Piše: Sabina Jordamović
Nakon neprospavane noći dočekuje nas ugodno vrijeme sa temperaturom od 23°C i ulice pretrpane autima, skuterima i uličnim prodavcima te nam sve izgleda kao stanje opšteg meteža koje je ipak uređeno po nekim nepisanim pravilima i sve savršeno funkcioniše.
Osjećamo posljedice vremenske razlike od 6 sati, ali imamo tri dana do trke za adaptaciju što je bilo optimalno.
Prijateljstvo sa nedjeljnih treninga
U grupi nas je 13 (5 maratonaca, 6 polumaratonaca i 2 nordijskih hodača koji će hodati 10K). Mi smo grupa trkača koja voli trčati i putovati, a redovno se okupljamo na nedjeljnim “Park Run” treninzima u organizaciji NGO Marathon Sarajevo. Teško je netrkačima opisati i objasniti povezanost i prijateljstvo koje nam donesu dugi treninzi zaliveni znojem, popraćeni žuljevima i razmjenom savjeta i podrške na zajedničkim doručcima. Upravo sve to spaja našu grupicu.
Zašto Ha Long Bay?
Za trku u Ha Longu smo se odlučili zbog nevjerovatne ljepote zaliva Ha Long Bay koji je smješten u Istočnom moru i pod UNESCO-ovom je zaštitom, a nagrada nakon trke nam je bilo dvodnevno krstarenje brodom po zalivu Ha Long. O samoj trci i ne znamo previše osim da je relativno mala sa samo tri hiljade učesnika u svim kategorijama i da možemo očekivati toplo vrijeme sa visokim stepenom vlažnosti, zbog čega malo strepimo, iako nas je organizator uvjerio da je u ovo doba godine vrijeme “beautiful”.
Dva dana koristimo za turistički obilazak Hanoja i Trang An-a u provinciji Ninh Binh, a u subotu ujutro imamo predviđenu kratku posjetu Etnološkom muzeju Vijetnama, nakon čega krećemo u Ha Long. Znamo da nije pametno hodati pred trku i koliko god smo se trudili da hodanje i stajanje svedemo na minimum, rezultat na kraju dana je bio čista desetka, ali u kilometrima.
Expo
Po dolasku u Ha Long se upućujemo na Expo i upisno mjesto kako bi digli brojeve i tamo nas već dočekuje prava trkačka atmosfera sa puno nasmijanih trkača. Sam Expo je smješten u ogromnoj zgradi koja je biblioteka, muzej i sajamski prostor te provincije. Svi su nevjerovatno ljubazni i susretljivi, ali poprilično rigorozni kad je u pitanju birokratija. BIB možemo podići samo lično uz predočenje pasoša, QR koda koji smo dobili ranije i ne može se dići broj za druge. Sama ponuda izlagača na Expou je poprilično skromna, ali kvalitetna i cijene su pristojne.
Prilaze nam dvije djevojke koje ne mogu vjerovati da čuju naš jezik tako daleko od kuće i da smo potegli iz Sarajeva na Ha Long Marathon. Njih dvije su na privremenom radu u Mijanmaru i trče. Sljedeći izazov nam je bio šta jesti i gdje jesti. Nismo raspoloženi uoči trke rizikovati sa domaćim specijalitetima iako im je hrana divna. Nakon još hodanja vidimo natpis Pizza Hut i hrpu trkača ispred restorana, očito su i ostali razmišljali slično kao mi.
Izazovi trke
I konačno dan trke popraćen ustajanjem u 3:00 ujutro jer autobus nas vozi na start u 4:45. Neki u grupi nisu skoro uopšte spavali, ali smo svi izvrsno raspoloženi i uzbuđeni pred trku. Pijemo kafu zajedno i dogovaramo strategije trčanja. Polumaratonci (Aida, Ilhana, Vesna, Lejla, Haris i Senad) odlučuju trčati u grupi i uživati u razgledavanju okoline koju nudi staza. Maratonci se dijele na dvije grupe gdje će Amela, Adnan i Suada trčati maraton sa ciljanim vremenom od 4:15, a Đenan i Sabina idu zajedno s ciljem “samo istrčati”. Đenan i Adnan trče svoj prvi maraton. Sam maraton počinje u 5:30, polumaraton u 6:00 a 10K u 6:30. Napolju je totalni mrak, toplo je i pala je kratka kiša, što nam je donijelo 100% vlažnost zraka. Polumaratonci nisu zabrinuti jer su to prekaljeni trkači koji su već trčali u svim uslovima, ali za maratonce je bilo izazovnije.
Atmosfera na startu je sjajna, sa muzikom i TV ekipama jer se trka prenosila uživo. Ispraćeni smo muzikom i reflektorima, a onda nas je dočekalo vijetnamsko jutro pred svitanje.
Staza je brdovita i u prvom dijelu se prolazi pored riblje pijace (sa svim mirisima) koja valjda radi cijelu noć, na četvrtom kilometru počinje uspon na most koji povezuje dva dijela Ha Long-a i čini se da serpentinama nema kraja, ali smo nagrađeni nevjerovatnim pogledom sa mosta gdje smo imali priliku vidjeti svitanje u Ha Longu sa obrisima krečnjačkih ostrva. Staza nas je dalje vodila širokim bulevarom pored bajkovite plaže sa bijelim pijeskom i palmama. Pored grandioznih hotela sa parkovima u kojima raste razno egzotično bilje, vila i turističkih naselja koja su očito tek izgrađena ili se još uvijek grade. Potom smo kilometrima trčali po nasipu do Dao Tuan Chau ostrva gdje je okretanje i tu nas je čekao bend sa tradicionalnim vijetnamskim instrumentima. Polumaratonci su se odlično zabavljali i svo vrijeme pravili izvrsnu atmosferu, a volonteri duž staze su navijali “Sarajevo, Sarajevo”. Za ovu trku saobraćaj nije zatvoren, ali je većim dijelom odvojena staza za trku sa trakom. Kasnije smo shvatili da je u mnogoljudnom Vijetnamu jednostavno nemoguće zatvoriti saobraćaj i da su organizatori vjerovatno učinili najbolje što su mogli. Obzirom da je trka počela jako rano saobraćaj nam nije predstavljao problem u prvom dijelu trke, ali jeste u povratku i pred sami kraj jer su auta i skuteri svo vrijeme prolazili pored trkača što je otežavalo uslove ionako vruće utrke.
Ukupni dojmovi
Čini se da trčanje u Vijetnamu i nije tako popularno, pretpostavljamo zbog klime i visokih temperature tokom cijele godine, jer su rezultati cijele ekipe bili odlični u opštem poretku. Čak su naši hodači Naris i Elma bili brži od polovine trkača na 10K. Polumaratonci su ušli u cilj zajedno, držeći se za ruke na opšte oduševljenje publike. Maratonci su zadnji ušli u cilj, a Amela i Suada su imale odlično vrijeme koje bi u normalnim uslovima bilo sigurno bolje za najmanje 15 minuta. Adnan je nažalost prehodao zadnji dio trke jer mu se aktivirala nedavno zaliječena povreda dok su Đenan i Sabina uživali u trci sa motom “samo završi”.
Cijela ekipa je nagrađena opuštanjem i fenomenalnim ručkom na brodu sa pogledom na prelijepi zaliv Ha Long. Dan državnosti BiH smo dočekali sa medaljama i zastavom nakon predivne noći provedene na vodama Istočnog mora.
Vaši komentari
