INTRINZIČNA MOTIVACIJA: Put za trkače svih nivoa

“Nijedan čovjek ne može živjeti bez nekog cilja i napora da ga ostvari”. (F. M. Dostojevski)

1304

Piše: Ersan Bijedić

Za deset godina koliko se bavim trčanjem poseban fenomen su mi uvijek bila psihološka stanja u koja upadaju takmičari u ovom sportu.

Uloženi trud i očekivani dobitak vrlo često nisu dobro sinhronizovani kod trkača.

Trud često prevazilazi nivo treninga, stresa, fizičkog i psihičkog napora nego u drugim sportovima i trčanje čini izuzetno teškim. S druge strane nepostojanje zanimanja za taj isti sport, gotovo apsolutna nezainteresovanost za takmičenja na bilo kojem nivou (elita nije neki izuzetak), skoro nepostojanje publike za njega osim dijela trkača (jer čak ni svi trkači nisu fanovi sporta, već ga samo promatraju kroz vlastitu aktivnost) i pogotovo izostanak bilo kakve finansijske podrške, mogu kod pojedinaca koji nisu dobro posložili svoje motivacione parametre prouzročiti ozbiljno razočarenje i frustraciju.

Vrste motivacije

Po temeljnoj definiciji, motivacija podrazumijeva sve ono što nas pokreće prema nekom cilju. Odnosi se na uzroke ljudskog ponašanja i dijeli na intrinzičnu i ekstrinzičnu motivaciju.

 – Ekstrinzična motivacija se odnosi na motivaciju koja svoj izvor ima van osobe (npr. novac, medalja, slava, popularnost itd.).

 – Intrinzična motivacija se odnosi na motivaciju koja izvor ima u samoj osobi kao odgovor na potrebe pojedinca (npr. radoznalost, potreba za znanjem, osjećaj rasta i razvoja itd.).

Uticaji dva puta

Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Journal of Personality and Social Psychology je pokazalo da obećanje nagrade za aktivnost koja je djeci zanimljiva može smanjiti intrinzični interes za tu aktivnost navodeći djecu da očekuju nagradu za ono što su prije radili iz čistog zadovoljstva. Ovaj fenomen je poznat kao efekat preopterećenja.

Na intrinzičnu motivaciju ne utiče puno okolina jer ona proizlazi iz unutrašnjih potreba pojedinca. Za nju ne dobivamo nikakve očite vanjske nagrade. Takva motivacija duže traje. Ako gledamo u kontekstu trčanja, to znači da je ishod intrinzične motivacije da trkač ostaje duže u sportu i kvalitetnije se njime bavi.

S druge strane za ekstrinzičnu motivaciju je stalno potrebno davati nagrade kako bi se aktivnost održala. Tu onda često nastaje i fenomen zadovoljenja kakav često možete primijetiti kod trkača koji bivaju nagrađivani, čime se njihova motivacija za sportskim napretkom umanjuje (dovoljno je da ostanu na jednakom nivou za iste nagrade).

Zaključak

“Prestanite loviti novac i počnite loviti strast”, kaže jedna izreka, dok američki filozof Mortimer Adler poručuje: “Rad koji je čisto rintanje, koji se radi samo zbog para koje zaradi, čovjeka zaglupljuje umjesto da ga poboljšava”.

Dakle, trkači vođeni unutrašnjim pokretačima ostaju duže u nastojanju da vlastite potencijale izgrade do maksimuma, ili ostaju u aktivnosti jer u tome pronalaze svoj zdravi životni stil. S druge strane trkači usmjereni na vanjski motivacioni podražaj nemaju šanse (osim ako su svjetska top klasa) sa ovim sportom dugoročno zadovoljiti svoje potrebe (novac, popularnost), a njihove motivacione pobude su osuđene na kratak vijek ili odustajanje od trčanja.

Vaši komentari

Banner