Piše: Ersan Bijedić
„Mađarski Kenijci“, kako se ustalio nadimak za njih, su vrlo uspješni bili na prethodnom Sarajevskom maratonu 7. maja, a većinu nagrada su osvojili i na Međunarodnoj uličnoj trci u Prnjavoru 2. aprila.
Na velikom broju trka u BiH su se posebno pojavljivali prije pandemije koronavirusa, pa i sa većim brojem svojih atletičara. Jedini iz BiH koji im je mogao ozbiljno parirati i pobjeđivati ih je bio rahmetli Osman Junuzović. Nakon pandemijske pauze opet su tu, a poslije pobjeda uvijek im se lijepe negativni komentari o regularnosti njihovog učešća i navodnom dopingu, iako niko nema nikakvih dokaza. Te priče se ipak vrte godinama. One su jako učestale gdje god se mađarski tim pojavi, dok njihovih medijskih istupa baš i nema (pogotovo kod nas).
Iz aktivne karijere
Nastojali smo prenijeti njihovu stranu priče i zamoliti nositelja projekta, Zsolta Benedeka, da predstavi kako sve to funkcionira.
Zsolt Benedek je bio uspješan trkač pa smo za početak u kratkim crtama htjeli prenijeti ono što sam smatra svojim najvećim atletskim uspjesima iz aktivnog bavljenja sportom.
– Počeo sam kao trkač na srednje pruge, a onda sam zbog operacije koljena morao baciti sprinterice i prešao sam na ulične trke. Osvojio sam mnoga prvenstva Mađarske na 800 – 1500 – 3000m i polumaratonu, kao i cross takmičenja. Kasnije sam živio od takmičenja na uličnim trkama. Prvo u Austriji i Njemačkoj, a onda sam svake godine dva do tri mjeseca živio u Francuskoj i tamo se takmičio. Pred kraj moje karijere su došla i balkanska takmičenja (Hrvatska, BiH, Srbija itd…). Možda je najvažnije u mojoj karijeri to što sam do svoje 41. godine mogao trčati na visokom nivou, a i dan danas držim rekorde na mnogim distancama, ispričao je Benedek.
Tim formiran 2009.
Kako je formiran Benedek Team i kako ste došli na ovu ideju?
– Već na kraju aktivne trkačke karijere sam vodio svoje trening partnere na takmičenja, a 2009. godine doveo prvu dvojicu kenijskih sportista u Mađarsku. I dalje sam trenirao i takmičio se sa njima i tada sam formirao Benedek Team. Budući da je na mnogim takmičenjima bilo poznato moje ime, smatrao sam da je dobro da i svoje sportiste vodim pod tim imenom.
Ovaj kolektiv nije registrovan pri Atletskom savezu Mađarske.
– Budući da Mađarski atletski savez ne dopušta stranim sportistima da se takmiče na mađarskom prvenstvu, mi nismo članica Mađarskog atletskog saveza. Ali mnogi mađarski sportisti također se takmiče u Benedek Teamu kada se mi takmičimo u inostranstvu.
Troškovi do 2.000 eura
Mnogi članovi tima su iz Afrike, kako oni stižu u Mađarsku i takmiče se?
– Sportisti imaju schengensku vizu, pa prema pravilima borave u Mađarskoj 1 – 3 mjeseca neprekidno, koliko im viza dopušta. Ima sportista koji su moji stari znanci, ima novih, koje ću nakon provjere dovesti u Mađarsku, a imam ugovor sa velikim belgijskim uredom Golazo, i uz njihovu pomoć ću također dobiti sportiste.
Pod kojim uslovima se sportisti takmiče?
– Sportistima pokrivam sve njihove troškove kao što su vize, osiguranje, putovanja, obroci, avionske karte itd… (u iznosu od oko 2.000 eura). To je veliki rizik, jer može doći do povreda, bolesti, loše fizičko stanje, propuštanje aviona itd… Zatim se oni takmiče za novčane nagrade u Europi, gdje 85% njihovih neto dobitaka ide sportistima. Svaki sportista putuje na takmičenje prema svom nivou kako bi zaradio novac. Idemo na velika takmičenja, srednja i manja takmičenja. Postoje pripremna takmičenja i ciljana takmičenja po unaprijed dogovorenoj metodologiji.
Koliko uspijevaju trenirati zajedno?
– U Keniji gotovo svi sportisti rade u drugim gradovima i trening kampovima, ali u Mađarskoj treniraju zajedno u debrecenskoj šumi i na atletskom stadionu. Ali pošto se puno takmičimo i putujemo, manje je potrebno kvalitetno trenirati u Mađarskoj.
Takmičimo se širom Europe
Ko su vaši najbolji atletičari i gdje se sve takmičite?
– Prije Covida sam mogao imati 22 atletičara koji su se takmičili u isto vrijeme. Trenutno imam 9 sportista, ali bih želio razviti projekt na razinu prije Covida. To je jako teško jer je manje takmičenja, sponzorstva su se smanjila, a troškovi jako porasli, npr. avionske karte danas koštaju 1200 – 1300 eura… Moja najbolja trkačica bila je Stellah Barsosio, koja je istrčala maraton 2:25 u Mađarskoj. Moj najbolji muški sportista je Hillary Kiptum Maiyo Kimaiyo, koji je istrčao polumaraton za 61:05. Trenutno je to Albert Kipkorir Tonui, koji može istrčati 10 km s vremenom 28:10. U Benedek Teamu su već bila 3 svjetska atletičara! Jedan od njih je bio Luke Kibet, koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u maratonu u Osaki! Ovo je jako velika stvar! Takmičimo se u gotovo svim zemljama sjeveroistočne i južne Europe. Zemlje u kojima smo nastupali su: Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Austrija, Njemačka, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Albanija, Grčka, Turska, Bugarska, Rumunija, Bjelorusija, Litvanija… Takmičili smo se i u Kini i Meksiku.
Spomenuta atletičarka Stellah Barsosio (2:21 maratonka iz Rotterdama 2021. godine) je pala na doping testu i suspendirana na dvije godine 6. februara 2023. godine od Antidoping agencije Kenije (suspenzija traje retroaktivno od 17. 8. 2022.). Zsolt Benedek kaže da se ona sa Benedek Teamom rastala 2017. ili 2018. godine.
– Ona je bila naša članica, ali nije od 2017. ili 2018. godine. Dogovorili smo se da ide u jedan svjetski poznat belgijski menadžerski ured. Postala je prejaka i Benedek Team joj nije mogao pružiti tako velika takmičenja kao što su Pariški ili Rotterdamski maraton. Korektno smo se razišli. Žao mi je što je pala na dopinškom testu, ali to se nije desilo dok je bila u našem timu. Svi njeni testovi u Mađarskoj su bili negativni. Također je testirana u Zagrebu, Poljskoj itd.
Doping tračevi
Ono što sam lično primijetio svih prethodnih godina kad je u pitanju Benedek Team je da trkači sa Balkana koji se bore za novčane nagrade i ne mogu im parirati – uvijek ovaj mađarski tim dovode u negativan kontekst, spominjući doping. Iako za to nema dokaza, vrijedi se osvrnuti komentarom jer je to vrlo uvriježeno mišljenje među trkačima. Također, vlada mišljenje da vaši trkači ne idu na trke koje imaju doping test?
– To se vidi u svim zemljama gdje učestvujemo na brojnim takmičenjima, zavide nam i napadaju nas. Svako se boji za svoj novac, ovo je borba za život. Imamo redovne doping kontrole, uvijek su nas testirali na Zagrebačkom maratonu, također u Brčkom, na Sofijskom maratonu… A u Poljskoj postoji doping kontrola nakon gotovo svakog srednjeg ili velikog takmičenja, posebno za Benedek Team. Ali do sada niko iz ekipe nikada nije zakazao.
Mi i jesmo plaćenici!
Primijetio sam i u poljskim medijima da vaše trkače nazivaju “plaćenicima” i dovode u negativan kontekst?
– Nema se čega sramiti, oni stvarno jesu plaćenici! Ovi sportisti žele zaraditi novac i stoga trče mnogo trka. Trče za novcem. Oni trče za svoju egzistenciju, za svoju porodicu. I ne zaboravimo da svaki sportista starta sa minusom od oko 2000 eura. Ovo moraš zaraditi i onda si na nuli! Ljudi sa drugim, civilnim zanimanjima također rade za novac na svom radnom mjestu. Ovi sportisti također trče (rade) za novac. Po toj osnovi svi su plaćenici! Ali može se primijetiti da u Benedek Teamu ima mnogo sportista koji se godinama vraćaju. Mi nismo samo plaćenici, nego i prijatelji. Ovdje, za razliku od zapadnih menadžera, postoji i prijateljski odnos, a ne samo finansijski. Sportisti vole raditi sa mnom i dolaze u Mađarsku jer ih tretiram kao ljude. Ne radimo zajedno samo zbog novca.
Šta mislite o nedavnoj trci u Sarajevu? Ruth Matebo je bila vrlo nezadovoljna prilikom preuzimanja nagrade za drugo mjesto na maratonu nakon što je promašila skretanje i istrčala 45km (kao što se desilo i Mladenu Stevanoviću)?
– Baš kao i naši muški trkači, Ruth Matebo bi pobijedila u trci sa rekordom staze i vremenskim bonusom! Ali negdje ju je vojni kontrolor usmjerio pogrešno (nije bio sam, nego sa još nekim ljudima). Pretrčala je 45km za 300 eura. Naravno da je bila nervozna i umorna. Kontrolor je preuzeo krivnju, izvinuo se, ali nije platio! Rekao je da će to nadoknaditi sljedeće godine.
Trogodišnja pauza
Benedek Team je bio jako aktivan u BiH prije pandemije. Šta se desilo poslije, jer neko vrijeme niste dolazili na naše trke?
– Pandemija Covid-19 je zaustavila projekt! Nije se moglo putovati i sve je bilo neizvjesno. Od tada je znatno teže dobivati vize, a prošle je godine još uvijek bilo neizvjesno da afrički sportisti pređu granice. Zbog toga je projekt pauziran 3 godine. Sada je sve puno teže nego prije epidemije. Mislim da ću za nekoliko godina doći na istu razinu kao prije Covida, i kadrovski i kvalitetom.
Dueli sa Kodžom
Šta mislite o trkama koje se organizuju u BiH?
– Jako mi se sviđa atmosfera balkanskih takmičenja i odnos ljudi prema sportu. Ovdje sam se takmičio nekoliko godina na kraju karijere, stekao sam mnogo prijatelja i kontakata, koji mi znače i dan danas. I dan danas volim gledati srpsko – bosansko – hrvatsku košarku. To je doživljaj na sat vremena. Volim dolaziti ovdje! Atmosfera je puno bolja nego u Mađarskoj, kultura trčanja dviju zemalja se uopće ne može porediti.
Poznajete li neke od naših atletičara ili atletskih radnika?
– Zapravo sam vodio velike duele sa samo jednim bh. trkačem, a to je bio Đuro Kodžo. Mislim da se sad ne bavi sportom. Ali mnogi moji hrvatski ili srpski suparnici još uvijek tamo rade kao treneri atletike.
Koje trke planirate posjetiti ove godine u BiH?
– Sarajevski maraton i polumaraton, uličnu trku u Prijedoru, Banjalučki polumaraton. Početkom aprila pobijedili smo na Prnjavorskom uličnom takmičenju i za muškarce i za žene. Imamo pozivnice za spomenuta takmičenja. Nadam se da ćemo i na jesen uspjeti doći na neka bosanskohercegovačka takmičenja. Hvala vam na prilici da se ovo objavi, zaključio je Zsolt Benedek.
Vaši komentari
