SAMO DA SE TRČE: Splićani u potrazi za dodatnom dozom motivacije i zabave

“Samo da se trče” čine Slađana Đuderija, Iskra Jurić, Željko Borić, Goran Skok i kapiten Frane Šalković.

– Dio smo škole trčanja “Running Team Split”. Ime je nastalo tako što smo ekipno odlazili na utrke, a nismo htjeli spamati klupsku whatsapp grupu i oformili smo novu za naše potrebe, pojašnjava kapiten Frane Šalković, dok kolega Goran Skok dodaje o nazivu:

– Došao je evolucijom od stare grupe “Polumaraton Zadar Nin” preko “Samo da se trči” u “Samo da se trčE” (po vlaški).

Kapiten Šalković trči 6 godina (lični rekordi: 5K 24:16, 10K 52:05, 21.1K 1:59) i skupio je oko 25 polumaratona te jedan, Splitski maraton.

Upoznaj se sa propozicijama MT lige, prijavu pošalji preko ovog obrasca, i saznaj ko su svi učesnici takmičenja.

– Na taj maraton sam iznimno ponosan. Ne na rezultat koliko na proces treninga koji mu je prethodio. Život van staze mi se sastoji od rada u školi kao profesor fizike i informatike, šetnji sa ženom i psom. U MT ligu sam nas odlučio prijaviti jer mi se čini da je odličan način za održavanje forme i odličan način da zadržimo volju i želju za treninzima. Ekipa je jedva dočekala ovako nešto, kaže Frane.

Priznaje da je pandemija uticala na motivaciju, ali i na standardne rute za trening.

– Trčim po dijelovima grada gdje nema šetača, u vremenu kad ih, ako ih i bude, ima po binarnom sustavu, ili 0 ili 1.

Ciljevi unutar MT lige su zabava i podizanje “voljnog momenta”.

– Imam želju za jačim treninzima i bilo kakvim nadmetanjem, prvenstveno sa samim sobom. Želim sreću svim timovima i svim pojedincima uključenim u ovu ligu. Također, želim zahvaliti MT na ovoj inicijativi. Vidimo se, nadam se, što prije svi skupa, poručio je Frane Šalković.

Iskra Jurić (lični rekordi: 5K 23:21, 10K 48:07, 21.1K 1:45:41) je diplomirani ekonomista, radi kao stručni suradnik u ljudskim resursima za domaći trgovački lanac. Ona je rođena u Umagu 1987. godine, ali je u Splitu od 2018., kad je postala i članica “Running Team Split”.

– Tu sam upoznala divne ljude pa tako i našeg kapetana i ostale članove našeg tima MT lige. Svoj prvi polumaraton sam istrčala u Ljubljani prošle godine; kapetan je i tada bio pravi motivator pa me izvukao iz krize u drugoj polovici utrke, kaže Iskra pa dodaje da se u MT ligu uključila iz dva razloga.

– Prvi je taj što se radi o utrkama, a kako ih trenutno nema zbog novonastale situacije, MT liga mi se čini dobrom prilikom za ubrzati tempo. Drugi je taj što se radi o timskom natjecanju, svakako dodatna motivacija za uspjeh. Nadam se će liga donijeti zabavu, da ćemo dobro trčati i ovaj period pamtiti po nečem lijepom.

U periodu pandemije se trudi održati ritam treninga.

– Dok je park Marjan bio zatvoren, otkrila sam nova mjesta po gradu za trčanje dužina; za intervale zamijenila sam tartan za krugove oko najljepšeg stadiona na svijetu, Poljuda naravno. Uglavnom, gledam stare grupne treninge na Stravi i ponavljam ih sama. Držim razmak i izbjegavam ure kad ima gužve. Uz to, kako nisam znala u kojoj će mjeri biti donesene restrikcije, nabavila sam i nešto sitno opreme za kućne treninge i nastojim odraditi i treninge snage: prije za to nisam nalazila ni volje ni vremena, izjavila je Iskra Jurić.

Slađana Đuderija (lični rekordi: 5K 27:14, 10K 59:03, 21.1 2:15) se trčanjem bavi oko 4 godine, a ideju za pokretanje lige smatra odličnim dodatnim motivom. Slađana je majka dva sina, vodi dentalni laboratorij i predaje u školi kao specijalist dentalne protetike.

– U početku pandemije sam trčala po dvorištu i kući, a sada u ranim jutarnjim satima trčim po gradu. Od lige očekujem dobre rezultate i naravno motivirati sebe i druge, kazala je Slađana.

Goran Skok (lični rekordi: 5K 23:47, 10K 51:50, 21.1K 1:59:19) se trčanjem bavi dvije i pol godine intenzivno, a napominje i da je jedini 100-kilaš u grupi. Osim toga on je bivši rekreativni vaterpolist, ex padobranac, ex pilot jedrilice. Otac je tri cure, ekspert optimizacije i planiranja radijskih mreža – alpinist.

– Frane me nagovorio na učešće (teško ribu u vodu), kaže Goran, a o svojoj motivaciji na trčanje u vrijeme pandemije:

– Radim od kuće pa moram svako malo otići razluftati glavu. Trčim po dijelovima grada na kojima mi ranije, zbog prometa, ne bi palo na pamet trčati.

Željko Borić (lični rekordi: 5K 23:43, 10K 47:47, 21.1K 1:51:14) kaže za sebe da “nije u cvijetu mladosti, ali još uvijek nezastario” (1971. godište). Posebno je ponosan na nedavno istrčani maraton u rodnom Splitu.

– Trčim na relaciji od Poljuda, preko Marjana do Duilova, ponekad i po drugim dijelovima grada. Trčanjem sam se počeo baviti odnedavno, ponukan pukom željom da to probam na ozbiljnijem nivou i voljom da ostanem u dobrom psihofizičkom stanju. Želja mi je istrčati još maratona, priča Borić.

Osvrnuo se na prednosti i mane jednog ovakvog takmičenja.

– Prednosti: pokreće te iz obamrlosti uzrokovane karantenom, daje ti osjećaj sudjelovanja u nekom događaju koji je važan za nas trkače. Mane: to nije prava utrka, različiti uvjeti vrijede za trkače pa su utoliko rezultati neusporedivi, manjak motivacije zbog nedostatka onog pravog utrkivačkog osjećaja u realnom vremenu. Od MT lige očekujem da mi pomogne u ostvarenju mojih ciljeva u budućnosti kao dobra priprema za to i naravno da se svi skupa dobro zabavimo, zaključio je Željko Borić.

Vaši komentari