Brainfucked, u 30 hiljada koraka (2. DIO)

Uskoro dolazi ono doba godine kad mrak padne još prije nego što se vratimo s posla.

512

Piše: Hanifa Terzić

Cesta je mokra, zaleđena, ljudi su skriveni po kućama… Ako si, pored svega toga, još žensko, trčanje sama po mraku ne zvuči baš privlačno.

PRVI DIO

A sad da opletem po onim lošim stranama trčanja u zatvoru.

  • Iz ličnog iskustva, rekla bih da je najgora stvar nemogućnost adaptacije na visoke temperature. Ista je temperatura cijele godine. Koliko god da je prednost zimi, još je veći nedostatak ljeti. Kad s trake dođeš na trku, a žarko sunce naloži 30 stepeni… Imaš osjećaj da te duša napušta. Moliš se samo da bude brzo.
  • Prilaze ti budale. Svakakve. Jedan neki dan prišao, pa kaže,
    • Jarrranee, ti si istrčala do Kaknja.

Nešto te savjetuju. Pitaju. Komentarišu. Ako imaš živce kao ja, nije to lako istrpiti. Ti zijevaš ko riba na suhom na intervalu, a ono bi da popriča. Ne kontaju ljudi, moraš razumjeti.

  • Ponekad dođeš trčati, a sve trake zauzete. Hodaju. Guzeljaju, na pejsu 16. Postaješ nestrpljiv/a. Da ne kažem, popizdiš, čekajući da završe 30 minuta hodanja. Bolje ti je da se naoružaš strpljenjem. Imaju ljudi pravo da hodaju. Isteži se, i udaraj zamišljenog protivnika u glavi. Ne možeš ništa reći. To je kultura teretane, prilagodi se.
  • Ako planiraš instalirati ovu napravu u stambeni prostor, nadam se da tvoje komšije imaju ozbiljno oštećen sluh. Inače će ti uskoro pozvoniti policija, zbog narušavanja kućnog reda.
  • Koliko je dobra za jačanje volje, toliko je loša kad ti volje nestane. Znaš ono kad trčiš dužinu u jednom smjeru 10-15km, pa se moraš vratiti, i ne razmišljaš o mogućnosti odustajanja. Ovdje je odustajanje opcija na dugme. Bukvalno.
  • Dok trčiš vani, otežava ti otpor vazduha. U zatvorenom prostoru toga nema. Neki pametni ljudi su izračunali da se taj otpor vazduha može nadoknaditi povećanjem nagiba na traci na 1%. Sva trčanja radim s nagibom 1%.

  • Znojiš se kao konj, i ne prestaješ sve do kraja. Postaje samo gore i gore. Na dužine nosim po dva peškira, i malo mi je.
  • Pošto ti je voda na dohvat ruke sve vrijeme, ako ne možeš da se iskontrolišeš sa osvježenjem svakih 5 minuta, to bi mogao biti problem na trci, gdje nemaš dostupnu okrepu na svakom kilometru. Ja uzimam vodu svakih 5-6km, jer otprilike to očekujem i na trkama.
  • Nema društva, nema zabave, nema izmjene krajolika. Dosadno je. Realno.

Ako se uprkos razlozima “protiv” odlučiš na ovu vrstu zlopaćenja, napisat ću još nekoliko uputa iz iskustva.

  • Provjeri da li imaju više traka. Nije uredu da zauzmeš jedinu traku u dvorani, i koristiš je satima.
  • I da li imaju ograničenja po pitanju dužine zadržavanja na traci. Objasni osobi na prijemnom pultu šta planiraš raditi, tako da ne bude neprijatnosti nakon što platiš mjesečnu članarinu. Dešavalo se da mi priđu usred treninga, i kažu da sam već predugo na traci.
  • Ako osjetiš da se traka treska dok trčiš, a to ćeš najbolje primijetiti po ručkama i ploči sa komandama, nemoj na njoj raditi trening. Nije stabilizirana na podlozi, i pri većoj brzini je sasvim neprijatan osjećaj da se cijela baza na kojoj se nalaziš pomalo ljulja.
  • Nikad, ali NIKAD ne skači sa trake koja je u pokretu, niti naskači na traku koja se već kreće. Sigurnosno pravilo broj jedan: startaš na traci u mirovanju, silaziš s nje kad se sasvim zaustavi.
  • Ne trči na kraju trake. Komande ti uvijek moraju biti na dohvat ruke.
  • Ako patiš od “morske bolesti” nakon silaska s trake, jednostavno daj sebi vremena da posljednjih nekoliko minuta hodaš, i silazak neće biti tako zbunjujući za tvoj mozak.
  • Gubit ćeš tečnost puno više nego na cesti. Opremi se elektrolitima na dužim treninzima.
  • Obrati pažnju da li je traka podešena na milje, ili km/h. Ako moraš trčati na traci s miljama, prije treninga izračunaj pejsove koji ti trebaju, da se tamo ne nerviraš.

Kao što sam u prethodnom tekstu navela, meni je u ovoj priči važno da li ovakav trening donosi rezultate. Neću se baviti zdravstvenim aspektom, niti subjektivnim doživljajem trčanja u zatvorenom prostoru. To drugo je zaista jako individualno.

Potkrijepit ću priču konkretnim brojkama iz ove godine, koje su rezultat treninga isključivo na traci, sa nula kilometara na cesti.

Trenirala sam za polumaraton 1:36:59. Istrčala sam za 1:36:51.U istom periodu sam radila maratonske treninge za rezultat 3:28:30. Završila sam za 3:28:37.

Znači, moguće je ovim putem do željenog rezultata.

If it makes you happy, it can’t be that bad.

Vaši komentari

Podržite rad portala trcanje.net
Podijeli objavu
Prethodni članakBrainfucked, u 30 hiljada koraka (1. DIO)
Sljedeći članakKoristi od treninga u različito doba dana
Moje trčanje trcanje.net je prva bh specijalizirana stranica o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-povijesne baštine naše zemlje.