Ono što smo, nadam se svi naučili iz proteklih nekoliko tjedana jeste kako trebamo cijeniti prije svega svoje zdravlje. Trebamo ga njegovat, unaprijediti i tako spriječiti razne bolesti i poremećaje.
Kroz nekoliko proteklih desetljeća opisani su brojni pozitivni učinci rekreativnog trčanja na psihičko, fizičko, a kako smo sami svjedoci i socijalno zdravlje čovjeka. Dakle, trčanje je obuhvatilo na pozitivan način sve segmente zdravlja, u njegovoj potpunoj definiciji koju daje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO): “Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti”.
Pouke za budućnost
Ukoliko smo izvukli ove važne pouke, onda trebamo aktivno djelovati u sljedećim mjesecima. Rekreativni trkači, škole trčanja, lokalne trkačke lige, organizatori utrka moraju se maksimalno potruditi i na sva zvona razglasiti važnost trčanja u očuvanju zdravlja i prevenciji bolesti. Moramo postati influenseri, u ovom slučaju influenseri pozitivnih promjena. Ne postoji bolje oruđe od prevencije, u borbi s bolesti.
Pojedinci moraju donijeti čvrste odluke, obećati sebi da će uložiti vrijeme u svoje zdravlje i onda aktivno krenuti u osobnu promjenu. Kad budu u iskušenju da odustanu, neka se samo prisjete ovog vremena karantene, pandemije i svih koji su preminuli ili preživjeli s teškim posljedicama po svoje zdravlje. Neka se prisjete kako je postojao cijeli niz rizičnih čimbenika koji su rezultirali težom kliničkom slikom i fatalnim ishodom. Jedan od najbitnijih su razne kronične bolesti, a koje su mogle biti spriječene u mlađoj dobi. Da, dobre navike u prehrani i tjelesnoj aktivnosti su mogle spasiti cijeli niz života i u pandemiji. Pored toga, moramo biti svjesni kako loša prehrana i nedostatak tjelesne aktivnosti djeluju kao čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti i razvoj raznih vrsta karcinoma te niza drugih kroničnih bolesti. Morate postati svjesni ove činjenice, to vam može spasiti život. Promjena svijesti u društvu po ovom pitanju bi donijela cijeli niz benefita koji bi bili vidljivi u velikim razmerima već kroz nekoliko godina. To znam iz osobnog iskustva. Iako sam liječnik i susrećem se svakodnevno s raznim bolestima, kroz školu trčanja susrećem svakodnevno zdrave, nasmijane, pozitivne, aktivne i entuzijastične ljude. Pa zar to nije promjena? Zamislite da i u ostalim segmentima društva imamo većinu takvih ljudi. Gdje bi nam bila granica? Ja vam kažem, ni nebo nam ne bi bilo granica.
Što možemo učiniti?
U nastavku ću izdvojiti nekoliko faza za koje pretpostavljam da će se odvijati te nekoliko stvari koje možete učiniti kao rekreativni trkač, a u svrhu lakšeg oporavka naše rekreativne trkačke zajednice i vaše neposredne okoline, grada i države. Pod tim mislim na mjere prevencije nastanka ponovne epidemije, lakšeg povratka svakodnevnim aktivnostima, učinak rekreativnog trkača na ekonomsku situaciju, utjecaj na oporavak rekreativne trkačke zajednice u BiH te aktivan poticaj drugima da obrate pažnju na zdravlje i prevenciju bolesti kroz rekreativno trčanje.
- U narednom razdoblju, što se tiče trkačkih treninga pretpostavljam kako će povratak treninzima ići sljedećim tijekom. U prvoj fazi trčat ćete samostalno ili u parovima, uz održavanje distance od dva metra, a trkači će biti postavljeni paralelno (ne jedan iza drugoga). Prva faza predstavljat će rasterećenje od mjera izolacije, samoizolacije ili striktnog susprezanja od socijalnih kontakata (što proživljavamo u proteklim tjednima), a fizički će omogućiti postupni povratak u trkačku aktivnost. U drugoj fazi počet će formiranje manjih trening grupa uz poštivanje socijalne distance na treninzima. Ovo će biti psihološka prekretnica za trkače i faza u kojoj ćemo se radovati ponovno otkrivanju prednosti toga što je čovjek primarno jako socijalno biće. U ovoj fazi već ćemo biti u fazi vraćanja u našu „normalnu“ trkačku formu. U trećoj fazi uslijedit će ponovno okupljanje trening skupina, škola trčanja i kao kulminacija svega održavanje prvih utrka. Na ovaj način doći će do postupnog vraćanja u normalno stanje, kako fizičko tako i psihičko, a uz to će djelovati i preventivno na mogućnost ponovnog izbijanja epidemije.
- Kad prođemo prethodno navedene faze, s početkom održavanja utrka trebamo se usmjeriti prvenstveno na domaće utrke. Koliko god se činio gustim raspored, nastojte sudjelovati na što više domaćih utrka, koliko vam trenutne mogućnosti budu dopuštale. Ono što je sigurno, emocije će biti na vrhuncu i sigurno će biti slično na svakoj utrci i kad krene karavana. Na ovaj način omogućit ćete oporavak domaće rekreativne trkačke zajednice i osigurati održavanje vama dragih utrka i sljedeće godine.
- Potaknite ljude iz vaše okoline da krenu s rekreativnim trčanjem, ohrabrite ih da krenu trčati s vama ili da pođu u školu trčanja, osnujte školu trčanja, pokrenite lokalnu trkačku ligu… Za nadati se kako će nakon pandemije biti lakše ukazati na važnost brige za zdravlje i prevenciju, a trčanje je jedan od najboljih načina prevencije cijelog niza bolesti. Sigurno je kako nikad neće biti važnijeg trenutka za poraditi na ovim stvarima. Na ovaj način pomoći ćete psihološki oporavak vaše okoline, potaknuti ljude na fizičku aktivnost koja im sasvim sigurno omogućava zdraviji, bolji i kvalitetniji život te ćete stvoriti oko sebe jednu jaku i zdravu zajednicu.
Uživajte više u obitelji, trčanju, prirodi, prijateljima, sunčanom danu… Uživajte više u životu! Učinite više za svoj život! Oni koji ne trče, neka uvedu trčanje u svoj život, sigurno neće pogriješiti!
U ovom članku nisam izdvajao nikakve znanstvene radove i istraživanja, nisam citirao nikog osim izdvojene definicije zdravlja SZO, pisao sam ono što je već dobro poznato, ono o čemu sam ranije čitao i pisao. Pisao sam iz osobnog trkačkog, životnog i liječničkog iskustva. Puno veselih pozdrava za cijelu rekreativnu trkačku zajednicu iz trenutno sunčanog Mostara!
Vaši komentari
