Organizacija polumaratona – 3. DIO

Piše: Erol Mujanović

Prvi i drugi dio

Susretali smo se sa mnogo drugih situacija koje je trebalo brzo rješavati u organizaciji različitih utrka. U par navrata kad je domena.ba bila napadnuta, dva ili tri puta u 10 godina, i naš sajt je bio oboren. Jednom je nekih 500 domena s .ba bilo hakovano, te dok se riješio problem prošla su dva-tri dana, a ti si na primjer u medijima najavio da je otvoren upis, da se ode na web stranicu, popuni formular itd. Posjetioci odu na naš web, a tamo stoje mrtvačke glave, neki simboli i psovke i prijetnje Izraelu koje je pro-Palestinski haker postavio. To nije naša greška, to je činjenica, ali šta korisnika zanima to. On je otišao na stranicu, vidio šta je tamo, možda i odustao od tog polumaratona i stekao mišljenje da ne znamo ni stranicu voditi i očuvati.

Zatim, sjećam se i ove priče, pristup struji u zoni starta-cilja nam je bio neplanski onemogućen jedne godine. Osoba koja je obećala biti tu u 6h ujutro u nedjelju, nije se pojavila da otvori objekat s kojim smo dogovorili napajanje strujom. Što znači da se ne može napuhati ciljna kapija, ne mogu se postaviti baneri na nju i sl. Onda se moraš snalaziti u 7h, agregate donositi ili nešto drugo kako bi hitno rješio problem i nadoknadio zakašnjenje, a odmah je i pitanje hoće li start kasniti, ako će kasniti, zašto kasni. To takođe ima uticaj na medije koji su npr. pozvani za  9:00, ne za 9:30h itd. Sve ima lančanu reakciju, zato se mora unaprijed razmišljati i imati opcija B i C za gotovo sve. Na kraju je kao i uvijek sve dobro prošlo i nije bilo nikakve štete niti posljedica za bilo koga, ali mnogo izvora stresa možemo zaobići dobrom organizacijom ali svakako sve su to iskustva koja su nas do danas ojačala.

Prošle godine na trci „Djevojke na trčanju“ izdanje 2015. dakle, iznenađeni smo rekordnim brojem učesnica kojih je bilo gotovo 500. Dok smo spremali zonu starta i cilja vidjeli smo da nam kasni kompanija koja nam dostavlja mobilne WC kabine. I to ne kasni 10 min, nego preko sat vremena. Učesnice pristižu, piju vodu tj. tekućinu, na to dodamo još stres pred trku gdje pri svemu tome metabolizam radi brže. Ali nema toaleta. Dostavljač je pogrešno sebi upisao vrijeme kada treba isporučiti dostavu. Slijedi opet snalaženje, brzo razmišljanje i iznalaženje rješenja. Ti koraci i rješavanje u hodu nekako su na našem prostoru postali svakodnevnica iako je vrlo stresno kada se mora improvizovati ali nekada zaista nemamo izbor. Opet ljudski faktor ali bez obzira čija je bila greška mora se hitno naći rješenje i ispraviti situacija tako da je tu bilo opet malo kriznog menadžmenta i sve je dobro prošlo, a WC kabine su naravno stigle prije starta. Siguran sam da bi vam svaki organizator utrka mogao ispričati puno ovakvih priča.

Još jedna osjetljiva tema i oblast, kada pišeš saopštenje za medije pažljivo treba dozirati šta reći, šta spomenuti, u kojem kontekstu, šta ako nekoga izostaviš? Nekad znaš da neki mediji ne žele da objave ime sponzora ili kompanije jer se tiče njihove promotivne politike. Onda se mora naći drugi način da se tvoj partner  negdje spomene jer to je ono što on očekuje. Mora se biti jako kreativan u svim oblastima da bi se postigli željeni ciljevi.

Ima puno izazova i dosta nepredviđenih stvari, od pravljenja materijala i majica pa do velikih organizacijskih poduhvata. Na primjer, Isto slovo za majice, a može biti različita veličina. Ako nisi probao majice, a ti naručuješ i znaš da ti treba 300 M-a, 300 S-a itd., a kod proizvođača je pomjerena veličina za jednu ispod ili jednu iznad, može doći do problema jer si naručio veličine koje u realnosti ne odgovaraju trkačima. Pola učesnika neće dobiti odgovarajuće veličine majice i  slijedi loš glas.

Imajući u vidu kupovnu moć bh. stanovništva nastojimo biti najjeftiniji glavni grad organizator polumaratona u ovom djelu Europe. Imamo određen broj izazova i stvari koje se mogu unaprijediti na utrkama, od čipova, orkestara na trasi trke, više boljih kamera koje snimaju trku, kvalitetnije majice itd. To su stvari koje se ne mogu uraditi bez sredstava. Kako raste kvalitet trke, mora rasti i cijena startnina, to je princip svugdje. Ali nećemo otići nikad u zapadnoeuropsku krajnost gdje se posebno naplaćuju majice i postale su odvojene od cijene startnine. Za dosta maratona mora se dopunski platiti majica 30 eura, a startninu si platio cca 110 eura što je previše za jednu trku pa makar to bili Pariz, London ili Berlin.

Mi nastojimo da bude dostupno ljudima, ali pri tome se radi o prestižnoj manifestaciji za koju cijeli grad tad živi. Zadnje dvije godine nam se obraća velik broj ljudi iz sektora ugostiteljstva jer vide porast broja gostiju. Taj vikend se primijeti dosta ljudi koji šetaju u sportskim majicama, troše novac i uživaju u onome što im grad domaćin nudi. To je i bit sportskog turizma gdje i želimo da pomognemo lokalnim kompanijama, malim hostelima kao i velikim hotelima. Da svi osjete taj vikend kao poseban i da upoznaju i dožive naš slogan half marathon Full experience.  Cijela ova priča je još u početnom stadiju i najbolje tek dolazi.

Vaši komentari