(VIDEO) BEČKI MARATON: “Poluinostrano” iskustvo u “raju (ili paklu?) za trčanje”

Bečki maraton smo ispred MT Dražen Filipović i ja trebali posjetiti i trčati 2020. godine, ali se to ipak dogodilo tek dvije godine poslije.

801
Sa Stefanom Milovićem pred start
Banner

Tekst: Ersan Bijedić / Video: Dražen Filipović

Imali smo 2020. sve organizovano, smještaj, avio karte, kotizacije… a onda je nastupila pandemija. Sa određenim vremenskim odmakom, sva uložena sredstva su nam vraćena, a onda je ostalo čekati bolja vremena.

Lijepo je bilo nakon dvije godine vratiti se učešću na maratonu ovog nivoa, sa oko 31.000 trkača ukupno, a 4.802 finišera maratonske distance (3780 muških i 1022 žene).

Covid pravila

Novi faktor u putovanjima danas su Covid dokumenti, a neobično je bilo vratiti se maskama od samog leta jer su FFP 2 maske obavezne u avionu, a onda u Beču u javnom prevozu, prodavnicama i sl. Nisam se odavno toliko nanosao maske. Covid pravila su u Austriji upravo prije našeg polaska, 16. aprila, “olabavila” pa nismo pri ulasku u ugostiteljske objekte morali pokazivati dokumente (prethodno je bila neophodna potvrda o vakcinaciji, preboljenoj bolesti ili negativan test). Pri ulasku u Austriju je obavezno imati ove dokumente, ali niko nam ih nije provjeravao. Za učešće u trci nije trebala nikakva Covid potvrda.

Rifet legenda

Nije dobro krenulo kad je u pitanju putovanje jer nas je prvi put ostavio auto. Prije nego će stati potpuno, počeo je signalizirati da nešto nije u redu na Nišićkoj visoravni. Ne baš zgodno mjesto za stati, tako da je dobro da smo stigli do Olova. Prvi majstor nas je proslijedio drugom, drugog nije bilo u radnji, a kad smo našli trećeg, auto više svakako nije palio. Sreća Rifet Sirćo u Olovskim lukama je bio naš spas. Priča da zna tuzlanskog Valtera. Hitno nas je vozio na aerodrom u Tuzlu, riješio kvar i došao po nas na aerodrom u povratku.

Reprezentativni “carboloading”: Ersan Bijedić, Dražen Filipović, Elma Kablar, Dino Šerer, Senad Dorić

Bh. trkači

Od bh. trkača je uspješno 39. po redu tradicionalni Bečki maraton završilo 12 naših. Osim maratona, u sklopu iste manifestacije su održane i druge trke pa je na polumaratonu uspješno trku okončalo 27 trkača iz BiH, a imali smo tri predstavnika i u trci na 10 kilometara, kao i pet učesnika na štafetnom maratonu.

“BKS” dominacija

Među bh. trkačima u Beču dio je onih koji dolaze iz zemlje, dok su ostali iz dijaspore, vrlo vjerovatno većinom iz samog Beča, grada u kojem jezike sa naših prostora možete čuti na svakom uglu. Po službenim podacima iz 2021. godine u Beču živi blizu 200.000 ljudi sa našeg govornog područja, međutim te brojke su sigurno puno izraženije. “BKS” (Bosnisch / Kroatisch / Serbisch) je gotovo nemoguće zaobići u Beču, može ga se čuti gdje god krenete, u javnom prevozu, svim dijelovima grada, ugostiteljskim objektima i prodavnicama gdje vrlo često rade baš naši ljudi… Bukirali smo stan pa onda shvatili da je vlasnik Igor iz Istre. Na Expu mi je broj predala Bosanka, u Hard Rock Cafeu nas usluživala Sara iz Sombora, profi Draženu je u Mediamarktu kameru prodala cura iz Hrvatske, u podzemnoj smo se naslušali naših priča… Na nešto slično sam nailazio u Njemačkoj, ali ne u tolikoj mjeri kao u glavnom gradu Austrije koji sa širim područjem ima oko dva i pol miliona stanovnika. Osjećaj je kao da ovo baš i nije potpuno inostrano iskustvo/putovanje. Također i kao da svi imaju nekog svog u Beču pa smo tako i mi kao domaćine imali prijatelje Emira i Dinku Gusić iz Jablanice.

Sa Emirom

“Trčimo za mir”

Maraton je imao i posebnu inicijativu pod nazivom “Trčimo za mir” gdje su učesnici mogli kupiti narukvice za pomoć narodu Ukrajine. Organizatori su objavili da je prikupljeno 24.535 eura sa ovom akcijom. Upravo Ukrajinka Natalija Lehonkova je ostvarila jako dobar rezultat na maratonu kao ukupno dvanaesta, a druga Europljanka. Lehonkova je olimpijka iz Rija 2016. godine.

– Prije početka rata sam otišla na visinske pripreme u Kirgistan i morala ostati tri mjeseca do ove trke. Tad nismo očekivali rat. Ne vraćam se u Ukrajinu, ostat ću u Beču neko vrijeme kod prijatelja, a onda idem u Njemačku gdje mi je majka stigla kao izbjeglica, kazala je Lehonkova.

Iz elitnog ranga

Očekivano su na najvišem nivou bili dominantni Kenijci i Etiopljani. U muškoj konkurenciji su zauzeli 11 od prvih 12 mjesta, a u ženskoj prvih sedam. Kompletna trka se može pogledati na LINK-u, a zanimljivo je bilo vidjeti završnicu u koju je prejako krenuo prvi favorit, Oqbe Kibrom iz Eritreje. Nakon što su pacemakeri ostavili vodeću grupu poslije 30km, Kibrom je krenuo jako na zadnjih 12km i sljedeća dva kilometra prošao sa 2:54/km i 2:51/km. Imao je vodstvo negdje do 38. kilometra, ali je već ranije bilo jasno da se potrošio. Završio je kao treći sa 2:07:25. Pobijedio je Cosmas Muteti sa 2:06:53, dok je u ženskoj konkurenciji Vibian Chepkirui odbranila titulu pobjednice i postavila novi rekord staze: 2:20:59. Pobjednik i pobjednica su dobili po 15.000 eura, a Vibian i bonus od 10.000 eura za rekord staze.

U ženskoj trci je najbolja Europljanka bila Slovenka Neja Kršinar koja je istrčala lični rekord (2:35:30). Bila je ukupno osmoplasirana.

Vibian Chepkirui je uzela 15.000 eura za pobjedu i bonus od 10.000 eura za rekord staze

Moja trka

O svojim ciljevima pred Beč i načinu pripreme sam pisao opširno na LINK-u. Istrčao sam 3:01:41 maraton što je jako dobro za moj nivo, ali ispod onoga što sam pokušavao. Pripreme su bile teške (glavnih devet sedmica sa prosjekom od 112km sedmično), ali kao i obično imale svoje zamke. Bilo je odličnih stvari u treningu koje će se naplatiti, ili su već (sa polumaratonom u Mostaru), ali sam više okrenut onome šta mogu popraviti pa gledam u greške. Poslije preboljenog Covida sam imao malo vremena za pripremu polumaratona, ali iz ove perspektive, baš to je prošlo odlično jer sam u Mostaru 19. marta trčao lični: 1:22:15.

MT tim i Nataša Stanković

Ta trka je bila veliki stres za mene i dvije sedmice kasnije nisam mogao uraditi ključni tempo trening za maraton (nekih 23 – 25km u tempu, umjesto planiranih 30km). Ni trening, ni oporavak nije bio potpuno po planu. Nisam potpuno pripazio ni na ishranu i otišao u Beč sa kilo – dva više nego inače, a znamo da jedan kilogram može značiti minutu do tri na maratonu (kako kome). Staza u Beču je blago valovita posebno u prvom dijelu, bilo je oblačno, a temperatura oko 15-17 stepeni. Nije idealno, ali smatram da me ove dvije stavke ne bi usporile više od jedne minute da sam bio pravi.

Kolega Dražen Filipović se prebacio na polumaraton (što se u Beču može uraditi usred trke tako što se prosto nakon 20.3km skrene u finiš polumaratona) pa je na trci koju je odradio meraklijski ponešto i snimao. O tome šta smo još zabilježili obilazeći Beč možete vidjeti iz njegovog video priloga.

Prebrz start i GPS lutanje

Još jedna negativna stvar je prebrz start jer sam prvih 5km prošao za 20:16 (4:04/km), a cilj je bio maraton na 4:10/km. Na ovo je uticao prvo start u gužvi, a kroz svih 5km opet problemi sa GPS-om koje sam spominjao i u dnevniku. Prvo mi sat nikako nije ni uhvatio GPS na početku, a onda nije korektno pokazivao trenutni tempo pa sam treći kilometar trčao za 4:22, a četvrti za 3:50 jer sam mislio da sam prespor. Tako velike i besmislene oscilacije inače ne radim. Sljedećih dana u Beču sam trčao kroz Prater isprobavajući i druge postavke, ali je rezultat isti. Moj stari sat (Forerunner 235) je bolje pokazivao trenutni tempo od sadašnjeg (Fenix 6 Pro). Na kraju je Pokra legenda standardno ponudio pravo rješenje za gadget: promjena na “tempo dionice”. Puno bolja i vrlo korisna opcija, bar kad je ovaj sat u pitanju. Napominjem i to da se GPS lutanje nije dešavalo samo u Prateru gdje je veliki drvored – distrakcija, nego i na svim mojim treninzima kući.

Raj za trčanje

Oko 50 posto Beča je pokriveno zelenim površinama, a jedan od najpoznatijih parkova je Prater. Glavna avenija ovog parka, Prater Hauptallee, duga 4.3 kilometra, je pred ovu trku dobila prestižnu “Plaketu svjetske atletske baštine”. Radi se o najpopularnijem mjestu za trčanje u Austriji, prozvanim “rajem za trčanje”. Avenija je poznata kao “Dom trkača i trkačkih događaja od 1822.” jer je 1. maja 1822. godine, ili prije tačno 200 godina, na tom mjestu organizirana prva trka. Dodatnu popularnost je mjesto svakako dobilo jer je na toj dionici svjetski rekorder u maratonu, Eliud Kipchoge, 2019. godine istrčao istorijski maraton ispod 2 sata. U sklopu Bečkog maratona učesnici trke na 42.195m dva puta prolaze kroz park Prater.

Prebrzog starta se inače dobro čuvam, a kad se ovdje desio mislio sam: “jbg sad” i “ma hajde, nije tako drastično brže od ciljanog”, ali za ciljano očito nisam bio spreman. U prvom dijelu se između 6. i 18. kilometra sa 160m nmv polako penjemo do 209m. Prošao sam 30km za 2:05:41 (4:11/km) i tu je otprilike bio kraj. Tu na 30. – 31. kilometru je i jedan ružan izlaz iz glavne avenije Pratera prema legendarnom Ernst Happel stadionu pred kojim se radi puni okret pa opet trči kroz Prater Hauptallee. Negdje od 26. do 38. kilometra je praktično idealno ravna staza (trči se većinom kroz Prater). Ovaj dio u Prateru zovu “raj za trčanje”, ali u ovoj fazi mnogi bi ga prije prozvali paklom za trčanje. Potom slijedi blagi uspon od oko 3 i pol do 4 kilometra. Posljednjih oko 500m su ravni. Na kraju 3:01:41 (1:28:18 / 1:33:23).

Zaključak

Još jedno odlično iskustvo velikog maratona popraćeno svim onim što nose ovakva putovanja, zabavom, druženjem i obilascima grada na umornim nogama u danima poslije trke. Upisan 21. maraton ukupno i treći najbrži dosad.

Vaši komentari

Banner