NEMANJA CEROVAC: Uvijek imam isti cilj, finale OI

Nemanja Cerovac je srbijanski atletičar, reprezentativac, koji je još u osnovnoj školi, kao fudbaler, ispunio normu za Svjetsko prvenstvo u atletici. Lični rekord na 1500 metara mu je 3:46. Oborio je šest državnih rekorda u disciplinama od 800m do 10km, bio je deveti na svijetu u Kanadi, drugi na Prvenstvu Evrope u Portugalu, treći na Evropskom prvenstvu u Beogradu...

2151

Razgovarala: Ljilja Lukić

Završio je Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta u Istočnom Sarajevu.

Osim redovnih treninga, radi kao prodavac automobila, a odnedavno je postao i otac.

  1. Spopadaju li te trkačice i kako se braniš?

– Mislim da sam prošao tu fazu, mnogo bolji odgovor bih mogao da dam pre deset godina. Okrenut sam porodici. Odnedavno sam postao otac i uživam u svakom danu sa svojim sinom i ženom.

2. Hoćeš li trčati na rođendan (16. novembar)?

– Uvek na rođendan poklonim sebi trening koji ću pamtiti bar godinu dana.

3. Kakvi su ti trkački planovi?

– Ne volim da postavljam dugoročne planove. Uvek imam isti cilj prema kojem idem bez obzira na sve, a to je finale OI. Atletika je puna padova i uspona, važno je da su ti misli pozitivne i da ništa ne remeti tvoju želju do krajnjeg cilja.

4. Do kada ćeš trčati „dječje“ trke i kada ćeš preći na maraton?

– Po meni kraljevska disciplina je 1500m, sve dok budem mogao da trčim tu disciplinu neću prelaziti na duge pruge.

5. Kako se nosiš sa povredama, često su te odvajale od staze?

– Povrede su sastavni deo sporta, gledam na njih kao deo treninga. Nije bitno koliko puta se desi povreda, nego koliko sam puta spreman da je prevaziđem i da izađem kao pobednik.

6. Osvajao si medalje i u krosu, koja ti je omiljena disciplina?

– Kros je totalno drugi deo atletskog sveta. U jednoj trci učestvuju svi iz srednjih i dugih pruga. I svaka trka je novi izazov, ne postoje dve iste kros trke.

7. Da si ostao u fudbalu, u kom timu bi volio da igraš?

– Od naših klubova od malena sam voleo Crvenu Zvezdu. Verovatno zbog toga i dvanaest godina unazad nastupam za njih na kupu Evrope.

8. Koji automobil bi nam preporučio?

– Što se tiče preporuke za automobil, to je individualno. Uvek možete svratiti kod nas u salon, gde možete probati određene modele i gde ću vam pomoći oko odabira automobila.

9. Kakav je osjećaj osvojiti dvije zlatne medalje u pola sata?

– To mi se desilo jednom, na Kupu Evrope u Češkoj. Nastupao sam za “Crvenu Zvezdu” u disciplini 1500m.

Pred sam start trke rekli su mi da nemamo takmičara na 800m i da ćemo tu izgubiti bodove. Rekao sam im da ću ja da trčim, bilo je razlike samo pola sata. Skoncetrisao sam se na svoj najveći adut, finiš. I u obe trke sam na finiš pobedio. Bile su to trke za pamćenje. Zvezda je tada došla do prvog mesta, a ja sam postao heroj. Svaki put kad se setim toga proradi čudna emocija, koja mi daje vetar u leđa da iz dana u dan budem sve bolji.

10. Kako treniraš psihu za velika takmičenja?

– Za veliki rezultat u atletici potrebno je mnogo stvari da se sklopi, a jedna od najbitnijih je psihička smirenost. Kao što sam već rekao imam samo krajnji cilj prema kojem idem i svu energiju usmeravam ka tome.

11. Možeš li napraviti poređenje Amerika vs Balkan – stanje u atletici?

– Ogromna je razlika između Amerike i Balkana što se tiče samog pristupa atletici i atletičarima. Mislim da mi mnogo kaskamo i za Evropom. Svi žele rezultat preko noći. Očekuju mnogo, a ne bi ništa da ulože. U atletici ima mnogo odricanja i rada, rezultat je proizvod toga.

12. Koji ti je omiljeni dio trke?

– Definitivno omiljeni deo trke mi je finiš. Tu dajemo 200% sebe. Prelazimo granicu svojih mogućnosti u želji za pobedom.

13. Šta te je trčanje naučilo u životu?

Da ne postoji negativan odgovor. Uvek postoji rešenje za sve i da nikad ne odustanem. Bol je samo trenutan, uspeh ostaje i u njemu uživam.

14. Da li bi i zbog čega promijenio frizuru?

– Frizura je moj zaštitni znak. Odvajam se od ostalih. Dobre stvari ne treba menjati.

15. Da li je trčanje za svakog?

Apsolutno da jeste. Ja ne bih mogao dan da zamislim bez trčanja. Koliko god da sam umoran ili od svakodnevnice negativan, kada krenem da trčim sve nestaje. Trčanje ne samo da pomaže našem telu da bude u formi, nego i naš mozak hrani kiseonikom i čini nas raspoloženijim.

Vaši komentari

Banner
Podijeli objavu
Prethodni članakTrčimo li bolje zbog lajkova i kudosa?
Sljedeći članakTrčanje mijenja i ono što se ne vidi
Moje trčanje trcanje.net je prvi bh. specijalizirani web portal o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-istorijske baštine naše zemlje.