KORACI OD SEDAM MILJA: Prsti – peta, peta – prsti ili nešto treće?

Pripremila: Ljilja Lukić

Ukoliko posmatrate neki masovniji trkački događaj na kome trči mnogo rekreativaca, primjetićete mnogo različitih trkačkih stilova, ali i to da većina trkača tlo dodiruje prvo petom.

A da li je većina u pravu?

Kada je u pitanju stil trčanja, nema tačnog odgovora na pitanje koji je dobar, jer se ljudi razlikuju. Dok postoje faktori koji trčanje čine manje ili više efikasnim, uopšteni najbolji, najzdraviji ili najbrži stil trčanja ne postoji.

Izbor određenog stila trčanja zavisi najviše od podloge i dužine koju trčite. Uopšteno pravilo je da ako trčite na određeni način dugo vremena i nemate neke probleme, povrede ili sl, nema razloga da mijenjate stil trčanja.

Dodavanje varijacija u stil trčanja ima smisla, jer je raznovrsnost bitna u sportu. Način gaženja je jedna od bitnijih trkačkih tema. Mnogi od nas ne trče na isti način tokom različitih vrsta treninga. Različito gazimo ako idemo uz brdo ili niz brdo. Kada pojačavamo tempo uglavnom trčimo sredinom stopala ili prednjim dijelom. Ako trčite kraće distance jačim tempom, trebalo bi da na tlo prvo spuštate srednji ili prednji dio stopala, nikako petu.

Pete

Ako “trčite petama”, peta prva dodiruje tlo, prednji dio stopala je podignut pa prednji mišići i prsti moraju mnogo da rade. Dok ostatak stopala dođe do tla, pa vas tek onda odgurne nazad, period kontakta sa tlom se produžava, što vas automatski usporava.

Prednosti:

Dobra tehnika za trčanje niz brdo ili za teške trkače. Ovo je nježnija varijanta sa visokom frekvencijom koraka i dobrom posturom tijela.

Nedostaci:

Dolazi do efekta kočenja pri svakom koraku ako se stopalo ne spusti blizu centra gravitacije tijela. Povećava rizik od stvaranja „sjedeće“ poze trčanja sa premalo tenzije u srednjem dijelu mišića. Prilikom trčanja petama ako je brzina mala, postoji rizik od preopterećenja mišića potkoljenice ili zglobova koljena. Postoji i rizik od pronacije (stopalo se okreće ka unutra) ako nemate dovoljno razvijene mišiće stopala.

Sredina stopala

Ako prvo spuštate najširi dio stopala, znači da trčite srednjim dijelom stopala. Pošto zglobovi i mišići potkoljenice dijele opterećenje, ovo je idealan način trčanja za dugoprugaše.

Prednosti:

Dobra raspodjela pritiska na donje mišiće u nogama. Stabilizuje mišiće u stopalu pa je manji rizik od pronacije.

Nedostaci:

Zahtijeva dosta vježbe – morate da izgradite i učvrstite mišiće stopala i potkoljenice.

Prednji dio stopala

Spoljašnji dio prednjeg dijela stopala se spušta prvi na zemlju, mišići stopala su spremni i odmah vas odbacuju nazad. Kontakt sa podlogom traje kratko. Ova tehnika je idealna za brz ritam.

Prednosti:

Lako se primjenjuje kada se trči brzim tempom (sprint), kada se skače ili trči uz brdo. Kratak je kontakt sa zemljom, zbog čega dolazi do maksimalne brzine trčanja. Dozvoljava vam da postignete visoku frekvenciju koraka. Ne postoji rizik od pronacije.

Nedostaci:

Postoji veliki rizik preopterećenja mišića stopala. Često dovodi do bolova u Ahilovoj tetivi. Zahtijeva dobro istrenirane mišiće stopala i trupa. Može se primijeniti samo na kratkim distancama.

Zaključak

Svako bi trebao da nađe stil trčanja koji mu odgovara. Iskusni trkači, u zavisnosti od terena, mogu naučiti i primijeniti svaki od stilova. Oni adaptiraju način trčanja distanci, brzini, nivou umora, građi… To je i najbolji način da se zaštite od povreda.

Ne smije se zaboraviti da svaki korak ima uticaj na cijelo tijelo. Takođe, pokreti rukama direktno utiču na noge. Ruke pružaju osnov za visoku frekvenciju i optimalni stil trčanja. Specifično treniranje ruku je preporučljivo s vremena na vrijeme (npr trčite na blagoj uzbrdici neko vrijeme i pazite da su vam ruke sve vrijeme aktivne ili svjesno povećavajte frekvenciju koraka uz pomoć ruku).

Vaši komentari