Gazele Sanus Motusa čine Adrijana Novak Juka, Vedrana Stojkić, Nataša Zlomislić, Ana Andrić i kapiten Lidija Šunjić.
Jedan doktor je rekao: “Ako nakon skoro 3h trčanja nemaš odgovor na većinu svojih briga, onda si više izgubljen nego što misliš”. Lidija Šunjić je željela testirati tu teoriju nakon zdravstvenih tegoba.
Upoznaj se sa propozicijama MT lige, prijavu pošalji preko ovog obrasca, i saznaj ko su svi učesnici takmičenja.
– Školi trčanja Sanus Motus priključila sam se nakon otrčane utrke građana 4k u sklopu Mostarskog polumaratona. Jedva. No moje je srce bilo tako puno iščekivanja nakon tog dana, da sam otišla na trening novog ciklusa vesela, toliko vesela da sam mislila da ću najvjerojatnije biti razočarana nakon prvog treninga. Ali ne. Treneri su došli spremni. Ne može da vas ne ponese taj miks zarazne energije, režima, ludog optimizma ili pak hrabrenja u školi. I bome trčite. Ne samo 1k, ne samo 4k, nego se prijavite i za trčanje utrka i u drugim gradovima. I stignete, ne samo trčati, već i plesati kolo tokom zagrijavanja za utrku, priča Lidija Šunjić.
Ali tu ne staje priča.
– Na treningu upoznaš ostale. Ostale ljude koji su ili dovoljno ludi ili dovoljno hrabri da krenu u tu istu avanturu.
Tako su nastale Gazele. Iako ozbiljne u svom životu, a posebno poslu, na treningu su poznate kao pričalice škole trčanja Sanus Motus iz Mostara. Trče već oko godinu dana i iza sebe imaju dva polumaratona, te par utrka na manje dužine. A već se uspješno nose s onom teorijom da je ipak moguće trčati i pričati jer kombinaciju toga smatraju ispušnim ventilom koje im donosi djelić zadovoljstva i smirenosti, pa otud i dodatna motivacija. Vedrana će pak tvrditi da nije pričalica, ali da je njihova priča tokom trčanja često tjera da dodatno trči.
Naziv tima potekao je iz naziva Viber grupe koji ustvari i od njenog pravljenja predstavlja motivaciju da od rekreativaca jednog dana i postanu brze kao gazele. 2020. je po planiranju trebala biti jako ambiciozna godina. Nakon uspješno otrčanog Splitskog polumaratona u 2. mjesecu, članice su se spremale i za Mostarski u 3. mjesecu, pa potom i Beogradski u 4. mjesecu. No, život ima druge planove. Pandemija je poremetila, zaustavila te ih okrenula u potpunosti kućnom načinu života, online poslu i obavezama.
Stoga su promijenjeni i standardni termini treninga. Staze, Vojničkog igrališta, Bara, Trimuše, Džemala Bijedića u Mostaru te Vilsonovo šetalište u Sarajevu, sad se trče kalkulirano kad ima najmanje šanse da se sretne veći broj ljudi. Otežane okolnosti u svemu tome su svakako i mostarske temperature, inače poznate kao mostarski ćelopek koji lagano stiže.
– MT liga je došla u pravom trenutku, pa smo se prijavile kako bi se više motivirale kao grupa i bodrile jedna drugu da se pokrenemo, ustanemo i aktiviramo, kaže Ana Andrić.
Cilj je zabava i skupljanje kilometraže, a ne kilograma u doba pandemije, stoga nisu ni opterećene rezultatom.
Adrijana Novak Juka dodaje da od MT Lige očekuje i da će ih držati spremne i za ljetne trail utrke koje, nadaju se, neće morati biti odgođene.
Naime, nakon godinu dana cestovnog trčanja kao i koketiranja sa planinskim vrhovima, Gazele su zaželile kušati se i u trail trčanju, pa se tako raduju i Vučko trailu, za kojeg se prijavilo dosta njihovih kolega sa trčanja. Kao i Čvrsnici ultra trailu kojeg i organiziraju Mostarci iz HPD Prenj 1933. Mostar i Visit Blidinje.
Nataša Zlomislić, koja dio vremena radi posla boravi i u Sarajevu, misli da je ideja za MT Ligu jako dobra, prvenstveno radi same motivacije, koja je trenutno na niskoj razini. – To je i super prilika da se dobro zabavimo, a da pritom održimo kondiciju kad smo ostale bez treninga u matičnoj školi trčanja zbog novonastale situacije, istakla je.
Gazele žele ostvarenu motivaciju, dobru zabavu i ispunjenje ciljeva i ostalim sudionicima MT virtuelne ekipne lige.
Vaši komentari
