Pripremio: Nicolae Golea
Članovi odbora nisu mogli bolje odabrati mjesto za prve igre nakon više od 1500 godina od Atene. Najveći zagovaratelj tomu bio je voditelj prvog kongresa MOO-a, Pierre de Coubertin, koji je želio da se oživi sportsko natjecanje kakvo je bilo u staroj Grčkoj.
No, jedno je bilo organizacija takvih natjecanja u staroj Grčkoj, a nešto sasvim drugo organizirati sportsko natjecanje najvišeg ranga u modernom dobu pa je zbog neiskustva i manjka financija bilo mnogo skeptika kako će to Grci uspjeti sve organizirati, a da bude bar na solidnom nivou, ako već ne potpuni spektakl.
Tako su prve moderne Olimpijske igre ipak uspješno organizirane i domaćini su odradili jako dobar posao. Na turniru su se pojavili učesnici iz 14 zemalja sa najbrojnijim delegacijama iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske i domaćina Grčke. Prvi osvajač medalje nakon više od 1500 godina bio je Amerikanac James Brandon Connolly pobjedom u troskoku. Kasnije je osvojio još drugo mjesto u skoku u vis i treće u skoku u dalj.
Discipline su prolazile jedna za drugom, pobjede odnosili predstavnici drugih zemalja, a domaćini postajali sve razočaraniji jer njihov niti jedan predstavnik do tada nije ostvario pobjedu u jednoj od atletskih disciplina što je za Grke bila svetinja. Nije im ostalo još mnogo nade do kraja, a na red je došao maraton.
Prvi maraton, tada distanca od 40km, održan je ipak mjesec dana prije Igara, trčalo se od Maratona do Atine i trčalo ga je 11 učesnika. Dvije sedmice poslije održan je izborni maraton za OI na kojemu domaćini zamalo nisu ostali bez kasnijeg pobjednika jer je neiskusni 23-godišnji Spiridon Louis tada završio kao 5. sa vremenom 3:18:27 i to trčeći u narodnoj nošnji. Kvalifikacioni maraton vodio je pukovnik Papadiamantopoulos koji je bio upoznat sa fizičkom snagom i izdržljivošću Louisa pa ga je on i nagovorio da se prijavi. No, tada nije opravdao očekivanja, a najbolji je bio Charilaos Vasilakos. Ali Grci su kao domaćini imali pravo na više učesnika pa je i Spiros, između ostalih, bio kvalificiran za olimpijski maraton.
Spiridon Louis rođen je 12. 01. 1873. godine i bio je iz predgrađa Atene. U siromašnoj porodici radio je zajedno sa ocem kao nosač mineralne vode po Grčkoj prijestolnici koja je imala veliki problem sa vodoopskrbom. Po cijeli dan su distribuirali na sebi vodu i zbog toga je bio fizički jako spreman i izdržljiv, a to se potvrdilo i po pozivu u vojsku kada su njegovi nadređeni bili oduševljeni fizičkom spremom i snagom Louisa.
Godinama poslije o njemu su se pričale brojne anegdote i teško je razabrati od toga šta je stvarno istina, ali svakako je zanimljivo i to što neki tvrde da se prijavio na olimpijski maraton iz razloga da bi pokazao junaštvo i osvojio srce najljepše djevojke, po imenu Helene, u njegovom selu. Bilo kako bilo, na dan maratona, 10. 04. 1896., Grci su polagali sve nade da bi neki njihov predstavnik ipak mogao iznenaditi i donijeti im toliko željenu pobjedu u nekoj atletskoj disciplini na Olimpijskim igrama.
Ipak to i nije bilo baš toliko realno jer su se favoritima smatrali predstavnici iz Francuske i Australije, Albin Lermusiaux i Edwin Flack. Obojica su kasnije podbacila, a razlog tomu je umor jer su nastupali na više disciplina što je dovelo do kolabiranja. Francuz je bio treći na 1500m, a Flack pobjednik na 1500m i na 800m.
Spiridon Louis je trčao pomalo nonšalantno jer je, kako kažu svjedoci duž staze, stajao na nekoliko mjesta navraćajući tako i u lokalnu kavanu i zalijevajući se usput vodom, mlijekom pa čak i vinom i konjakom. No kako je trka bila blizu kraja uspijevao je stići vodeće, a oni su sve više popuštali. Lermusiaux je odustao na 26. kilometru prepuštajući vodstvo Australcu koji se pred kraj trke srušio i to u trenutku kada je dodavao vodu Louisu. Tako je Spiridon Louis Spiros utrčavajući na stadion Panathinaiko oduševio 80 000 prisutnih gledalaca i doveo ih u stanje totalnog delirija – konačno su imali pobjednika. Vrijeme za koje je istrčao maraton bilo je 2:58:50. Kažu da se jedva „spasio“ od pobjedom opijene svjetine koja ga je grlila i željela mu čestitati. Čak mu je prišao i tadašnji grčki kralj čestitajući mu sa napomenom da što god želi za nagradu, bit će ispunjeno. Spiros je zaželio samo magarca i zaprežna kola kako bi mogao lakše distribuirati vodu, što je kasnije i dobio. Kažu i da je osvojio srce lijepe Helene sa kojom se naposljetku oženio. Osim kraljeve nagrade još su ga mnogi zemljaci darovali nakitom pa čak i besplatnim brijanjem do kraja života u jednoj od brijačnica grada.
Pobjednik prvih modernih Olimpijskih igara u disciplini maraton nije bio profesionalni sportaš, nije bio sportaš uopće, trčao je tek onako, „napamet“ što bi se u šali moglo reći, bez ikakve pripreme, taktike pa čak i bez opreme, nego u narodnoj nošnji. Profesionalni atletičari koje je porazio kasnije su pokušali podići hajku tako što su tvrdili da je Spiros varao vozeći se dio rute maratona zapregom, ali sve je to kasnije odbačeno i ostalo je jedino kao bijes i taština atletičara koji su morali priznati da ih je pobijedio nosač vode.
Nikada više nije trčao maraton, nastavio je da živi povučenim životom sve do Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine kada je bio pozvan od strane nacističkih organizatora da prisustvuje svečanom otvorenju kao veličanstveni pobjednik maratonske trke na prvim Igrama. Ironično, tada mu je lično Hitler uručio maslinovu grančicu iz Olimpije kao simbol mira. Spiridon je umro 26. marta 1940. godine, samo nekoliko mjeseci prije talijanske okupacije Grčke!
Olimpijski stadion u Ateni danas nosi ime Spiros Louis stadion.
Vaši komentari
