32. BUDAPEST MARATHON: Sportsko – turistička staza za trkačke gurmane

Piše: Ersan Bijedić

U dva dana organizovano je 11 trka na kojima je učestvovalo 31.920 sportista, zajedno rekreativaca, amatera, profesionalaca, a što je apsolutni rekord za jednu trkačku manifestaciju u Mađarskoj.

Pored dominantno domaćih takmičara, impresivno djeluje da se za trke u Budimpešti prijavilo čak 5.400 njih iz 81 zemlje ostatka svijeta, a najbrojniji su bili predstavnici Velike Britanije kojih je mađarsku prijestolnicu pohodilo oko 800. Svoje trkače u Budimpešti su imali i Brazil, Čile, Kostarika, Filipini, Novi Zeland… ali i Bosna i Hercegovina sa skromnom grupom od njih 5.

Turistička ruta

Ukupna atmosfera, turistička i trkačka ponuda koje se prepliću, su odlični razlozi za posjetu mađarskoj prijestolnici te spajanje obilaska vrlo zanimljivog grada uz ostvarenje ličnih sportskih ciljeva. Upravo turističku trku su odlično omogućili Mađari jer se kroz Budimpeštu odvija na način da je moguće zaista vidjeti većinu najvažnijih znamenitosti u jednom od najljepših i najvećih europskih gradova. Tako ruta maratonce vodi od starta na jednom od najpoznatijih gradskih trgova, Trgu heroja, Andraševom avenijom prema centru grada, pa se trči i pored zgrade mađarskog parlamenta (najveće u državi) i Budimskog dvorca kao reprezentativnih zdanja Budimpešte, a ove godine je u stazu uvršteno i riječno ostrvo Margareta, “gradska pluća”. Ukupno pet puta se prelaze mostovi na Dunavu koji spajaju Peštu i Budim pa je trka odličan način vidjeti najljepše dijelove grada. Upravo Andraševa avenija, Trg heroja, obala Dunava, Budimski dvorac te podzemna željeznica (najstarija u Europi; prva linija uvedena 1896. godine) su UNESCO-va svjetska baština u Budimpešti. Organizatori su odlično spremili okrjepne stanice na ruti, a trkači su se mogli prije same trke upoznati i s tim na kojim tačno lokacijama staze će svirati i bodriti ih oko 30-tak muzičkih bendova. Maraton već ima solidnu tradiciju pa na stazi nikako ne izostaje i dobra podrška navijača.

“Moje trčanje” na maratonu

Zajedno sa kolegom Draženom Filipovićem predstavljali smo Moje trčanje (trcanje.net) u Budimpešti učešćem na maratonskoj distanci. Većinu ranije navedenih destinacija smo imali priliku obići i u prethodnom obilasku grada. Iako smo svi svjesni da nije pametno, niti preporučivo prehodati ukupno 29km u dva dana prije maratonske trke, teško je pri ovakvim putovanjima limitirati se samo na odmor, makar to djelomice ugrozilo kompletan trud od ranije. Svakako najbolja opcija za kretanje po Budimpešti je odmah po dolasku nabaviti višednevnu kartu za gradski prijevoz (uključuje metro, autobus, tramvaj). Ne samo da je praktično i najpovoljnije, nego npr. tramvaj broj 2 ima i turističku dimenziju zbog vožnje uz Dunav i mogućnosti vidjeti neke od najatraktivnijih dijelova grada.

Pripreme i trka

Najteži dio maratona su pripreme. Uvijek nastojim proći program, prilagođen mojim željama, rasporedu, mogućnostima, iskustvenom znanju, pa prema onome što sam saznao iz njih i same trke dalje poboljšavati pred sljedeće izazove i isprobavati nove načine. Lično mi je tako zanimljivije, bez opterećenja, sa kompletnom arhivom u glavi svog trkačkog razvoja i najboljim osjećajem za to šta mi odgovara. Poneki savjet iskusnijeg uvijek može upotpuniti znanje, ali generalno ne vidim razloga za angažman trenera kod amaterskog bavljenja trčanjem. Posebno u tim početnim fazama od uvodnih par godina. Bitna je samo volja i napredak će svakako doći. Bez volje, džaba je bilo koji trener. Naravno nismo svi isti i nekome treba grupa, neko ko će mu govoriti šta i kako da radi, motiviše i slično.

Treba vremena za doći na nivo trčanja bar 70 – 80km sedmično, ali je jasno da bi trebali biti tu negdje za ovakvu trku i sigurno je da prosto nema logike trčati 40 – 50km sedmično i onda očekivati dobro istrčati isto toliko u jednom danu. Moje pripreme u svom osnovnom dijelu kroz august i septembar su sadržile ukupno 770 pretrčanih kilometara uz treninge snage. Nastojao sam uz raznovrsne treninge brzine i brzinske izdržljivosti svoje dužinske treninge raditi bliže željenom tempu na trci, i činjenica da je išlo mi je najviše ukazivala da bih trebao imati bolju trku. Svoja prva tri maratona sam istrčao u ujednačenom ritmu, a u četvrti u Zurichu na proljeće krenuo preambiciozno i nisam htio da mi se dogodi tako veliki pad u tempu kao tamo u posljednjoj trećini trke. U Budimpešti sam mala odstupanja od tempa imao tek na posljednjih 5km, ali je taj dio staze imao i dosta uspona s tim da se i temperatura oko 12 do 12:30 (start je bio u 9:30) popela do 22 stepena. Do ličnog rekorda (3:09:05) sam došao nešto opreznijim trčanjem od samog početka, a naš nastup je upotpunio Dražen koji je sa 4:06:43 postao dvostruki maratonac.

Trka uz HP Investing i Carske vinograde

Moje učešće na 32. Budapest Marathonu sponzorirali su Preduzeće za projektiranje i građevinu, HP Investing, i Vinarija Carski vinogradi Mostar. Bio je to moj peti maraton (3:09:05) gdje sam trčao preko 3 minute bolje od prethodnog. Raniji rezultati: 3:54:52 (Beograd, 18. 4. 2015.); 3:38:18 (Ljubljana, 25. 10. 2015.); 3:18:11 (Zagreb, 9. 10. 2016.); (Zurich, 9. 4. 2017.).

Vaši komentari