpuno prestao raditi sa 61 godinom. Onda sam opet počeo više trenirati, trčao sam redovno maratone za oko 2:50, a kad sam imao 67 godina primijetio sam da niko sa 70 godina nije trčao maraton ispod 3 sata.Osim njega trkač u istom timu je bio i Alan Turing, posebno poznat po tome što je u II Svjetskom ratu programirao mašinu koja je dekodirala šifre Enigma uređaja (o čemu je 2014. snimljen i hit film “Imitation Game”). Po odlasku u Kanadu 1952. godine Whitlock se gotovo 20 godina nije bavio trčanjem, a onda je klub njegovog starijeg sina u Torontu tražio trenera. Tad se vratio na dionice od 800m/1500m, a prvi maraton trčao jer se za to zainteresovao njegov mlađi sin. Istrčao ga je sa 45 godina u Montrealu 1976. za 3:09. Do kraja 70-tih je bio u životnoj formi, 1977. je u Švedskoj učestvovao na Svjetskom prvenstvu za veterane u srednjim prugama, da bi 1979. (sa punih 48 godina) trčao svoj najbrži maraton u Ottawi: 2:31:23!

2:54:48 sa 73 godine

“Trčanje treba biti razonoda jednako kao i svi drugi sportovi. Nije potrebno svo to profesionalno osoblje i ekstremni uslovi kojima se podvrgavaju profi trkači. To nije način kako bih htio živiti. Monomanija vodi do strašnih stvari”.

Whitlockov prvi pokušaj u Londonu (Ontario) da istrči maraton ispod 3 sata sa 70 godina je ipak bio neuspješan (trčao je 3:00:23), potom ga je povreda koljena udaljila od trčanja na godinu dana da bi sa 72 godine (2003.) konačno istrčao rekord (2:59:10) na Toronto Waterfront Marathonu. A onda je godinu poslije trčao spomenutih 2:54:48.

– Bio sam u puno boljoj formi nego godinu prije. Tri mjeseca ususret trci sam trčao niz trosatnih treninga, dvije sedmice prije maratona sam trčao 10km za 37:30 i znao sam da sam u odličnoj formi. Trčao sam ujednačen tempo na trci, a kad sam prošao ciljnu liniju osjećao sam da mogu još. Godinu ranije sam skoro pao od umora. Volio bih iskusiti opet takvu trku, to je maraton koji mi je ostao u mislima, ispričao je Ed Whitlock.

Vaši komentari