MT REFLEKTOR: Amela Trožić

MT REFLEKTOR (11): Predstavljamo Amelu Trožić.

1275
Foto: 3sporta.com
Banner

  1. Ime, prezime i mjesto boravka?

 – Amela Trožić, rođena u Sanskom Mostu, trenutno nastanjena u Sarajevu.

  1. Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?

 – Cijeli život se bavim sportom, ali konkretno na trčanje sam se fokusirala 2015. godine sasvim slučajno na nagovor prijatelja da pokušam istrčati neki polumaraton. Moj prvi polumataron je bio Dubrovnik polumaraton 2015. godine.

  1. Koliko često trčite?

 – Trčim 5 dana od 7 u sedmici, dok sedmična kilometraža varira ovisno o vrsti trke koju spremam, iako moram priznati da sam ove godine malo podbacila što se i vidi na mojim rezultatima, ali iduće godine idemo drugačije.

  1. Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?

 – Polumaraton, mada i maraton ima svojih čari.

  1. Koliko trka trčite godišnje?

 – Oko 10-tak trka. Od toga su 3-4 polumaratona, ostalo su kraće trke (5 km ili 10 km).

  1. Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?

 – Uuuu vjerujte i sama se nekada u zapetljam u brojanju i koje da obujem. Mislim da nama trkačima patika nikada nije viška. Imam trenutno oko 7 pari, od toga 3 para su za utrke. Trenutno koristim Vaporfly 2 iako nisam ljubitelj Nike patika, te kako ih koristim uvijek imam neke sitne povrede koje nikada nisam imala, ali tačno je da su dobre za utrke. Zbog toga ih i koristim samo na trkama. Meni je Adidas najdraži brend i sve moje tene do prije Vaporfly su bile Adidas, sve moje tene za trening su Adidas. Imam želju probati Adidas Pro 3 (ali nikako broj ne mogu da ugrabim) ili dati šansu i nekom od Hoka modela.

  1. Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).

 – Na 21,1 K je 1:29:10 na Sarajevskom polumaratonu 2022. godine i na 42.2 K je 3:15:30 na Sarajevo Maratonu 2021. godine.

  1. Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?

 – U trčanju volim sve. Trčanje kao rekreativni sport je divan sport i svima bi preporučila da se okušaju u njemu. Možda su jedni od najljepših trenutaka trčanja oni kada spremate neku trku i uspješno prođete kroz cilj, posebno kada se radi o učešću na trkama u inostranstvu. Bukvalno vam suze radosnice krenu niz obraze. Razne se emocije izmiješaju. Trčanje je sport koji ti pruža onoliko koliko si uložio u treninge i mislim da je to najviše fer i korektan sport. Koliko si se potrudio, takve ćeš i rezultate imati. Rezultati mogu malo kasniti, ali će doći, kad-tad, ako si se trudio, rezultati sigurno neće izostati.

Kod trčanja kao sporta nema ništa da ne volim, ono što ne volim jeste ponašanje ljudi u sportu. Ponašanje ljudi u sportu nekome može sport da ogadi, ali u trčanju kao sportu ne postoji ništa da mi se ne sviđa. Iskreno, ne volim kada se formiraju razni tzv. trkački klanovi i ljudi se počnu dijeliti zbog međusobno različitih mišljenja i stavova, što je besmisleno, jer svima nama bi trebao biti cilj da uživamo u trčanju i da cijenimo to što možemo i imamo priliku da se bavimo trčanjem.

  1. Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?

 – Meni je najmrže raditi tempo treninge. Ja treniram sama i dosta je zahtjevno kada nemate koga da se pobrine oko logistike, da vas prati ili da trči sa vama pa morate voditi računa o okrepi, o držanju tempa o svemu. To je svaki put izazov. A najdraži treninzi su mi kratke dionice. One su velika muka, ali kratko traje hahaha.

  1. Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?

 – Ja sam navikla da treninge radim sama, tako da preferirala ili ne, trenutno drugog izbora nemam.

Foto: Jadran Čilić
  1. Omiljena trkačka trening ruta?

 – Grbavica – Vraca – Trebević – Dariva, volim i trčanje na Igmanu ili Bjelašnici kada mi se pruži prilika.

  1. Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?

 – Pobjede na polumartonu u Dubrovniku 2019. godine. Ove trke se ne sjećam iz razloga jer sam pobijedila, već zbog činjenice da je Dubrovački prvi polumartaon 2015. godine bio ujedno i moj prvi polumaraton ikada istrčan, da bih nakon 5 godina na istom pobijedila. Jedna priča koja je meni veoma draga.

  1. Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?

 – Meni su u lijepom sjećanju ostali Beč maraton i Lisabon polumaraton. Ovo iz razloga što je organizacija bila vrhunska, ali i ovi gradovi su atraktivni sami po sebi.

  1. Trke koje su vas razočarale, i zašto?

 – Trka koja je mene baš razočarala je bio maraton u Tuzli 2022. godine u sklopu kojeg se održalo i državno prvenstvo u maratonu. Na ovoj trci meni skoro ništa nije bilo ok, ali to sam u mailu napisala organizatoru i Savezu, tako da ne bih sada ovdje da detaljišem. Iskreno meni je najvažnije da završim trku bez ozljeda i većih tegoba, a što se tiče organizacije trke najvažnije mi je da staza bude dobro markirana, sigurna od vozača, šetača i pasa lutalica i da imam vode na okrepama. Ove tri stvari su često upitne na lokalnim trkama.

  1. Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?

 – Osjećaj neopisive sreće nakon završenog treninga i trke.

  1. Kako se motivirate za trčanje?

 – Samo se sjetim kakav je osjećaj sreće i blaženstva nakon trčanja i to mi je sasvim dovoljno.

  1. Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?

 – Iskreno ne pratim, jer ja trčim isključivo radi sebe. Radujem se svačijem uspjehu i postignuću, ali nemam nikakve posebne uzore.

  1. Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?

 – Svi koji su zdravi i sposobni bi trebali da se okušaju u trčanju. Trčanje je kretanje koje nam je priroda podarila i mislim da svako tko je sposoban da se kreće treba da trči tempom kojim može iz razloga što će svoj život učiniti kvalitetnijim, a to je jedan kontinuiran proces.

  1. Trkački cilj za budućnost?

 – Planiram da iduće godine odradim kvalitetno jedan polumaraton i maraton, pa ćemo vidjeti. Sada je pravo vrijeme da se plan napravi kako treba.

  1. Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?

 – Za kraj bih htjela da poručim da svi koji su počeli da se bave trčanjem nastave da šire svoje pozitivne misli, savjete, vibracije i drugim ljudima oko sebe koji su potencijalni trkači. Meni je stvarno žao kada vidim koliko u današnje doba ljudi gube dragocjeno vrijeme radeći stvari koje ne vode nikuda. Mislim da svako od nas može motivisati bar jednu osobu u svom okruženju da krene sa trčanjem. Glavni cilj rekreativne trkačke zajednice bi trebao biti da što više radi na promociji i omasovljavanju ovog divnog sporta.

Vaši komentari

Banner