TANJA GRAHOVAC: Iskustva XY hromozoma

Dugoprugaškim trčanjem se rekreativno bavim zadnjih 10 godina, imam 44 godine i trenutno se spremam za svoj 15. maraton.

2040

Piše: Tanja Grahovac

Nedjeljno trčim 6 treninga tj. od 70 do 110 kilometara, zavisno od faze trenažnog procesa u kojoj se nalazim.

Radim i vježbe snage, jogu, istezanja, redovno idem na masaže, a na fizioterapiju kada mi je potrebna, plivam, sama pripremam obroke, a ishranu prilagođavam potrebama moga tijela i mom ličnom ukusu. Od 2017. godine radim sa trenerom.

Treningu i trkama pristupam onoliko ozbiljno i posvećujem onoliko vremena i energije koliko mi to posao i život dozvoljavaju (više od 20 godina radim puno radno radno vrijeme kao prevodilac u BiH i Srbiji). Više ne mogu, bolje ne znam. Sve ovo sam nabrojala da bi onaj ko me ne poznaje shvatio koliko ozbiljno pristupam trčanju.

You talking to me?

Uprkos toj ozbiljnosti i mojoj ličnoj posvećenosti, zadnjih 10 godina sam se naslušala savjeta od netrkača ili novih trkača, i žena i muškaraca, od kojih je većina upućena u najboljoj namjeri, u smislu kako i koliko treba da trčim i treniram, šta treba i ne treba da jedem, kako da se oporavljam itd. Njima ne zamjerim, iako je nekada iz samog „savjeta“ jasno da ta osoba nema ni moje znanje ni iskustvo u trčanju niti u životu, niti se informiše i izučava trčanje, ishranu i oporavak koliko ja to radim.

Do mene su došli i neki vrlo interesantni komentari, od „ona je prestara za neke ozbiljne rezultate“ od jednog domaćeg organizatora trke, do toga da sam bijesna, isfrustrirana, da nemam privatni život, da sam luda i da tu ludost liječim trčanjem, da treba da nađem muško koje će „dobro da te potroši pa ti neće biti do trčanja“. Ovaj posljednji mi je lično najdraži. 

Prijateljica, državna rekorderka i višestruka šampionka, mi je pričala kako je dio svojih prvih treninga nakon dužeg oporavka od povrede trčala po groblju, da ne bi slušala zlurade komentare i dobacivanja na račun par kilograma viška koje je nabacila tokom perioda oporavka. PO GROBLJU!

Tabu teme ne treba da to i ostanu

Nekada sam pokušavala, a već davno prestala, da objasnim da postoje ogromne razlike između ženskog i muškog trčanja, između trčanja 30 km nedeljno i 100 km nedeljno, između trčanja u 20. i trčanja u 40. godinama. Da trčanje u prvoj i drugoj polovini menstrualnog ciklusa proizvodi različit osjećaj, efekte, vremena na treningu i rezultate na trkama. Da trčanje na prvi dan ciklusa može da bude jako neprijatno i teško, na drugi dan gotovo nemoguće, a trećeg dana se trči bolje nego ikada.

Tema menstruacije i trčanja je zasebna oblast koja zahtijeva poseban prostor i stručno znanje koje ja ne posjedujem, ali ono što sam po sebi shvatila jeste da dodatni magnezijum i kalijum pomažu u drugoj polovini ciklusa, te malo veći unos složenih ugljikohidrata i dodatni san i odmor. Jednom drugu trkaču sam, u pokušaju da mu objasnim kako je trčati u PMS-u, predložila da za donji stomak priveže manji avokado, dovoljno jako da osjeti bol i pritisak, i da tako odradi trening brzine ili dužine.

U zaključku…

Kao što ja ne mogu da dajem savjete muškarcu koji trči sa viškom kilograma ili ženi koja trči sa velikim grudima, sa trudničkim stomakom ili sa bebom u kolicima, tako molim sve razumne muškarce trkače da se suzdrže od davanja neželjenih savjeta ženama kako da trče osim ako posjeduju profesionalno i stručno znanje.

Naročito ih molim da svoje rezultate ne porede sa našima ili da barem, ako ih već porede, uračunaju razliku od 11% i koeficijent životne starosti. Na primjer, na muški rezultat od 3 sata, dodaje se 11 posto tog vremena tj. 20ak minuta, što znači da je muški maraton od 3 sata jednako dobro i brzo vrijeme kao ženski maraton od 3h i 20min žene iste starosne dobi. Dakle, ako si muško i trčiš maraton od 3 sata, tvoje lično iskustvo u pripremi za taj maraton neće puno pomoći ženi koja se sprema za maraton od 3 sata.

Vaši komentari