NAGRAĐIVANJE NA TRKAMA: Možemo li korisnije rasporediti sredstva?

Nagrađivanje trkača na bosanskohercegovačkim trkama se umnogome popravilo prethodnih godina.

909
Foto: Kraljevska desetka Facebook

Piše: Ersan Bijedić

Od posljednji put kad smo pisali o ovoj temi (LINK) su se stvari promijenile, veće su nagrade, na nekim trkama ih je i više, lokalni trkači često imaju poseban fond…

Međutim i dalje je na tom polju evidentno nezadovoljstvo trkača. Koliko je s druge strane za organizatore teško napraviti idealan sklop nagrađivanja, pokušat ću iznijeti kroz svoja razmišljanja i teoretiziranje.

Uvod

Sigurno se ovo još može popraviti, jer mnoge trke ni spomenuto nisu uvele, a često po pitanju nagrađivanja dolaze i prigovori pojedinaca – trkača. Uglavnom od onih koji su konkurentni u borbi za nagradni fond. Npr. kao kad su ugroženi od „mađarskih Kenijaca“, kako ih zovu.

Neke trke možda i nemaju kapacitete da poprave nagrađivanje, a druge imaju, ali ne unaprjeđuju ovaj dio.

Četiri opcije

Navest ću četiri prosta načina koji bi mogli donijeti osvježenje u ovaj dio ili kako (i zašto) bi se nagrade mogle drugačije rasporediti pa da trke možda ne budu tako finansijski primamljive za trkače koji dolaze „čoporativno“ iz inostranstva, odnosno da njima budu potaknuti domaći takmičari: 1. više nagrada, 2. starosne kategorije, 3. podstrek za domaće, 4. lutrija.

Više nagrada

Često se priča o „mađarskim Kenijcima“ koji su trn u oku jer nose sve nagrade gdje god se pojave. „Smetaju“ i jer se navodno pojavljuju samo na trkama gdje nema doping kontrole, iako to Zsolt Benedek odlučno negira (LINK). Niko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno.

Međutim, ako gledate sa strane, i ne samo iz ugla onoga ko želi tu nagradu, borbu za njih dosadnim čine i domaći trkači/trkačice jer je u trci bez Kenijaca konkurencija jako uska i na postolju se stalno ponavljaju ista imena. Nažalost, pokazalo se da te nagrade za domaće atlete nisu uvijek podstrek za napredak (čast izuzecima!), već samo podstrek za učešće na većem broju takmičenja (što automatski znači i lošiji trening, odnosno nenapredovanje). Da li lokalni organizatori uopšte razumiju da im domaći trkači vrlo često trče samo malo jače treninge da bi pobijedili?

Ovdje je prilika/prostor za proširiti nagradni fond na veći broj trkača kako su to već uradile neke trke poput Kiseljak 5K ili Kraljevska desetka (primjeri koji mi trenutno padaju napamet). Obje ove trke imaju po pet nagrada za mušku i žensku konkurenciju. Proširenje ne mora značiti uvećanje nagradnog fonda, nego raspored na veći broj učesnika u poretku. Proširenje nagradnog fonda bi se posebno trebalo odnositi na trke poput polumaratona ili pogotovo maratona za koje treba uložiti puno više truda u pripremu (npr. nagrade za prvih 10 u m/ž konkurenciji maratona, a ne flaša rakije za pobjednika kao u Banjaluci 2021.)

Kiseljak 5K (Foto: Pavlović)

Gdje ponekad idu sredstva?

Plaćanje stranih trkača za start na domaćim trkama djeluje kao pokazatelj da neke trke imaju sredstva, ali i da ih usmjeravaju gdje to nema smisla za razvoj bh. trkačke zajednice. Teško da se u ovom slučaju radi o atraktivnim imenima za širu domaću publiku, dok u isto vrijeme neki domaći trkači ostaju uskraćeni. Još jedna prilika za bolje ulaganje u domaće snage.

Kategorije

Formalne kategorije oblikovane po IAAF standardima (35-39, 40-44, 45-49…) nisu praktične za nagrađivanje na našim uličnim trkama, ali su neki od događaja već našli moduse kako da kreiraju vlastite starosne kategorije kroz koje će nagraditi nastupe inspirativnih pojedinaca sa 50+ ili 60+ godina. Ovdje to čak i ne moraju biti ni novčane nagrade, ali neki oblik priznanja u vidu pehara, medalje, diplome, sponzorskih poklona…

Podstrek za domaće

Ovo su uvele mnoge trke u BiH (u vidu nagrađivanja najboljeg trkača/trkačice lokalnog mjesta), što bih lično komentarisao kao veliki plus. Zašto ne proširiti i na po prva tri? Djeluje mi logično potaknuti razvoj trkačke zajednice lokalne sredine i na tome se možda ne bi trebalo štediti. Pogotovo ako je cilj razvijati navike bavljenja sportom, umjesto se zanositi sanjarenjem da ćemo dobiti neke elitne dugoprugaše. Rekreativni sport može donijeti višestruke koristi za društvo, a takmičarski u trčanju, teško – bilo šta.

Lutrija

Organizator bi u korist podstreka rekreativcima, koji eventualno nemaju nikakvu šansu da se nađu pri vrhu poretka, mogao nagrade podijeliti kroz izvlačenje. Ili ih odmah rasporediti na trkače koji se npr. nađu na pozicijama 50., 100., 150. itd.

Razlozi

Zašto bi proširili broj nagrada?

Nagrade bi ovako mogle biti manje za sve, ali bi automatski postale više domaća takmičenja. Proširenjem broja nagrada može se postići da zadovoljniji budu domaći trkači koji su redovno na puno trka iza onih najboljih, ali rijetko ili gotovo nikad, ne osjete slast nagrade. To su ljudi koje vidite redovno na takmičenjima i koji često imaju i veći obim treninga, odnosno teže treniraju, nego oni koji se nađu u vrhu poretka. To znaju oni koji stvarno prate trčanje u BiH. Obično se radi o amaterima koji nisu prošli atletski razvoj u mladosti.

Stariji trkači su velika inspiracija svima i pokazatelj da se može. Takvih nema puno i oni zaslužuju oblik priznanja kroz starosne kategorije. Lokalni trkači i rekreativci također trebaju podstrek da ostanu u aktivnosti.

Zaključak

Mogu zamisliti koliko je teško ovo sve složiti i da mnogi organizatori vjerovatno nemaju kapacitete da po svom ukusu bolje rasporede nagrađivanje (npr. možda im treba još jedan čovjek da sve to pripremi). Na nekim trkama veliko proširenje broja nagrada ne bi ni imalo smisla (npr. na nekim 5K ili 10K trkama sa manjim brojem učesnika pozicije između 6. i 10. mogu donijeti vrlo slabe rezultate, istrčane skoro bez ikakvog uloženog truda u pripremu). Ovdje se mogu postaviti vremenski limiti za isplatu nagrada. S druge strane maraton sigurno niko neće istrčati bez uloženog ozbiljnog truda, tako da je tu postignuto vrijeme u poretku manje važno. Također proširivanje broja nagrada na 5K i 10K trkama vuče za sobom nove trkače koji bi mogli početi samo kalkulirati sa trkama i nagradama, a zapostaviti trening.

Dakle, sve ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Puno je teoretskih mogućnosti koje nisu primjenjive na sve trke. Ipak neki od događaja su pokazali da je i to sve itekako moguće unaprijediti. Bolje će shvatiti oni koji se iole ozbiljnije bave trčanjem.

Vaši komentari

Banner
Podijeli objavu
Prethodni članakMT REFLEKTOR: Žarko Jovanović
Sljedeći članakPET RAZLOGA: Zašto vam treba trening plan?
Moje trčanje - trcanje.net je prvi bh. specijalizirani web portal o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja, prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-povijesne baštine naše zemlje.