ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Trčanje uz puno radno vrijeme

Svatko tko od trčanja ne živi, odnosno trčanje mu ne predstavlja primarni izvor prihoda, ne može se nazvati profesionalnim trkačem, što god mi mislili o njegovim ili njezinim postignućima.

856

U hrvatskom zakonodavstvu (Zakon o sportu) „sudjelovanje u sportskim natjecanjima smatra se profesionalnim ako sportaš koji sudjeluje u sportskim natjecanjima ima sklopljen ugovor o profesionalnom igranju ili ugovor o radu sa sportskim klubom ili ako sportaš obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima“, a prema danoj definiciji tek rijetki se mogu nazvati profesionalnim trkačima.

Ja nisam u toj skupini. Dapače, imam sklopljen ugovor o radu iz područja koje nema nikakve veze sa sportom i samim time mogu samu sebe zvati ili amater ili rekreativac.

Bilo da smo amater ili rekreativac, ako uz trčanje radimo, znamo koliko je teško i izazovno organizirati vlastiti raspored i uklopiti u njega trčanje, posebno ako uzmemo u obzir da svi mi imamo i ostale svakodnevne, odnosno životne aktivnosti i obaveze (obiteljske ob(a)veze, kuhanje, čišćenje, prijatelji..). Jedno od rijetkih pitanja koja dolaze iz poslovnog svijeta, a vezano je uz trčanje, jest „kako ja to sve stižem“.

Za sve koji se bore sa svakodnevnim aktivnostima i obavezama i kako ubaciti trčanje u svoj raspored, podijelit ću svoje „trikove“ kako preživjeti i živjeti uz puno radno vrijeme i nekoliko treninga tjedno.

Gdje mi je trčanje na listi prioriteta?

Da bismo se mogli dotaknuti teme organizacije vlastitog (trkačkog) života, moramo jasno imati definiranu listu životnih prioriteta i sukladno tome moramo djelovati. Ako mi je trčanje vrlo nisko na listi prioriteta, teško da ću pronaći vremena i za 2 treninga tjedno i zbog toga ne treba biti nesretan ili govoriti „ali ja imam toliko puno obaveza i ništa ne stižem“. Ispravna formulacija jest „u mom životu postoje prioritetnije aktivnosti od trčanja i trčim onoliko koliko želim i koliko mi druge aktivnosti dopuštaju“. I to je u redu.

Svoje vrijeme trebali bismo posvetiti stvarima (obavezama, aktivnostima, ljudima) koje su nam važne u životu. Osobno, trčanje mi je na visokoj poziciji u listi mojih životnih prioriteta, jer ga vidim kao potpornu funkciju koja mi omogućava da se bavim svojom profesijom i pritom „ostanem“ normalna. Ono je za mene ispušni ventil, ali i čistač misli. Omogućuje mi da jasnije vidim neke stvari i da uspješno rješavam poslovne probleme i pronalazim rješenja do kojih bih teško došla da u mom životu ne postoji trčanje. Da poslodavac zna koliko sam poslovnih stvari razriješila tijekom ili neposredno nakon trčanja, uključio bi vrijeme provedeno trčeći u radno vrijeme. No, trčanje za mene nije važnije od mog posla i sve poslovne aktivnosti imaju veći prioritet.

Naravno, moja životna lista ima i druge stavke, no spomenute dvije uzimaju najviše mog vremena, uz spavanje.

Plan trčanja

Uz puno radno vrijeme, moj život izgledao bi kaotično da nemam plan trčanja. Bilo da si plan trčanja radite sami ili vam ga sastavlja netko drugi, on bi trebao postojati iz više razloga. No, za ovu temu najvažniji je onaj organizacijske naravi. Ukoliko nemate plan trčanja definiran barem za tjedan dana, teško da ćete uspjeti posložiti svoj život da uspješno balansirate i trčanje i ostale aktivnosti.

Ukoliko plan sastavljate za sebe, onda postoji visoka fleksibilnost i takav plan je lakše uklopiti u svoj život. Ako isti sastavlja netko drugi, on je objektivniji, orijentiran prema cilju, a ne vlastitom rasporedu, ali i izazovniji za uklopiti u život.

Osobno, plan trčanja mi znači sve u organizaciji života oko i s trčanjem. Ne radi se samo o tome da u svoj život moram uklopiti sve aktivnosti iz plana trčanja i staviti kvačicu kada ju završim, već za mene to znači i pomno planiranje kada odraditi trening, ovisno o zahtjevnosti, dobu godine (ljeto ili zima), temperaturi, vremenskoj prognozi i ono najvažnije, ostalim aktivnostima koje se već nalaze u mom kalendaru.

Primjerice, ukoliko imam 2 treninga dnevno, osim što moram pronaći mjesta za oba treninga, trebam voditi računa da je razmak između treninga dovoljan da se „oporavim“ (ovo je tema za sebe i istinska razlika između amatera i profesionalca pa riječ oporavak treba uzeti s dozom rezerve). Ako je jedan od tih 2 treninga zahtjevan trening, moram uzeti u obzir kada sam zadnji trening radila i kada planiram idući, ali i kada ću konkretni trening odraditi. Veliki izazov u zimskom razdoblju za nas s punim radnim vremenom je odraditi trening po dnevnom svjetlu. Osobno preferiram jake treninge odraditi po dnevnom svjetlu (zbog (loše) percepcije vlastite brzine po noći), a znajući da u zimskim mjesecima to znači 8 do 9 sati vremenskog okvira u kojima je i ujedno uobičajeno radno vrijeme (čak i s fleksibilnim radnim vremenom, to je najaktivnije vrijeme za sastanke i interakcije s radnim kolegama), to je veliki izazov. A kada u cijelu formulu uključimo moguće padaline, temperaturu i hvatanje najvećeg plusa (ili najmanjeg minusa) u danu, stvari postaju komplicirane, a još nismo ni otvorili poslovni kalendar.

Kalendar i organizacija koja život znači

Bavim se poslom koji je djelomično fleksibilan (što znači da svoje radne zadatke mogu bilo kada odrađivati, sve dok su oni napravljeni u roku), ali i jednim velikim dijelom statično dinamičan uz bezbroj sastanaka koje odrađujem dnevno, tjedno, mjesečno. Nisu svi sastanci jednako važni, ali postoje oni koje ne mogu preskočiti. Velik dio svojeg radnog vremena provodim na sastancima, a na raspored sastanaka povremeno mogu utjecati, no često to i nije tako. No, dobro je to što za većinu sastanaka znam unaprijed i dinamika odvijanja sastanaka mi je unaprijed poznata.

Kako bih stvorila mjesto za trčanje u svom životu, ali i općenito imala organiziran život, sve moje obaveze moraju se pronaći u jednom kalendaru, koji treba biti održiv. U praksi, to znači da kada dobijem svoj plan trčanja, kreće moja organizacija. Svaka trkačka aktivnost mora se pronaći na mom kalendaru uz sve ostale poslovne i privatne obveze. Ponekad to znači kompromis na trkačkom planu (npr. buđenje ranije nego što bih voljela), a tek rijetko kompromis u poslovnom svijetu (pomicanje ili preskakanje sastanka).

Tako, svaku nedjelju navečer ja planiram svoj život za idućih tjedan dana. Takav pristup omogućava mi da imam sigurnost da ću odraditi sve (ili većinu) svoje trkačke, poslovne i privatne aktivnosti. Da li postoje dani kada vrijedi „ja od jutra stao nisam“ – apsolutno da, takva su najmanje 3 od 5 radnih dana, a često i svih 5. Da li to znači da određene poslovne aktivnosti obavljam navečer ili preko vikenda – nažalost, da. Da li to znači da moram biti maksimalno fleksibilna i spremna na sve – da. Koliko puta se dogodilo da sam završila trening i jurila na (nenajavljeni) sastanak. To je realnost.

No, nikada si u životu neću dopustiti da imam izgovore, jer se za sve do čega nam je stalo (lista prioriteta) pronađe način i kompromis. Ponekad je kompromis na jednoj strani, ponekad na drugoj strani. Neki dani su stresniji, ali ne zaboravimo da i sami slažemo listu životnih prioriteta i da je sve to samo naš vlastiti odabir. Ne zaboravimo da u svoj život trebamo unijeti onoliko raznolikosti koliko možemo podnijeti ili koliko naš životni kalendar može podnijeti.

Zaključak

Pronaći izgovor daleko je lakše nego pronaći način. A izgovori nam uopće nisu potrebni. Ono što nam je potrebno jest jasno reći što su naši prioriteti i djelovati sukladno njima. Ukoliko nam trčanje nije prioritet, ne trebamo na kraju godine biti obeshrabreni brojkom koju vidimo pod godišnjom statistikom (ako ste jedna od osoba koja to prati). A posebno ako to uspoređujete s tuđim statistikama. Prije svega, sve što radite i postižete nikada ne biste trebali uspoređivati s drugima, već sa samim sobom i vlastitim ciljevima.

Svatko od nas bavi se trčanjem iz svojih razloga, pritom mu dajući manji ili veći značaj u životu. Ono što je moguće, jest ukomponirati trčanje u svoj život pun obveza. Osobno radim 12 sati dnevno (odnosno na 2 projekta) i uz sve to, dnevno pronalazim vremena i za trčanje. Nekada je to sat vremena dnevno, nekada 3, a u prosjeku to su 2 sata samo za trčanje. Uz sve to treba dodati neke dodatne aktivnosti kao što su treninzi snage. Naravno, uz takvu dinamiku postoje određeni kompromisi, ali kompromisi koje radim svjesno i koji su u skladu sa životnim prioritetima. Vikendi su tu da uvrstim i ostale životne obveze nižeg prioriteta i stvorim balans.

Bez organizacije i kalendara (hvala Google kalendar što postojiš i omogućuješ spajanje više kalendara u jedan), sve ovo ne bi bilo moguće. No, isto tako treba biti i realan. Ako nešto ne stane u kalendar, ili moramo poraditi na listi prioriteta ili nam to nije toliko važno. Naš životni kalendar treba biti balansiran i održiv, odražavajući jasno naše prioritet.

Vaši komentari

Banner