Piše: Ersan Bijedić
Prethodnih godina je obično bilo toplije, a ovog puta je oblačno vrijeme sa, u kasnijoj fazi slabom kišom, činilo uslove gotovo idealnim.
Sve više Sarajlija
Ranije je Mostar Challenge održavan trećeg vikenda u maju, sad je termin pomjeren na dvije sedmice unazad. Sve veći rast broja trka jedan je od razloga za nešto slabiji odziv.
– Ipak sam zadovoljan brojem trkača, posebno me veseli što nam svake godine dolazi
sve više Sarajlija na trku koji ovu stazu koriste za pripreme jer im je dobrim dijelom godine snijeg, a inače trče po mekšem i pitomijem terenu. Onda im Mostar Challenge dođe kao priprema s obzirom da je ovo malo surovija trka zbog hercegovačkog kamena, govori Ivan Leženić ispred organizatora HPD Prenj 1933. i FPMOZ.
O brojnosti trkača je dalje istakao:
– Upali smo u neki nezgodan termin sa puno trka i nekih drugih obaveza koje imaju trkači. Npr. u isto vrijeme se održava Dalmatinska trail liga. Prije smo imali dosta trkača iz Dalmacije, a sad su oni jednostavno na svom terenu u toj ligi. Imamo mostarskih trkača na papiru, da tako kažem, ali kad dođe trka, nema ih. Najmanje ih je ovaj put bilo iz Mostara. Moguće je da im nije odgovarao termin, tako da ćemo iduće godine morati nešto mijenjati, ali termin će i dalje biti otprilike peti mjesec. Trka ipak ima perspektivu da raste dalje.
REZULTATI
CHALLENGE (m)
1. Ersan Bijedić (Čapljina) 2:38:33
2. Miloš Bodiroga (Trebinje) 2:38:43
3. Slaven Stojkov (Sarajevo) 2:44:26
CHALLENGE (ž)
1. Miluša Bošković (Kotor) 2:54:17
2. Jasmina Kavazović (Jablanica) 3:04:33
3. Amila Šunje-Rizvan (Sarajevo) 3:30:31
HOBBY (m)
1. Petar Spaić i Srđan Domazet (Trebinje) 1:37:58
2. Darko Vidović i Ivo Primorac (Mostar) 1:48:44
3. Marko Opančar i Marko Rozić (Mostar) 1:49:02
HOBBY (mješovito)
1. Sara Ravančić i Mirza Softić (Kupres, Jajce) 2:04:37
2. Nikolina Medić i Jure Dugadžić (Međugorje, Ljubuški) 2:14:47
3. Dorja Drmać i Slaven Drmać (Šibenik, Čapljina) 2:30:36
Bošković: Samo nek nema asfalta
Pobjednica u ženskoj konkurenciji, Miluša Bošković iz Kotora (Crna Gora), je iznenadila kada se pojavila na startu, a onda je i pobijedila.
– Pratim sve trke u regiji i idem na one za koje uhvatim vremena. U zadnji minut sam odlučila doći. Bila sam dva vikenda bez trke i to je već mnogo za mene, ispričala nam je Miluša, a o samoj trci na Mostar Challengu dodala:
– Oduševljena sam stazom, organizacijom, ljudima i svime. Jedno lijepo iskustvo. Ovo mi je ko zna koja trail trka u posljednjih par godina tako da mi je postalo kao “dobar dan” doći, istrčati i pobijediti. Zaista je zadovoljstvo i čast učestvovati na ovoj trci koja je toliko dobro označena i atraktivna. Kad kažem atraktivna, mislim na to da se trči po izuzetno teškom terenu sa velikim vertikalnim usponom gdje se na stazi smjenjuju kamen, livada, šuma… samo nema asfalta na moje veliko zadovoljstvo.
Inače, iza nje su trail trke različitog tipa i dužina, sve do 104km. Na velikoj većini njih je bila i na postolju.
– To je odlična satisfakcija i pokazatelj da svi mogu jer se ovim sportom bavim tek tri godine. Mislim da je limit samo u glavi, svi se mogu pokrenuti. Ne može ništa odjednom, može postepeno i sa ljubavlju prema sportu. Onda je uspjeh zagarantovan, zaključila je Miluša Bošković čiji je sljedeći veliki izazov Ultra Trail du Mont Blanc gdje će trčati dionicu od 57 km.
Daj da se ne izgubim
Moj cilj je bio da ove godine konačno istrčim Mostar Challenge kako treba jer sam se dva puta gubio na stazi. Tako sam 2016. godine izgubio 9 minuta tražeći oznake (završio za 2:55:23), da bi prošle godine izgubio 3 minute (i došao za 2:40:54). Ako sve bude u redu, onda sam znao i da mogu trčati ispod 2:40. Staza je ove godine bila odlično markirana, bez greške. Poslije ovih 2:38:33 (što je ukupno treći rezultat staze) za sljedeću godinu mi je cilj trčati još bar 2 minute brže.
Prvi put sam bio vodeći trkač na nekoj trci (i prvi put pobijedio), a čini mi se nikad više popustio tokom drugog dijela. Navikao sam biti u situaciji da nekoga jurim i tako dam maksimum, a ovog puta mi se činilo da sam siguran na prvom mjestu. Trail je pun zamki. Tako sam usporio do mjere da me je odlični Miloš Bodiroga iz Trebinja sa 5 minuta minusa na zadnjoj kontrolnoj tački stigao i odjednom mi se u šprintu pojavio za vratom. Posljednjih kilometar je bila downhill jurnjava poslije koje obojica možemo biti sretni prvenstveno jer se nismo potpuno polomili.
Kako mi se činilo da sam siguran na prvom mjestu uspio sam i snimiti neke dijelove staze (video u prilogu).
Na kraju, čestitke svim finišerima, jer Mostar Challenge je zaista pravi izazov!
Vaši komentari
