Da bi sve funkcioniralo kako treba, organizam mora dobiti dovoljno kiseonika, kako za vitalne organe, velike grupe mišića, tako i za manje primijetne dijelove tijela (tetive, male mišiće i zglobove).
Spomenuo sam da je trčanje na duge pruge veoma stresno i naporno. Taj osjećaj se prvo primijeti na načinu disanja. Ono postaje ubrzano, kratko, plitko, a samim tim količina kiseonika koja je potrebna za cijeli organizam u trenu povećanog stresa i napora, nije dovoljna. Zbog toga periferni dijelovi tijela trpe, a nedostatak može 
dovesti do oštećenja, gubitka funkcije, inaktiviteta, tj. povrede samog tkiva (mišića, zglobova, tetiva, fascije).
Tehnika disanja je jako bitna u aktivaciji samog pokreta. Tako pri pravilnom dubokom udisaju u punoj aktivaciji dijafragme ostali mišići se stimulišu i spremaju da izvode svoj zadatak u lancu pokreta (slika desno). Npr. dubokim udisajem (abdominalnim) aktiviramo dijafragmu, dalje se aktiviraju mišići pregibači kuka, zatim koljena i sve do stopala.
Zaključak: pravilnom tehnikom disanja direktno utičemo na tehniku trčanja, a što smanjuje mogućnost nepravilnog pokreta. Samim tim preveniramo nastanak povreda.
Kada uspostavimo ritam disanja i trčanje, osjećaj napora na tijelo se smanjuje, postajemo opušteniji i bez nepotrebne tenzije izvodimo skladnije pokrete.
Zaključak: U prevenciji bilo koje povrede prvo treba korigovati tehniku disanja pri trčanju. Razlozi su jasni.
Na početku preporučujem vježbe disanja u mirovanju, hodanju i kroz korektivne vježbe, pa lagano uvoditi u treninge trčanja. Na startu izgleda naporno, ali vrlo brzo dolazi do korekcije disanja i rezultata.
Vaši komentari
