Piše: Ersan Bijedić
U disciplini koja je kod nas posebno popularna posljednjih godina zbog uspjeha Amela Tuke, ženski državni rekord i dalje drži Biba Kajan Subašić sa 2:03.02 (Zagreb, 22. 6. 1985.).
Počeci u Višegradu
Biba Kajan Subašić je rođena 6. novembra 1959. godine u Višegradu, gdje se i počela baviti atletikom.
– Počela sam u srednjoj školi kroz kroseve i Male olimpijske igre. Prve MOI sam imala u Mostaru i bila drugoplasirana. Imali smo i Međurepubličke omladinske sportske igre (MOSI), gdje su učestvovali Srbija, BiH i Crna Gora, pa sam tu redovno nastupala svake godine. Kad sam završila srednju školu otišla sam u Sarajevo gdje sam 1978. godine počela redovno trenirati atletiku. Dotad to nije bilo redovno, radila sam samo povremeno sa bratom Seadom koji je vodio AK Višegrad, priča Biba Kajan Subašić koja danas sa suprugom Alijom Kajanom živi u Sydneyu (Australija).
U AK Sarajevo je trenirala zajedno sa sestrom Jasminom kod trenera Lazara Ćirovića.
– Ona je u isto vrijeme igrala i košarku pa nije baš bila zainteresovana za trčanje, iako je bila dobra.
Učestvuje u Park Run trkama
Kao veteranka nije opterećena takmičenjima, ali Biba ipak odlazi povremeno na trke.
– Ako se otvori šansa, trčim. Ovdje su popularne “Park Run” trke, najčešće se trči 5 kilometara. Stanujemo blizu jednog velikog parka i trčala sam 6-7 puta te trke. Kad mi se da, odem i obično pobijedim u svojoj kategoriji.
Najbolji rezultati
Vječna porodična tema
Atletika je neizbježna tema u kući Alije i Bibe, pogotovo jer Aliji iz svijeta sporta promakne slabo koja informacija.
– Alija sve prati, tako da sam upućena preko njega. Trenutno su u toku OI i mogu kazati da je svaki odlazak na OI uspjeh. Svakom atletičaru je cilj da stane na startnu liniju i završi trku, a šta će se dogoditi na trci to zavisi od dana, raspoloženja, vremena, puno detalja. Treba sve da se poklopi za rezultat.
Dva puta je postavljala rekord BiH na 800m, prvo u Mariboru pa u Zagrebu. Također je dugo držala i rekord na 400m, 53.80 prema ručnom mjerenju vremena i 54.60 elektronski. Od 1999. godine taj rekord na 400m sa 54.28 drži Dijana Kojić.
– Trčala sam i 100m i 200m, ali kasnije uglavnom 400m i 800m. Na 100m sam imala 12 sekundi, a 25.2 na 200m. Nikad nisam probala 1.500m. Trčala sam kroseve za klub. Kod nas smo trčali školski kros na 1km, a seniorski na 3km, dok sam u Australiji naišla na to da je dječji kros 3km, dok je seniorski na 8 i 10km, priča Biba.
Bila je 4. na državnom krosu u Zagrebu 1985. godine, druga na jakom prvenstvu Jugoslavije na 400m i 800m, zatim treća na Balkanijadi u štafeti 4x400m, kao i šesta pojedinačno na 800m u sklopu Balkanskih igara. Imala je sa 2:03 ispunjenu normu i za Univerzijadu u Kobeu (Japan) 1985. godine, ali ipak nije nastupila na ovom takmičenju.
Djeluje kao da je njena najjača disciplina usmjerila i kćerku Alije i Bibe, Selmu Kajan na distancu od 800m. Selma je učestvovala na OI u Rio de Janeiru, a nije zanemariv uspjeh ni da sa 2:01.27 drži porodični rekord na 800m.
– Nije puno uticalo, to je bio njen izbor. Bila je brza, ali ne toliko da ide 200m ili 400m. Zato se uvijek šalimo da ja još uvijek držim kućni rekord na 400m. Dok je ona oborila na 800m. Ona se oprobala u puno više disciplina, govori Biba Kajan Subašić.
Godine nisu prepreka
Biba je imala poruku za sve one koji se žele baviti sportom.
– Ja sam jako kasno počela redovno trenirati, praktično kada sam završila srednju školu, tako da nikad nije kasno. Ko god hoće da se bavi sportom, nikad nije kasno. Australka koja će učestvovati na olimpijskom maratonu ima 44 godine. Godine nisu prepreka.
Razlike u treningu
Amel Tuka je fenomenalan
Nositelji državnih rekorda na 800m su Amel Tuka (1:42.51) i Biba Kajan Subašić (2:03.02).
– Tuka je fenomenalan, svaka mu čast, napravio je dobar potez što je otišao u Italiju da trenira, pošteno govoreći njegov rekord je vrjedniji. Kod seniora na tom nivou razlika između muškog i ženskog vremena je oko 15 sekundi, a Amel je trčao ispod 1:43. Ja se toplo nadam da će neka djevojka sa solidnom brzinom i dobrim treningom oboriti moj rekord uskoro, pratili smo sa nadom rezultate Selme Zrnić i u zadnje vrijeme Jelene Gajić.
Sport je od takmičarskog vremena Alije i Bibe dosta napredovao, a prve razlike u pristupu su sami već primijetili odlaskom u Australiju gdje su još od 1989. godine.
– Ogromne su razlike u treningu. Učlanila sam se u klub ovdje 1998. godine. Mi nismo imali priliku kod nas trčati duge ulične trke. Ovdje sam često trčala trke na 5km, a jednom smo suprug Alija i ja trčali polumaraton i pobijedili u svojim kategorijama. Pristup i obim treninga koji sam radila kao veteranka u Sydneyu je bio dosta veći od onoga što smo mi radili u Jugoslaviji. Također ni ishrana nije bila adekvatna, dok teretanu prije nikad nisam radila, priča Biba.
Sve te detalje su nastojali osigurati za kćerku Selmu koja je bila uspješna atletičarka.
– Sve to smo nastojali omogućiti našoj Selmi, jer smo znali šta smo mi propustili. Pokušavali smo joj priuštiti šta treba. Ako je imala slabiju trku nismo je kritikovali, nego govorili da je OK i da će biti bolje drugi put, “nije bio tvoj dan”, itd. Kod naših roditelja je pristup bio: “šta si dobio na trci, jesi šta osvojio”? To što si istrčao neki lični rezultat nije bilo važno. To je taj naš sistem, ako ima koristi – nastavi, ako nema – zaboravi.
Alija, koji je bio odličan dugoprugaš, i Biba su oboje i dalje trkački aktivni.
– Trčim redovno, upravo jutros sam istrčala svojih 8 kilometara. Ne trčim svaki dan, ali nastojim da to bude 3-4 puta sedmično, što zavisi od posla i rasporeda, ispričala je Biba Kajan Subašić.
Vaši komentari
