Piše: Jasmin Harbinja
Kod osoba koje rade bez nadzora ili dobrog plana skoro pa uvijek da su uzrok povrede velike oscilacije u kilometraži ili kako volim da kažem, trčanje radi kudosa na Stravi.
Jasmin Harbinja je trener sa certifikatom „World of triatlon coach“ i predsjednik udruženja „Trčanje i to“. Za dodatna pitanja ili trening vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook Pagea.
Danas trče 5km, a sutra već 20 i skoro pa uvijek sa izgovorom da testiraju svoje granice. Takvim pristupom ste uvijek sebi najveći neprijatelji. Ponekad su povrede uzrokovane bavljenjem nekim drugim sportom ili se jednostavno dese i na trčanju, ali kada se dese šta nam je činiti?
Dok čekamo da to samo otpadne, treba pustiti da naše tijelo djeluje preventivno, tako da je dobro da nakon povrede ne stavljamo nikakve obloge (znam i sam sam to radio i savjetovao) ali tijelo ima svoje procese i mi ih na taj način zaustavljamo.
Nakon te faze, dolazi faza odlaska kod stručnog lica. Odabir stručne osobe nije jednostavan, ali uvijek možete pitati nekog za preporuku. Jedna od takvih osoba je Alen Raonić (MT: najbrži bh. fizioterapeut). Pored toga što je odličan trkač, vrhunski je fizioterapeut. Osoba koja razumije trčanje prije svega i koja će vam pomoći da se opet vratite trčanju. Sa svojim pacijentima je prošao sve povrede koje vas mogu zadesiti kao trkače. Takvim fizioterapeutima i treneri moraju biti zahvalni jer im vrate trkače nazad na treninge.
Ako govorimo o povredi koljena, koja se često zna desiti, a pretežno je to problem sa mensikusom, prije svega je jako bitno da uradite magnetnu rezonancu. Tek nakon toga vam doktor može sa sigurnošću dati dijagnozu. Vi naravno morate da razumijete da vas doktori neće baš lako poslati na magnetnu rezonancu, jer bi period čekanja bio još veći ako bi se svaka osoba koju zaboli koljeno upućivala na magnet. Ovo pišem iz svog iskustva, jer sam treniranjem fudbala ostao bez prednjih križnih ligamenata i put do oporavka i ponovnog bavljenja sportom je bio jako dug.
U BiH imamo vrhunske stručnjake i nema potrebe da idete u neke druge države da bi operisali koljeno.
Nakon što završite sa oporavkom bitno je da dozirano ponovo krenete sa aktivnošću. Ovdje na žalost mnogi prave grešku trudeći se da se što prije vrate na onaj nivo na kojem su bili prije povrede. Pri tome, ne poslušaju savjete i time produže sebi oporavak ili uslijed atrofije povrijede mišić i opet pauza i opet frustracija.
Razlog za forsiranje oporavka zna biti i trka, ali bolje žrtvovati jednu trku, pa se fino oporaviti i dati svom tijelu dovoljno vremena. Trka će biti svakako, ako ništa u BiH ih ima jako puno, a koliko ih ima to možete pročitati u ovom članku.
Da ipak ne otpadne samo, možete odraditi uvijek ovaj čeklist:
- Definisati bol,
- Otići kod stručne osobe,
- Slijediti upute,
- Fizioterapija,
- Dozirani povratak,
- I kada tijelo bude bez boli, vratiti se pripremama za trku.
Foto: Kindel Media / Pexels
Naravno tu je psihološki aspekt same povrede, gdje prepoznajemo dvije kategorije:
- Osobe koje se sakriju iza povrede,
- Osobe koje gledaju na povredu kao dar.
Na žalost osobama povreda često postane izgovor za sve u životu, a najviše da se prestanu baviti bilo kakvom aktivnošću, a da pri tome ne znaju da još više štete svom zdravlju. Pogotovo ako se radi o povredi koljena, jer tek tada morate raditi dosta više da ojačate svoje noge.
Druga skupina gleda na povredu kao dar i da se nakon povrede vrate još jači, odnosno koriste povredu kao motiv. Kako povreda može biti dar, možete pročitati i u ovoj knjizi Gift of Injury – by Stuart McGill; Brian Carroll (koliko mi je poznato nije dostupna na našem tržištu).
Još jedna napomena da kroz cijeli proces oporavka morate raditi sa stručnim osobama, fizioterapeutom, a kasnije i sa fitnes instruktorom koji ima iskustva sa radom nakon povrede.
Ako sve navedeno odradite kako treba, postoji velika šansa da ipak ne odpadne samo. Povreda nije kraj, samo zaobilazni put do vašeg cilja.
Vaši komentari
