(VIDEO) MT U LOUGHBOROUGH: Studija prestižnog britanskog Nacionalnog centra za sportsku i medicinu vježbanja – zdravlje kostiju i dugoprugaško trčanje

Kao neko ko pokušava da pročita što više naučnih studija o trčanju, od ranije sam bila upoznata s radom Nacionalnog centra za sportsku i medicinu vježbanja na Loughborough Univerzitetu u Engleskoj.

781
Henry Wu i Edina Harbinja na testu snage

Piše: Edina Harbinja

Ovo je jedan od najuglednijih svjetskih istraživačkih centara u ovoj oblasti.

Centar posjeduje nevjerovatne kapacitete u obliku opreme i laboratorija, te njihove usluge koriste elitni sportisti iz Ujedinjenog Kraljevstva i šire. Meni je posebno zanimljiv bio rad Dr Richarda Blagrove-a, koji se bavi odnosom treninga snage i performansi trkača.

Loughborough Univerzitet je poznat u Velikoj Britaniji po sportskoj nauci i velikoj tradiciji u ovoj domeni. Loughborough je dom najveće svjetske univerzitetske istraživačke grupe za sportsku tehnologiju. Postao je centar izvrsnosti u području sporta i sportske nauke. Svojevrstan Oxford sportske nauke. Tamo je diplomirao i niz sportista svjetske klase, uključujući Paulu Radcliffe i Lorda Sebastiana Coea. U skladu sa tom tradicijom, studenti iz Loughborougha osvajaju prvenstvo britanskih univerziteta (BUCS) svake godine već četiri desetljeća.

Početkom ove godine, u jeku priprema za Manchester Maraton, slučajno sam vidjela post Dr Blagrova u Sub 3 grupi na Fejsbuku u kojem oglašava istraživanje i traži učesnike – dobro utrenirane trkače. Naziv studije, dug kao i obično, je „Istraživanje faktora koji utječu na zdravlje kostiju i rizik od stres fraktura kod dobro utreniranih sportista izdržljivosti“. Kontaktirala sam ga i zatražila nekoliko pojašnjenja, uključujući i šta podrazumijeva pod „dobro utreniranim trkačem“. Odgovorio mi je da su kriteriji sljedeći: takmičenje isključivo na dugoprugaškom trčanju kao glavnom sportu 3 godine ili više; 4 sata ili više trčanja sedmično; starost 14-50 godina; trkač je bez povreda i redovno trenira, te je nepušač.

Obzirom da ispunjavam sve kriterije, te da me studija i potencijalni rezultati veoma zanimaju, pomislila sam da bi bilo dobro da se prijavim, ali nisam bila sigurna je li to OK uz pripreme i sav trening. Konsultirala sam se i s Ersanom, koji je rekao da je super ideja i još dodatno učvrstio moju odluku. Richard me zatim upoznao sa svojim doktorantom, Henry Wu, koji vodi ovu studiju i koji će obavljati sva ispitivanja i testove. Dogovorili smo se za termin 28. 4. 2023. godine. Planirano je da primarna testiranja i mjerenja traju ukupno 3 sata. Nisam bila sigurna zbog čega toliko dugo, ali sam bila uzbuđena zbog svih pokazatelja o svom zdravlju i performansama koje ću saznati tokom istraživanja.

Samo prikupljanje podataka od oko 150 trkača iz UK koji učestvuju u studiji trajat će oko godinu dana, nakon čega slijedi analiza ove gomile podataka i publikacija rezultata nekada krajem 2024. ili u 2025. godini.

Testiranje i mjerenje trkača

U svrhu različitih mjerenja, trkač se obavezuje na posjetu Nacionalnom centru za sportsku i medicinu vježbanja (NCSEM) na Univerzitetu Loughborough u četiri navrata u periodu od jedne godine.

  • Prije prvog mjerenja, uz standardne procedure istraživačke etike, od trkača će biti zatraženo da popune niz upitnika o svom zdravlju i historiji ozljeda, navikama u ishrani, gastrointestinalnoj funkciji, historiji menstrualnog ciklusa i navikama treninga. Također, trkači su pitani o godinama, etničkoj pripadnosti, učešću u fizičkoj aktivnosti, statusu pušenja, unosu alkohola, te opterećenju i intenzitetu treninga. Osim toga, žene su pitane o korištenju hormonskih kontraceptiva i redovnosti menstruacije. Ja sam ovaj upitnik ispunila online, kratko nakon što sam se prijavila i dobila potvrdu o učešću.
  • Glavnina mjerenja uključuju DXA skener, koji koristi niske razine rendgenskih zraka za mjerenje gustine vaših kostiju i pQCT (periferna kvantitativna kompjuterska tomografija), odnosno 3D platforma za snimanje koja se koristi za procjenu gustine kostiju i mikroarhitekture kostiju u podlaktici i potkoljenici. Prije mjerenja, trkaču je izmjerena visina i težina. Tokom snimanja, trkač će leći na skener u različitim položajima za snimanje cijelog tijela, kičme, kuka, potkoljenice i podlaktice. Svako skeniranje će se izvršiti najviše dva puta (maksimalno 8 skeniranja po posjeti) i traje oko 5 minuta ili manje. Ovaj test ukupno traje oko 40 minuta.

Na prvo mjerenje sam otišla s Ersanom i on je imao priliku to sve vidjeti i snimiti video. Ovaj prvi dio mjerenja je bio zanimljiv u smislu rezulata, ali malo dosadan kao procedura, obzirom da sam ležala ispod prvog (DXA) skenera nepomično bar 20ak minuta, radi mjerenja gustine kostiju, sastava tijela, te posebno kičme, kukova i polaktica. DXA skener je inače, zlatni standard za mjerenje sastava tijela i trenutno ne postoji aparat koji je približno pouzdan. Dakle, zaboravite na vage i sl. Na primjer, meni je vaga pokazala oko 4% manje ukupne tjelesne masnoće. Na pQCT snimali su presjek kostiju podkoljenice, a i to je trajalo 10ak minuta. Rezultati su, uglavnom, bili veoma ohrabrujući za mene. Henry mi je pročitao i detaljno pojasnio sve rezultate ovih snimanja. Imala sam atletski nivo ukupne tjelesne masnoće (19,8% sala), što me smjestilo u 10% žena iz moje starosne grupe s najmanje tjelesne masti. Mjerenje je pokazalo i iznadprosječnu gustoću kostiju donjeg dijela tijela i veoma dobru mišičnu masu, posebno za trkačicu. Jedini rezulat koji je bio malo ispod prosjeka je bila gustina kostiju ruku, što je Henry objasnio činjenicom da je moj glavni i često jedini sport bio trčanje, te da ni u teretani u koju sam redovno išla od svojih dvadesetih godina nisam posebno opterećivala ruke. Također, veliki faktor koji određuje gustinu kostiju je genetika, iako nije tačno poznato u kojoj mjeri.

  • Uzorak pljuvačke – Mala količina pljuvačke će biti uzeta iz usta trkača kako bi se utvrdilo jesu li specifični geni povezani s mišićno-koštanim ozljedama. Ovo će mi biti testirano na sljedećem mjerenju, u septembru ove godine.
  • Testovi snage i jakosti – Koristit će se i niz testova snage koji mjere maksimalnu i eksplozivnu moć koju proizvode mišići u donjem ekstremitetu. Ovo će uključivati izvođenje niza kratkih naleta maksimalnih napora ugla pod kojim se on postiže naspram fiksnog otpora u mašini za testiranje snage (izokinetički dinamometar). Ovaj dio testiranja je bio najzahtjevniji fizički. Ukratko, morala sam uraditi vježbe za abduktore i aduktore, odnosno podizanje noge dok ležim sa strane na mašini s otporom i opterećenjem koje se prilagođava mojoj maksimalnoj sili. Ukupno sam uradila po 7 setova na obje strane, po 2 zagrijavanja i 5 „pravih“ setova sa po 4 ponavljanja. Obzirom da je instrukcija bila da uložim maksimalni napor u svako panavljanje, bilo je zaista teško i sljedeći dan sam imala upalu mišića. Pokazatelji za ovu vježbu su bili odlični. Abduktori i aduktori su mi jednako snažni, i maksimalna snaga je veća nego kod drugih trkačica koje su prošle ove testove. Druga vježba je imala sličan princip i broj setova i ponavljanja, ali se radilo o ektenziji i fleksiji koljena, gdje se mjeri snaga kvadricepsa i zadnje lože. Ovdje se pokazalo da su mi kvadricepsi mnogo snažniji od zadnje lože. Henry mi je objasnio da je to uredu za dugoprugaše, ali bi bilo zabrinjavajuće za sprintere. Sada mi je jasno i zašto me uvijek najviše bole kvadovi nakon maratona. Čini se da njima kompenziram slabiju zadnju ložu i moram početi malo više raditi na njenoj snazi.

  • Profil trkačke sile – kratko (10 min) submaksimalno trčanje na nekoliko različitih brzina na traci za trčanje. Traka za trčanje ima podložnu ploču ispod pojasa koja može mjeriti sile koje tijelo doživljava kada noga udari o tlo pri svakom koraku. Način na koji trkač ispoljava i kontrolišete snagu kada trči može biti povezan s ozljedama, uključujući frakture kosti. Ovdje sam trčala oko 5 min na brzini 10 km/h, pa zatim 5 min na 12 km/h, što mi je uglavnom brzina laganog trčanja. Ploča ispod trake je mjerila način na koji moja stopala udare o traku. Rezultati su pokazali simetriju na sporijem tempu, te blagu asimentriju na bržem, gdje se s dočekivanja na prednjem dijelu stopala tokom trčanja jedno stopalo prebaci na dočekivanje na petu. Henry kaže da je i to veoma individualno, ali da će se povezanost ove činjenice i eventualnih ozljeda pratiti na mojim sljedećim mjerenjima.
  • Ostalojednom unutar svaka 3 mjeseca od trkača će se tražiti da snime svoju ishranu u periodu od 5 dana kako bi se procijenio unos energije i nutrijenata. Tokom 12 mjeseci bit će zatraženo da trkači sedmično pošalju kompletne podatke o svom treningu trčanja, kao i sve treninge snage i druge treninge koje urade. Pratit će se i ozljede mišća i skeleta u vidu boli i neugode, ali koje nisu samo upala mišića ili slična uobičajena bol. Počela sam sedmično slati izvještaj o treningu, koji je podijeljen na trčanje i to po effortu, i trening snage i drugi trening koji obavimo tokom sedmice. Za bilježenje podataka o ishrani, dobila sam aplikaciju preko koje tražim hranu i unosim, a dali su mi i kućnu vagu da vagam hranu koju unosim.

Riječ Henryja Wua

Zanimalo nas je i da nam Henry Wu ukratko pojasni po čemu je ovo istraživanje specifično i šta on očekuje da pronađe tokom analize rezultata. U nastavku ukratko prenosimo njegove riječi, koje izvorno možete poslušati na engleskom jeziku iz MT video priloga (od 10:50).

Svi faktori koji se mjere tokom ovog istraživanja su u ranije objavljenim relevantnim istraživanjima pokazivali korelaciju s trkačkim ozljedama (snaga, ishrana, gustoća kostiju). Glavna razlika ovog istraživanja u odnosu na ranija je u tome što se do sada snaga uvijek mjerila statično, a ovdje se mjeri u pokretu (tokom aktivnosti), kako je gore opisano. Ovo je i najinteresantniji faktor koji Henry očekuje da istraži u odnosu na ozljede. Također, zanimljiv je i utjecaj ugla pod kojim je zglob zakrivljen kada pokret pokazuje najveću snagu na izokinetičkoj mašini. Ovo se može pokazati i kao jedan od biomehaničkih podataka koji mogu predvidjeti performans trkača. Uz sve to, obzirom da će se pratiti obim treninga, analizirat će se i njegov utjecaj na ozljede uz sve navedene faktore. Postoje i drugi zanimljivi rezultati koje ovaj istraživač očekuje, a to je pQCT snimci gustine kostiju, gdje se mogu uporediti snimci trkača sa snimcima šire populacije. Pretpostavka je da su potkoljenične kosti trkača gušće s prednje i stražnje strane u odnosu na strane, obzirom da podnose najveći napor i silu naprijed i nazad tokom kretanja.

Zaključak

Sve u svemu, ovo je bilo jedno zanimljivo i poučno iskustvo, tokom kojeg sam naučila mnogo korisnih činjenica o svom tijelu. Radujem se narednim posjetima Centru, ali i konačnim rezultatima istraživanja kada budu objavljeni. Ti rezultati će zasigurno dodatno rasvijetliti odnos snage, gustine kostiju, ishrane, treninga i ozljeda kod trkača.

Vaši komentari

Banner