Piše: Ersan Bijedić/Foto: Dražen Filipović
Nedostaje veća podrška u bilo kojem segmentu koji ti padne na pamet.
Uvijek fale sredstva, navijači, trkači… nekako si daleko svima, što objektivno (npr. 6 sati vožnje od Sarajeva), što subjektivno (jer si neatraktivna sredina, a i ljudi se neće baš odlučiti za malu trku ako moraju noćiti ili voziti više od sat i pol – dva), jer je trka u augustu… Osim toga radi se o njenom prvom izdanju.
Entuzijazam pobjeđuje
Upravo zato je entuzijazam ono čime se sve nadoknađuje na malim trkačkim manifestacijama. Puno uloženog truda, volja i želja su bili osjetno izraženi kod domaćina i u Cazinu, bilo je i nezadovoljstva ako nešto krene krivo (što je normalno), ali i zadovoljstva zbog ipak velikog projekta koji je okupio 222 finišera na četiri dionice (5, 10, 21,1, 42,2km) koji su kasnije uživali i u lijepoj atmosferi, druženju i upoznavanju novih ljudi što dijele jednaku strast prema ovom sportu.
Mirsad Abdaković, predsjednik BURT-a
“Ja sam zadovoljan mada znam da to može puno bolje. Bio sam na sastanku sa gradonačelnikom, g. mag. Nerminom Ogreševićem, i predsjednikom Sportskog saveza grada Cazina i USK, Emirom Dautovićem, i dogovorili smo puno veću podršku za budućnost, tako da će naša trka biti na još većem nivou. Lijepo sam iznenađen njihovim interesom i razumijevanjem. Žele da trka postane tradicionalna. Tim dogovorom su već počele pripreme za 2019. godinu. Cazinski maraton ulazi u kalendar manifestacija Grada, tako da su finansijska sredstva zagarantovana”.
Psihološko rasterećenje
Cazinjani su olakšali trkačima time što su im omogućili da trku na 10km zaključe poslije 5km pa da im bude upisan rezultat na 5km ili da prepolove maraton ukoliko se na taj dan ne osjete spremnim završiti ga. To je onda rekreativcima donijelo određeno psihološko, pa onda i fizičko rasterećenje. Plus je svakako i ta činjenica da su trkačima bilježeni prolazi na svim krugovima pa maratonci imaju priliku vidjeti svojih pet prolaza i konačno vrijeme u cilju.
Zahtjevna staza
Staza u Cazinu ima AIMS certifikat na kojem piše, “elevation change: 0 metara po kilometru”, a što bi vas moglo prevariti u očekivanju ravne trke. Na kružnoj stazi ipak je par nezgodnih, ali kratkih uspona, koji dolaze do izražaja u kasnoj fazi. S obzirom da ima dosta zavoja i okretanja po uličicama u gradu, realno je da trkač (koji samo teoretski može trčati idealnom putanjom) napravi višak, kao u OVOM SLUČAJU. Svi su očekivali nezgodnu trku jer je to ipak maraton u augustu, dakle po vrućini. Koliko je kome vruće, subjektivna je stvar zbog pojedinačne adaptacije kroz trening na ovakve uslove, ali dojma sam da nije bilo toliko toplo koliko se očekivalo. To ne znači i da je bilo lako, pogotovo maratoncima u posljednja dva kruga. Kad imaš novu trku sa volonterima – netrkačima, teško je očekivati da imaju osjećaj usmjeriti trkače, bez obzira na sve upute koje su dobili (a što je zbog puno skretanja ovdje bilo dosta važno). Koliko sam primijetio, osim izdvojenih slučajeva, ipak na tom planu nije bilo većih propusta. Okrepne stanice su “radile” po očekivanjima.
Zaključak
Male trke imaju posebnu draž, dosta je trkača koji će reći da više vole takve, nego spektakularne maratone u velikim gradovima. Cazinski maraton je jedna od trka koja bi mogla prerasti u one koje ćemo rado pohoditi. Organizuju je dobro nam poznati trkači, entuzijasti i zaljubljenici u ovaj sport. Sa takvim ljudima dobra atmosfera ne može izostati.
Vaši komentari
