LUD, ZBUNJEN, NORMALNA: Zdrava kompeticija i dodatna motivacija nisu na odmet za bijeljinsko-mariborsku ekipu

Prva ekipa koja se iz Bijeljine prijavila za učešće u MT ligi je tim “Lud, zbunjen, normalna”.

1230
Nikola Repanović

Ovu ekipu u MT ligi čine: kapiten Miralem Rešidović (1984.), koji radi kao trgovac u prodavnici bijele tehnike, Ilija Borković (1990.) category menadžer prodaje u Sport Visionu, Nikola Repanović (1986.) ekonomista u turizmu, i dvije doktorke – Milica Pantić (1989), doktorka nauka hemijskog inžinjerstva i Jelena Simić (1982.), specijalistkinja porodične medicine.

– Ekipa je dobila naziv sasvim slučajno, bilo je tu više prijedloga u opticaju, ali je ovo nešto što nas opisuje. A ko je ko, o tome nećemo.

Ilija, Jelena i Miralem su iz Bijeljine, a Milica i Nikola žive u Mariboru.

Upoznaj se sa propozicijama MT lige, prijavu pošalji preko ovog obrasca, i saznaj ko su svi učesnici takmičenja.

Miralem Rešidović

– Spojio sam nas jer sam vidio da smo tu negdje, sa istom željom i ljubavi prema trčanju. Ja imam najmanje kilometara, Jelena trči 10-ak godina, Ilija je maratonac, pa nekako dođemo kao spoj iskustva i volje za trčanjem. Imam želju da budem sve bolji pa me često “optuže” da pretjerujem. Napravio sam ovu ekipu jer mi se čini da je ovo odlična ideja u periodu bez trka, i prilika za motiv više. Ja bih možda još dodao ukupnu mjesečnu kilometražu po ekipama, ostalo je sve OK, kaže Miralem.

Ilija trči šest godina.

Ilija Borković

– Iza sebe imam dosta istrčanih polumaratona, od kojih bih izdvojio Zagreb, gdje sam postavio i svoj lični rekord 1:24:48. Takođe imam istrčan i Ljubljanski maraton, to mi je neka dugogodišnja želja bila, još od samog početka bavljenja ovim sportom. Trčanje volim iz dosta razloga, a najviše zbog toga što ništa ne može da zamijeni onaj osjećaj poslije dobro odrađenog treninga, a ujedno mi i pomaže da ostanem zdrav, s obzirom da zbog posla sjedim 8h do 12h.

Pojačanje bijeljinskoj ekipi stiže iz Maribora.

Milica Pantić

– Nikola i ja smo iz Kragujevca. U Mariboru živimo sticajem okolnosti, ali više volimo da budemo predstavljeni kao Kragujevčani. Ja se trčanjem bavim 10-ak godina, ali tek od prošle godine trčim polumaratone, sa ciljem da jednog dana istrčim i maraton. Nikola trči sa mnom, recimo ne više od godinu dana. U ligu smo se uključili da bi podržali odličnu ideju i na taj način ostali aktivni. I naravno, na nagovor našeg dobro prijatelja, Miralema, koji nas je i sve povezao. Ciljevi su, naravno, da uživamo u trčanju i osjetimo ekipni duh. Ovih dana trčimo gdje nema ili ima minimalno ljudi. A motivacija nam je osjećaj slobode, dobre, pozitivne energije, koja nam je trenutno prijeko potrebna.

Doktorka Jelena Simić je po trkačkom stažu najiskusnija u ekipi.

Jelena Simić

– Kad pomislim na period kad sam počela trčati, djeluje mi kao da je iz praistorije. Trčim zaista dugo. Počelo je u prvim godinama faksa i nastavilo se do današnjeg dana. Trčanje je za mene čista ljubav i emocionalno zadovoljstvo, nešto poput katarze. Neodvojivi dio moje ličnosti. U ligu sam ušla zahvaljujući Miretu. Naime, oduvijek sam trčala u svojoj zoni komfora (tempo pomahnitale kornjačice). Želja za brže je uvijek postojala, ali tek od kada sam upoznala Mireta i uz njegove srdačne i stručne savjete uspjela sam iskopati iz sebe i neki skroman trkački potencijal. Što se tiče motivacije u ovim vanrednim uslovima, za mene nema dileme – trčanje je imperativ i trkač koji trči srcem će uvijek naći prostor za sebe. Možda malo gunđajući i negodujući, ali ipak će istrčati zadati cilj iz svoje glave. Smatram da je liga odlična ideja i u svakom slučaju motivacije i malo zdrave kompeticije nikad nije na odmet.

Vaši komentari