Piše: Antonio Marić
Nakon toga uslijedilo je za neke spavanje, a za nas znatiželja da razgledamo plitvice. Otišli smo i u disco u stari grad gdje smo bili do 2 sata ujutro. Puni euforije tek tada liježemo i budimo se 15 minuta do 7 sati. Neki bi rekli malo sna, ali sami smo si krivi i nema osvrta na to, treba maraton istrčati.
Doručak, zatim put do starta. Na startu prva rečenica koju čujem je od organizatora koji s ponosom govori kako je ovo treći maraton po težini u europi! Opet nova preispitivanja sebe, prešao si tolike kilometre, trenirao dugo za to i sad ćeš odustat. Motivirano sam odlučio da neću odustati pa makar hitna intervenirala na stazi. Dolazimo do osobe koja je istrčala 15 plitvičkih maratona i prvo pitanje koje nas je pitao: „Dečki imate odlične majice, ali moj savjet Vam je da ponesete gelove i još dodatne pomoći!”. Tako krećemo trku sa 3 magnezija, gelom i rehidromiksom, valjda je dovoljno?!
Približavao se start utrke a motivacija je bila na maksimumu. Ne znam u šta se upuštam ali znam da ću dat sve od sebe. U 9 sati je krenuo start. Od mase ljudi u početku prvih 20-30 metara nismo ni mogli trčati, a onda je krenuo start. Prvih 9 km je bilo lagano, niza stranu, što nam je odgovaralo. Tu smo pametno štedjeli noge dok su drugi forsirali. Nakon 9 km uslijedilo je 12 km uzbrdice. U početku smo uzbrdicu do 15 km lagano podnijeli, ali na 17. kilometru za mene kreće prva kriza koja je trajala do 18. kilometra. Znao sam da me samo 2 km dijele od okrijepne stanice. Motivirano trčimo u masi ljudi do 20. km gdje se rastajemo sa polumaratoncima i nastavljamo svoju pustolovinu dalje. Dva kilometra nakon toga uslijedile su opet nizbrdice na stazi, koje traju par kilometara, a onda do 30. km utrke staza ide malo gore, malo dole, što je prihvatljivo.
Nakon 29. km idu 4 km u krug, 2 u jednom smjeru te povratak nazad. Najdosadniji dio staze gdje me prvi grčevi love. Mažem noge gelom i u sebi govorim: „Nema odustajanja!“. Poslije 30. km nisam ni znao trčim li uzbrdo ili nizbrdo, glava je pala i fokusiran sam samo na noge do 35. km. Na 35. km uzimam naranču, bananu i powerade te uz par hodanja stižem na 40. km staze. Tu mi govore: „Još 2 kilometra, samo izdrži, možeš ti to!“. Čak sam tu i prestao vjerovati u sebe, noge teške, a još 2 km teškog uspona. Stisnuo sam zube i došao u cilj. Još ne kontam šta sam ostvario, jer me sve boli, ali siguran sam da ne bi to ostvario bez kvalitetne opreme kao i trenera.
Zahvalio bi se ekipi HAAD Get a Game koja se potrudila da imamo vrhunsku opremu. Šorc koji se cijelom dionicom nije uznojio – šorc koji je u dijelovima hladio noge. Kompresijske čarape (nosio sam dosta čarapa od asicsovih, nikeovih, adidasovih, ali ove čarape su me oduševile), noge se u njima čak ni nakon maratona nisu užarile. Definitivno moj prijedlog svima. Marama koju smo dobili nije pustila znoj na oči cijelom stazom, što mi nijedna druga nikad nije postigla. HAAD Get a Game vam nudi i opciju da sami dizajnirate svoju majicu za trčanje, što je velika prednost nad ostalima. Kako volim reći trčimo u domaćem! Kreirajte i naručite svoje jedinstvene i posebno dizajnirane dry-fit majice vrhunske kvalitete. HAAD Get a Game se nalazi u Importanne Shopping Centru u Sarajevu.
Posebno bi se zahvalili i profesoru Mili Ćavaru bez koga ovo naše postignuće ne bi bilo ni moguće.
Vaši komentari
