Denis Kadić: Počasna značka Karlsruhea je moj najveći sportski uspjeh

Bivši dvoranski rekorder Bosne i Hercegovine na 800m i vlasnik 13 medalja sa Balkanskih atletskih igara za veterane, Denis Kadić, nedavno je napustio rodni grad Sarajevo i vratio se u Njemačku gdje je već ranije proveo dio svog života.

656
Foto: Promo art studio

Razgovarao: Nicolae Golea

Denisa posebno pamtimo po angažmanu posljednjih godina u Školi trčanja Klix, treninzima sa neformalnim grupama rekreativaca gdje je nesebično dijelio savjete i svoja iskustva te rezultatski među boljim rekreativnim dugoprugašima u Bosni i Hercegovini.

Iako je dobar dio života proveo trenirajući u klubovima gdje je radio sa profesionalnim trenerima i na profesionalnom nivou, posebno u Njemačkoj, Denis kaže da se ipak nije nikada bavio profesionalno atletikom.

– Sportom se bavim od svoje 11. godine. Trčati sam počeo u 14. Već u juniorskoj kategoriji sam osvojio dvije titule prvaka BiH i dvije titule viceprvaka BiH (1991. godine), iako je nakon toga bilo puno uspjeha, te 4 medalje su mi ostale u dubokom sjećanju. Danas mislim da je ipak najvažnija stvar u mom sportskom životu počasna značka njemačkog grada Karlsruhea za postignute posebne rezultate i doprinos sportu grada u 1999. godini. Ipak, nisam se bavio profesionalno atletikom nikada, ja trčim jer volim trčanje. Zarađivao sam kao atletski sudac, trener, zaštitar na sportskim manifestacijama, ali to nije bio novac uz koji se može živjeti dostojanstveno, govori Kadić za trčanje.net.

Denis je ponovno u Njemačkoj, opet kreće ispočetka. Već je jednom morao napustiti rodni grad u potrazi za boljim uvjetima života da bi se nakon jednog perioda u Njemačkoj odlučio vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali nažalost primoran je opet seliti.

– Iskreno, teško mi je. Realno, u rodnom gradu nisam ostvario ono što sam želio. Žalosno je što mi sredina nije omogućila da dostojanstveno živim. Uz moju skromnu porodicu u mom Sarajevu, nisam naišao na razumijevanje i poštovanje. Neću reći da sam razočaran, jednostavno, ja sam drugačiji, priznaje Kadić.

Iz Njemačke pamti lijepe sportske trenutke u atletskom svijetu kao trkač, trener i atletski radnik no, nije siguran hoće li nastaviti sa trčanjem.

– Mislim da neću. Žao mi je jako, ali život je i previše težak da bi ga sebi dodatno pravili težim. Ali, ko zna, možda se za dva mjeseca predomislim, kaže Denis Kadić.

Foto: NGO Marathon Sarajevo – Splitski polumaraton 2016.

Jednom kada uđete u svijet trčanja na bilo koji način, teško da možete kasnije potpuno prestati sa trkačkim aktivnostima, uvjereni smo da i Denis neće moći bez dugo bez trčanja:

– Mogu. Živio sam posljednjih 9 i pol godina bez novaca, pa sam preživio. Ako se predomislim, za to će biti zaslužni gospoda Franjo Šola, Erol Mujanović i Tomislav Cvitanušić, koji već punih 6 godina uspješno vode Školu trčanja, najpozitivniju priču u glavnom gradu naše lijepe Bosne i Hercegovine.

Na kraju razgovora Denisu želimo mnogo sreće i što skoriji angažman u svijetu trčanja.

– Hvala puno. Raduje me što i u Bosni i Hercegovini ima jedna ovako kvalitetna internet stranica gdje trkači rekreativci mogu da pronađu sve informacije koje ih zanimaju, rekao je za kraj Denis Kadić.

Vaši komentari

Banner