TRKAČKA DIJASPORA: Susret na 18. Frankfurt polumaratonu

Prije nekoliko mjeseci, tačnije koncem 2019., javio mi se Denis Kadić i izložio ideju da bi se mogli okupiti na 18. izdanju polumaratona u Frankfurtu. Ideja je odmah na prvu zvučala super, ali sam odmah i odbio opciju nastupa na istom radi loše forme. To je značilo da dolazim podržati i zabilježiti ovo malo okupljanje "trkačke dijaspore" u Njemačkoj.

1501
Foto: Nicolae Golea

Piše: Nicolae Golea

Radovao sam se susretu sa trkačkom ekipom iz Sarajeva gdje smo se mahom viđali gotovo svakog vikenda, a onda se otisnuli u svijet.

Nedjelja je, 8. mart, more trkača se slijeva od željezničke stanice prema stadionu Eintrachta iz Frankfurta u južnom dijelu tog grada na Majni. Commerzbank Arena je poprište događaja – ispred nje start, a cilj u stadionu. Stigao sam 40 minuta prije starta i bez problema ih pronašao u masi. Krenuli su na zagrijavanje: Denis Kadić, Mustafa Mašetić i Jasmin Šaronjić. Nedugo zatim smo sreli i Kenana Softića koji je stigao na trku s biciklom – kao pravi triatlonac. Prvi je stigao iz Minhena, drugi iz Štutgarta, a Jasmin i Kenan su tu u Frankfurtu. Kratki razgovor i neizbježno pitanje: Jeste li spremni, koje vrijeme očekujete? Nije bilo euforije i uglavnom su svjesni svoje forme jako dobro prognozirali konačni rezultat, ispostaviti će se kasnije. Pustio sam ih da se idu propisno zagrijati, a mene je čekao slatki zadatak – putem javljanja uživo preko naše Facebook stranice popratiti start i finiš trke te približiti ovaj događaj našim pratiteljima.

Običan klub sa velikom trkom

Organizator trke je sasvim običan trkački klub iz Frankfurta koji objedinjuje nekoliko sekcija. Tako Spiridon Frankfurt, klub osnovan 1978., ima uz gomilu članova rekreativaca i triatlon sekciju te fitnes timove. Sve što vam treba, nebitno koje ste dobi i u kakvoj ste formi. Treninge organiziraju na dnevnoj bazi. Osim nekoliko manjih trka i događaja kroz godinu, najvrjedniji projekat im je Frankfurt Mainova polumaraton.

Foto: Tomas Ortiz Fernandez

To je jedan od najvećih polumaratona u Njemačkoj u organizaciji malog, običnog kluba. Većinom su velike trke u vlasništvu firmi ili korporacija. Trasa polumaratona je gotovo pa idealna za dobar rezultat. Jedna od najbržih u Njemačkoj, ali teško ćete ovdje vidjeti samu trkačku elitnu kremu da “ganja” dobar rezultat. Spiridon je okrenut “običnim” trkačima.

Na posljednjoj press konferenciji uoči trke organizator je pustio podatak da je limit ispunjen, a to je značilo 8500 prijavljenih. Zbog svih događanja oko korona virusa u posljednje vrijeme bilo je za očekivati da se taj broj neće naći i na samom startu. Mnogi su odgodili putovanje pa je na startu zabilježeno 6432 polumaratonaca. I to je bilo dovoljno da obore rekord iz 2017. po broju finišera koji je tada iznosio oko 5300, a što je sada 6381. Kotizacija za trku se kretala od 20 do 35 eura, ovisno o datumu prijave. Među navedenom brojkom bilo je i stotinjak elitnih trkača. U elitni slot se mogao prijaviti bilo koji trkač ukoliko ima polumaraton ispod 1:30:00 za žene i ispod 1:17:00 za muškarce. Među njima najbrži je bio Seboka Mitku (Njemačka) sa novim rekordom staze 1:05:14. Pobjedu u ženskoj konkurenciji odnijela je Anna Bognar (Mađarska) sa rezultatom 1:19:33.

Čekao sam među brojnim navijačima na, za ovu priliku, otvorenoj VIP tribini velebnog stadiona (51.500 mjesta) gdje je bio na usluzi i ogromni klupski caffe bar za sve trkače i njihovu pratnju. Od onih koje sam sa najviše zanimanja pratio prvi je u cilj stigao Kenan Softić 1:32:24, a ubrzo za njim i Denis Kadić 1:32:51. Zatim Mustafa Mašetić 1:39:08 i Jasmin Šaronjić 1:56:23 koji je ovo istrčao kako kaže bez dovoljno polumaratonskog treninga u posljednje dvije godine. U prijenosu uživo, uvijek studiozni i precizni kolega Ersan dopunio je ovu nisku rezultata sa onim Marka Tenića koji je istrčao odličnih 1:24:29. Vjerujem da je bilo još trkača iz naših krajeva, ali teško je bilo među velikom gomilom sve pohvatati.

– Prije pola godine sam mislio da neću više nikad potrčat. Nije me više vuklo, ali nakon Denisovog poziva i šanse da opet trčim Frankfurtski polumaraton (moj četvrti) natjerao sam se da probam ponovo. Samo mjesec dana pred trku nisam mogao istrčati više od 5 km u komadu. A i 8 kila viška je učinilo svoje. Ipak, brzo sam se vratio i prije 2 sedmice istrčao 16 km. Kažu noge pamte sve one pretrčane kilometre prije. Plan je bio da završim polumaraton, a ono šlag na tortu bi bio ispod 2 sata. I eto, uspio sam. Išao sam na svježinu, govori Jasmin Šaronjić netom poslije istrčanog polumaratona.

Drago mu je da se dio ekipe ponovno susreo:

– Ekipa je sve u trčanju. S ovim momcima sam se družio po trkama dok smo svi živjeli u BiH, a sada evo nastavljamo tradiciju obilaska utrka po Evropi. Planiramo i ubuduće neke zajedničke izlete.

Atletski trener i licencirani sudija

Inicijator ovog našeg susreta, također je na koncu bio zadovoljan s obzirom na sve.

– Zadovoljan sam s obzirom kako malo treniram. U posljednja tri mjeseca se moj trening sastoji od trčanja nakon radnog vremena kući (5 km) i to upražnjavam dva do tri puta sedmično. Znači sedmično pretrčim tek 15 km. Ipak, u posljednja 4 mjeseca sam trčao ukupno 4 trke i te trke mi još daju motivaciju za dalje bavljenje trčanjem. Često se sjetim mojih dobrih prijašnjih utrka i bude mi žao što više nisam u tako dobroj formi danas. Ipak, obaveze oko porodice i posla mi jednostavno ne ostavljaju dovoljno vremena da budem discipliniran u treningu, pojašnjava Denis Kadić koji se u maju 2017. ponovno vratio u Njemačku. Tada se priključio klubu LG Stadtwerke München za koji kaže da je drugi najveći atletski klub u Njemačkoj. Preko kluba je stigao do trenerske C licence i od januara 2018. trener je za uzraste do 10 godina u klubu.

I to nije sve, valja izdvojiti još i da je Denis licencirani atletski sudija u Njemačkoj još od 2001. godine. Nakon povratka u Njemačku reaktivirao se i u tom poslu. Aktivan je kao sudac na atletskim borilištima i s pravom se nada da bi mogao biti dijelom sudačkog tima za Europsko prvenstvo u 6 sportova (atletika, biciklizam, golf, gimnastika, veslanje i triatlon.) koje će se održati u Minhenu 2022. Preko 4.000 sportaša će se takmičiti u 10 disciplina za preko 150 medalja.

– Što se tiče trkačkih planova, kao veteran “sanjam” još uvijek uspjehe, ali ipak uslijed drugih važnijih životnih prioriteta, ne uspijevam uskladiti trening sa sportskim željama. Zato sam odlučio da do dolaska “boljih sportskih vremena” u kalendarskoj godini dana imam ukupno 10-tak obaveznih trka koje ću koristiti kao održavanje trkačke motivacije. Između ostalih to su trka firmi B2Run (Minhen, polovina jula), zatim München Marathon u okviru kojeg ću ove godine 11. oktobra trčati polumaraton. Već dvije godine za redom trčim Minhensku zimsku trkačku ligu u okviru koje se trče tri trke, i to 10 km početkom decembra, 15 km početkom januara i 20 km polovinom februara, rekao je za kraj Denis Kadić.

Do sljedećeg susreta…

U nedjelju smo se nedugo poslije trke razišli svako na svoju stranu, ali sa idejom da se ponovno sretnemo na jednoj od trka u ovoj ogromnoj zemlji gdje trenutno živimo. Možda to bude već koncem juna u Štutgartu kod Mustafe ili kod Denisa na jesen u Minhenu. Tko zna, a nije ni bitno, lijepo je da smo u kontaktu i da sada kao bh. trkačka dijaspora i dalje “trkački egzistiramo”.

Vaši komentari

Banner