ANA ŠTEFULJ: Sport i biljna prehrana – moja iskustva (2)

Moram priznati da je ovo jedno od češćih pitanja koje dobivam, a pronađe se i pokoji članak koji govori o tome kako je to jako komplicirano i kako priprema takve hrane iziskuje više vremena.

Ponekad se pitam što to točno ljudi smatraju biljnom prehranom i kako ju to pripremaju da im treba toliko vremena.

Ukoliko pod komplicirano smatramo uvođenje u naš rječnik termina kao što su proso, kus-kus, amarant, leća ili kvinoja, onda se ne mogu složiti s tim da je komplicirano hraniti se biljnom prehranom. Minimum koji je potreban za hraniti se biljnom prehranom dostupan je u svakoj trgovini. To uključuje voće, povrće, rižu, kruh, tjesteninu, ulja, grah, slanutak, zobene pahuljice, orašide i ostalo. Također, danas gotovo sve veće trgovine imaju neku vrstu biljnih mlijeka, sjemenki pa i namirnica poput prosa i kus-kusa.

Sama priprema takve hrane može biti jednostavna (kao što je u mom slučaju) ili komplicirana, ovisno o preferencijama koje imate. Ja nikada ne kuham više od 20 minuta, što uključuje i samu pripremu (ribanje, sjeckanje). Da skuhate rižu ili proso treba do 12 minuta, većina povrća vrlo se brzo termički obrađuje. Jedini izuzetak su primjerice slanutak ili grah, koje ako želite jesti nekonzervirane, zahtijevaju prethodno namakanje i dužu termičku obradu. No, to su sve namirnice koje i inače imate u svojoj kuhinji te se koriste u tradicionalnoj pripremi jela. Priprema mesa zahtjeva puno dužu termičku obradu od većine namirnica biljnog porijekla.

Kada pričamo o komplikacijama, one se najčešće javljaju kada izlazimo iz svoje rutine (primjerice putovanja, konzumacija hrane u restoranima itd). Moj moto “onaj tko hoće nađe načina, onaj tko ne želi nađe izgovor” ovdje se pokazao kao točan. Ja brinem oko toga što jedem i kod putovanja to zahtjeva malo planiranja. Tako primjerice, više preferiram unajmiti apartman s kuhinjom i znam da ću u lokalnoj trgovini pronaći sve što mi treba, a ako neku namirnicu smatram teže dostupnom, ponesem ju sa sobom. Ukoliko nemam izbora nego jesti u hotelu, uvijek se unaprijed obratim hotelu i najavim svoj dolazak. Do sada nisam imala slučaj da nisu znali pripremiti vegansko jelo. Veći problem je što moram objasniti što to znači. Uvijek provjerim i da li u blizini postoje veganski restorani ili restorani koji žele pripremati veganska jela kao alternativu. Do sada niti jednom nisam ostala gladna ili uskraćena za obrok.

Mislim da je sve stvar dobre organizacije i volje da se unaprijed pripremite. To ne zahtjeva puno vremena i zasigurno nije razlog da se biljni način prehrane etiketira kao komplicirani. I sve ove pripreme uglavnom su vezane uz zemlje koje nisu toliko razvijene i u kojima veganstvo nije prošireno. Kada primjerice putujem u Englesku, o tome uopće ne razmišljam, budući da je veganstvo u velikom porastu, a kako je tržište formirano potražnjom, jedino o čemu razmišljam jest kako što više toga donijeti natrag u Hrvatsku.

Da li je takav način ishrane skup

Ne.

Vrlo jednostavan odgovor iza kojeg ću uvijek staviti svoj potpis. Svatko tko kaže drugačije, laže ili ne zna ništa o biljnoj ishrani ili traži izgovor.

Bez obzira kojim načinom se hranili, prehrana može biti jeftina ili skupa, ovisno o vašim preferencijama, stilu života i financijskim mogućnostima. Osobno, mogu otići u trgovinu i kupiti kilogram riže za 6 kuna ili za 30 kuna. I dalje se radi o jednom kilogramu riže, a drastično različitoj cijeni.

Kada biljna prehrana postaje skupa? Onda kada se koristi jako puno gotovih proizvoda i alternativa tradicionalnoj prehrani. Ako će se vaša prehrana bazirati na različitim imitacijama mesa i mesnih prerađevina, ako ćete kupovati brendirana biljna mlijeka i brendirane veganske slatkiše, onda da, trebat ćete odvojiti dosta novaca za prehranu.

No, to niti je potrebno, niti nužno.

Primjerice, podijelit ću s vama popis namirnica za primjer jednog tjedna i s cijenama koje ja izdvajam za iste. Često to nisu najjeftinije cijene na tržištu, čak bih se usudila reći da naginju od srednjeg ranga prema visokom.

Kategorija koja je označena je proizvoljna, koju stavljam zbog lakše samoorganizacije. Što se tiče količina, one su za jednu osobu uz napomenu da recimo voće, povrće i sjemenke koje su navedene ovdje su dostatne za dvije osobe, a ne jednu.

Napomena: neke cijene su zaokružene, a neke (npr za povrće) su bazirane na vlastitom iskustvu. Sve cijene uzete su iz trgovina koje osobno koristim i one ne predstavljaju tržišni prosjek, već moju realnost.

Ukupno, cijena 1 tjedna prehrane za 1 osobu prema ovom popisu je 550kn. Da li je to puno ili malo i realno? Krenimo od realnog. Osobno kupujem namirnice na tjednoj bazi za 2 osobe i to iznosi između 600 i 700 kuna. Ne znam koliko drugi ljudi troše, ali u ovom popisu bih navela da često nisu korištene najpovoljnije cijene pa čak niti one akcijske. Kada bih se više bazirala na budžet za prehranu, sigurna sam da se može izdvojiti (puno) manje novaca.

Primjerice, neke stavke koje su skuplje na popisu poput graha, kukuruza, nekog voća – mogu se kupiti po povoljnijim cijenama ili zamijeniti nekih drugim sezonskim. Npr. grah se može kupiti svježi pa će predstavljati vrlo mali trošak. Možda nećete kupovati jagode za cijenu od 17kn za jednu mjericu, već umjesto toga 2 jabuke.

Kada govorimo o namirnicama koje su specifične za biljnu ishranu poput tempeha, tofua, seitana ili biljnih mlijeka, o tome se puno toga može reći. Na popisu je najskuplja stavka seitan u iznosu od 25 kuna. Za mene je to prihvatljivo, ali navedeni proizvod, kao i svi ostali koje sam spomenula, možete raditi doma samostalno za daleko niže cijene. Da se razumijemo, sve se to vrlo lako može samostalno pripremit kod kuće, jedino je pitanje da li imate vremena. No, kada bi mi problem bio izdvojiti novac za gotove proizvode, zasigurno bih ih sama pripremala kod kuće.

Biljna mlijeka ponekad radim doma sama, budući da je cijena onih koja se pripreme samostalno daleko niža od tržišne, a ne zahtijevaju puno vremena. Također, danas u Hrvatskoj postoji velika ponuda biljnih mlijeka te se ista mogu kupiti po jako prihvatljivim cijenama. I primjerice, na mojem popisu se nalazi bademovo mlijeko koje spada u kategoriju skupljih. Umjesto toga, može se koristiti zobeno ili sojino, koji spadaju u kategoriju nižeg cjenovnog ranga.

Za kraj

Kada govorite o svojem načinu prehrane, često ste u društvu osuđivani, a ne postoji razlog za to. Mnogi ljudi smatraju se prozvanima pa i napadnutima kada pričate o nečemu što se kosi s njihovim uvjerenjima. Po pitanju prehrane jako sam znatiželjna, ali više fokusirana na praktična iskustva. Volim promatrati ljude, što, zašto i kako jedu, ali i promatrati cjelinu, odnosno da li osoba reflektira ono što priča. Možda će ovo zvučati okrutno, ali jako je bitno kada slušate o prehrani da uzmete u obzir izgled pa i ponašanje osobe koja vam to govori, odnosno da ste u mogućnosti povezati ono što vidite s praktičnim iskustvom koje čujete od nekoga.

Ja sam izabrala veganstvo zbog etičkih razloga i ono što znam je da je takav način života održiv i moguć i ne predstavlja prepreku bez obzira kakav stil života imali. Dan kada sam postala vegan gledam kao na dan kada sam se ponovno rodila, u mentalnom, psihičkom i fizičkom obliku. Kada sam postala vegan, nisam apsolutno ništa znala o biljnoj ishrani, a danas znam puno više toga. Danas postoji puno više informacija, grupa i podrške u obliku mentora, a voljela bih da sam to i sama imala na početku svog puta. Zbog toga se danas volim informirati o svemu što postoji u našem dijelu regije, da znam pomoći kada se pomoć traži od mene. Vrlo sam sretna kada mi se netko obrati s pitanjima i ako je potrebno, pripremim cijelu „knjigu“ uputa i savjeta kako bih nekome učinila ovu promjenu manje stresnom. Svaka promjena u nama ljudima predstavlja stres, mijenjanje rutine nije lagano, no fokus uvijek treba biti na onome što ćemo dobiti, a ne na onome što ćemo izgubiti.

Mislim da sve kreće i sve završava s time čime hranimo svoje tijelo, a ono će nam sve uzvratiti, na pozitivan ili negativan način. Zbog toga volim svoje slobodno vrijeme trošiti upravo na edukaciju o prehrani, iako moj jelovnik sastavlja nutricionist, a ne ja. Razlog tome je vrlo jednostavan – zbog praktičnosti i objektivnosti. Ja sam osoba koja voli slijediti pravila, a kada mi netko napiše pravila, ja ću ih pomno slijediti. U ovoj životnoj fazi to mi je jako bitno, ali i općenito sam mišljenja da iako jedete cijeli svoj život i smatrate da imate puno iskustva, postoje oni kojima je to posao i koji znaju bolje od vas.

Mislim da je edukacija o prehrani najbolje utrošeno vrijeme, a benefite vidim svaki dan. Zato, otvorite svoj um, isprobajte, pitajte, savjetujte se. Najgore što možete za sebe učiniti je ne probati. I sama sam krenula ovim putem upravo zbog istraživanja, slušanja, promatranja okoline, želje da budem bolja verzija sebe, s probnim rokom od mjesec dana, gdje sam se već nakon tjedan dana toliko zaljubila u biljni način prehrane da sam znala da povratka više nema.

(PRVI DIO)

Vaši komentari