ZENICA BLUES: “Ne dirajte moje krugove!”

Piše: Ersan Bijedić

Krugovi… u treningu nisam puno mislio o toj prepreci. Važan je bio trening, tempo i cilj kojem se radujem – da na službenoj AIMS stazi želim postaviti svoj pravi lični rekord na 10km sa nekim za mene dobrim rezultatom.

Onda sam malo analizirao stazu koja ima blagi uspon na drugom kilometru, a on se ponovi tri puta. Sjećam se da na nekim račvanjima treba pripaziti, pojedinci su se gubili prošle godine… Vidim taj limit od 600 trkača, koji po listi prijavljenih na službenoj stranici djeluje popunjen, a prva trka u Zenici je imala 402 finišera. Tu sam se sjetio te prepreke. Gužva!

Zaboravi formaciju Kipchogeovih pacera

U stvari to je od trkača bespotrebno i neodgovorno kreirana gužva. Trčim drugi ili treći krug prošle godine, a one napravile širu formaciju preko staze nego Kipchogeovi paceri za Breaking2, pričaju i gestikuliraju rukama, društvo djeluje kao za okruglim stolom sa mezom ispred sebe. Nemam ništa protiv pristupa trci u smislu zabave, druženja, ali takvo postavljanje zaboravite na kružnoj stazi! Jako je nezgodno viknuti u trenutku kad trčiš na maksimumu mogućnosti, a i da jesam, vjerovatno bih ih prije stigao obići dva puta (što je bilo moguće samo u vrlo širokom luku), nego dočekati pravovremenu reakciju. Kao što se i desilo u drugim slučajevima i kao što je to ujedno otežalo samo trčanje. Jako je iritantno kad ti pati trčanje i sav uloženi trud zbog tuđe neodgovornosti. Na kružnoj stazi apsolutno vrijede druga pravila u odnosu na staze bez ponavljanja dionice. Potrebno je više solidarnosti i obraćanja pažnje na one s kojima trčite. Ako ste sporiji, pripazite i omogućite prolaz.

Slušalice ostavi za trening

Kao i Zenica, lijepu kružnu trku imaju i u Novom Sadu. I isto noćnu! A noćni maraton i polumaraton u Novom Sadu nose krugove od po 7 kilometara na vrlo uskoj stazi. I onda lijepo na drugom, trećem krugu naletiš ispred sebe na merakliju sa ogromnim slušalicama na ušima centriranog taman tako da ga je moguće zaobići samo preko grbave – travnate podloge sa strane na koju gaziš bez da vidiš na šta ideš (noć je!) i u brzini si automatski u riziku od povrede. Katastrofa je da se povrijediš iz tako glupog razloga. Radi tuđe nepažnje. Naravno da ga nemaš šansu ni upozoriti jer je on ugodio sebi muziku i primjećuje reakciju tek kad ga prođeš. A i generalno, koji je smisao sporog trčanja sa slušalicama na trkama (drugo su treninzi)? Niti trči za rezultat, niti trči da se druži!? Slušalice u ušima su zabranjene na trkama! Možda to ne piše u pravilima naših organizatora, ali brojne trke u Europi to imaju. Npr. u Budimpešti se za slušalice u ušima oduzima 10 minuta od rezultata. Nije možda realno da će ti to i napraviti (ko bi to sve kontrolisao ili ko bi rekreativcu nešto oduzeo za njegov plaćeni startni paket?), ali slušalice znače da samim tim nemaš osjećaja za druge na trci i već sama ta činjenica je jako nekorektan odnos prema kolegama. Ako nije povreda pravila, onda sigurno jeste fair playa.

Zaključak

Neću se ovdje baviti nekim floskulama tipa “to ima samo kod nas”, trkačkoj kulturi, bontonu… Ako se prisjetimo da trčanje u Bosni i Hercegovini u širim rekreativnim razmjerima “živi” tek 3 – 4 godine i ako se prisjetimo i toga da će u Zenici u subotu veliki broj ljudi trčati trku prvi put, onda je teško očekivati da sve odmah bude svima po volji. Tako u stvari nikad neće biti, uvijek će biti propusta, sa ove ili one strane. Ali možemo pojedinačno probati raditi na tome da ispravimo greške kako bi i na ovaj način svima učinili njihovu trku ugodnom, a ciljeve ostvarivim bez dodatnih poteškoća.

Vaši komentari