Piše: Amela Trožić
Organizacija na vrhunskom nivou, duh navijača, veselost, razigranost, podrška volontera i sve ostalo je ono što je Banja Luka dala 12. maja svim trkačima koji su taj dan trčali bilo Fun Run, bilo polumarton.
S druge strane organizator je prihvatio sugestije i kritike trkača prošlogodišnjeg polumartona i dosta stvari popravio ovaj put u odnosu na prethodnu trku.
Banjalučki polumarton je trka koju tradicionalno trčim svake godine. Od oktobra kao zapeta puška čekala sam prijave. Kad su se prijave otvorile sigurno sam bila među prvima koji su popunili prijavu. Kako sam žurila (kao da će mi neko prijavu ukrasti) čak sam i svoje ime pogriješila pa sam drugi dan morala sve ispočetka.
Banjalučkom polumaratonu sam se svake godine radovala iz razloga što je to po meni među rijetkim trkama u BiH u kojoj entuzijazam, sreća, pozitivne emocije i vibracije se osjećaju danima prije trke, a i na sam dan trke. Pozitiva se osjeti u zraku da je to prosto nevjerovatno da se dešava u našoj državi.
Elem, jedino što mi je već pomalo bilo dosadilo jeste staza Banjalučkog polumaratona koja se odvijala u 2,5 kruga, a toliko prostora ima da se sva optrči. Kontala sam „Ok, ide opet 2,5 kruga na + 30 stepeni, sa 70% vlage u zraku“, ali preživjelo se i gore, na -20 stepeni. Kontam, šuti Amela ne kukaj i treniraj, trčati je kako god.
Ne prođe dugo vremena kad objaviše da se mijenja trasa utrke. Opaaa, kontam hajde super. Međutim, kada su objavili skicu staze pomislila sam: „O Bože, samo da volonteri budu znali kuda da nas upute, inače ćemo se svi zapetljati.“ Ali kontam, hajde bar neće biti dosadno, jer staza se samo djelomično ponavlja, živi bili pa vidjeli.
Ja u elitnom boxu – ma daaaaj
U međuvremenu se svašta izdešavalo, trka za trkom i približilo se vrijeme 4. Banjalučkog polumartona.
Par dana pred trku zove me Vlado i kaže: “Ubaciću te u elitnu listu”. U tom momentu obli me hladan znoj, što od šoka što od raznih emocija, sve se pomiješalo. Kontam ma daj, ja u eliti, al hajde da vidimo kako je i to stajati sa svim tim uspješnim atletičarima. Da se ne lažemo svima nam godi kad nas neko malo uzdigne, radujemo se bar potajno ako ne javno.
Dan/noć pred trku
U Banjaluku sam stigla uoči trke oko 22:00 časa. Samim tim sam propustila svečanu ceremoniju otvaranja 4. Banjalučkog polumaratona i dodjele brojeva trkačima koji su bili elitnoj listi. Bilo mi je žao što sam propustila taj čin, da doživim i taj momenat (jer pitanje je hoću li više ikada, haha) ali šta je tu je jer ova „elita“ zbog obaveza nije mogla krenuti ranije već busom u 16:00h. Da se razumijemo, ne žalim se na bus, nije mi prvi put, čak što više raja u busu je bila vrh.
Kontam, kada sam već preskočila ceremoniju idem bar malo da prozujim po EXPO-u u krugu tvrđave Kastel i da preuzmem startni paket. EXPO je bio kao mali gradić unutar zidina Kastela. Iako je bilo kasno, sve je bilo živo kao u sred dana. Ljudi su preuzimali startne pakete, pita party, pripreme za koncert Cubisma, ma haos, dernek za deset. Međutim, kako mi tih dana nije ništa išlo od ruke, kontam neću se zadržavati odoh barem da se naspavam, jer sutra valja trčati, a najavili su opet vrućinu, visoku temperaturu i vlagu.
Startni paket
Startni paket je definitivno najbolji startni paket koji se dijelio trkačima na polumartonima u BiH u ovih par godina kako trčim. Pored svog promotivnog materijala i popusta, ovaj startni paket je sadržavao super ruksak sa logom utrke, kao i Nike dryfit majicu za trčanje. Mada sam ja lično malo tužna bila što je majica bila crne boje, a ne bijele kako je prvobitno najavljeno, ali u biti nebitno – trkaču majica nikad neće propasti.
Nova staza
Sam dan trke, kao i obično nervoza i trema. Ko kaže da je nema, laže. Neko te emocije malo više ispoljava, neko malo manje. Svako svoju nervozu ispoljava na različit način, neko ide u wc sto puta, drugi pričaju nebuloze , treći se slikaju petsto puta, ali sve to prestaje onog momenta kad pištaljka zvizne i trkači pokrenu svoj sat na ruci.
To jutro je sve bilo ok, po svoj proceduri sam jela kao i uvijek pred trku. Ni puno ni malo, dovoljno i pametno da mi se na vrijeme sve svari, a u organizmu ostane samo gorivo potrebno da me drži do kraja trke.
Iako je bilo prohladno i djelomično oblačno, već u 7:00 ujutro se osjetila vlaga u zraku. Kontam, evo kao i svake godine visoka temperatura, vlaga u zraku i na kraju pljusak da pogorša stanje.
Za razliku od prošle godine, ove godine svi trkači su startali u 9:00 sati. Prošle godine, elitni trkači su startali 15-tak minuta prije drugih trkača, što je po meni stvarno bilo nepotrebno, jer zbog dvadesetak brzih trkača ostalih 1,000 ljudi se kuhalo još 15 minuta na +25 stepeni na startu. Patnja živa i nepotrebna. Ove godine je to ispravljeno i drago mi je zbog toga.
Krenuli smo. Nova staza je djelomično išla kao i prethodna staza, ali je najvećim dijelom prolazila kroz nove i najljepše dijelove Banja Luke. Banja Luka je inače među najljepšim gradovima u BiH sa mnogo zelenila, prirode, parkova, ulica sa puno drvoreda i drago mi je što je staza išla upravo tim dijelovima grada. Staza je ravna i odlična za postizanje ličnih rekorda, ako se uspješno izborite sa vrućinom i sparinom, ali i to se može, ako se pametno hidrirate. Koliko god da je na slici sve izgledalo komplikovano, svako skretanje je bilo vrhunski obilježeno, tako da niko nije mogao zalutati. Sve poprečne ulice su bile obilježene trakama i pod nadzorom volontera tako da nije bilo mogućnosti skraćivanja staze niti prevara u bilo kom obliku, jer je kontrola čipova bila na svakih 5 kilometara.
Ono što sam primijetila je manjak oznaka kilometar. Ok, to nije ni toliko bitno za ljude koji imaju sat, ali ima dosta ljudi koji trči sa aplikacijama na telefonu koje su poprilično netačne, pa bi bilo bolje da je još koja oznaka kilometra bila osim na kontrolnim punktovima.
Što se tiče okrepnih stanica, njih je bilo na skoro svaka 2 km. Okrepne stanice su bile dosta duge sa velikim brojem super spremnih i brzih volontera. Voda se dijelila kako u papirnim čašama tako i u malim bocama, što je veoma praktično. Pored što su bili veoma uslužni, volonteri su bili izuzetnog navijačkog duha i jake podrške trkačima.
Dužinom cijele staze bilo je građana, na nekim mjestima više, negdje manje. Negdje su ljudi bili više navijački rapoloženi pa su vatreno pljeskali i navijali, negdje malo manje. U dijelovima gdje nije bilo mnogo ljudi na ulici, organizator se pobrinuo da svira neki DJ ili bilo šta drugo, samo da bude živo i veselo. Bravo Vlado za to, jer staza ni u jednom momentu nije bila dosadna, niti tegobna.
Sam ulazak u cilj je ujedno i ulazak u dvorište tvrđave Kastel gdje vas dočeka izuzetan broj navijača koji plješću od momenta ulaska trkača u zonu finiša zadnjih 200 metara.
Temperatura je bila iznad 20 stepeni, bilo je veoma sparno, ali okrepnih stanica je bilo dovoljno da se trka završi sretno, ako ste se na vrijeme počeli hidrirati.
Bez obzira na sve to , iako mi je sve nekako krenulo s brda s dola, ipak sam uspjela ostvariti svoj plan. Istinski sam doživjela stazu i popravila rezultat za 1 minutu (1:31:25) u odnosu na ostale certificirane staze, tako da sve se super završilo imajući u vidu da mi je to bio četvrti polumaraton u zadnjih 10 dana.
Organizacija i ostali popratni događaji
- Banjalučki polumarton je trka vrhunski organizirana i to na način koji bi mnogi drugi mogli da slijede.
Organizator je mislio na sve sitnice, od broja okrepnih stanica do pružanja podrške trkačima duž cijele trase na razno razne načine.
Međutim, ono što je mana jeste da je i kratka trka od 2,5 km krenula odmah nakon polumaratona i dio staze se ponavljao, ali u suprotnom smjeru, pa se dešavalo da neki trkači skoro završavaju kratku trku, a drugi još uvijek prolaze startnu zonu, pa su se malo „sudarali“.
Sam vikend je bio posvećen promociji sporta, tako da pored polumaratonske trke bile su tu i druge trke, kao i edukacije, odnosno otvorene diskusije na nekoliko tema.
Banjaluko još jednom bravo i vidimo se dogodine!
Vaši komentari
