PET AUTOGOLOVA: Izazov je u tome da strpljenje i oprez budu jači od želje za što bržim napretkom

Uvećan broj učesnika na trkama u Bosni i Hercegovini ove godine, ali i broj učesnika naših trkača na događajima u regiji, sugerišu da imamo novi zamah uvećanja brojnosti trkača od 2020. godine i pandemije koja je donijela određenu stagnaciju.

821

Piše: Ersan Bijedić

U tom smislu BiH u svojim okvirima prati svjetski trend jer se slično dešava i na globalnom nivou gdje se od prošle godine počinju bilježiti brojke kakve smo imali 2019.

Sve više je novih trkača koji ulaze u naš rastući sport, koji kroz trke na istom mjestu okuplja različite nivoe učesnika – rekreativce, amatere i okorjele profesionalce.

Svi ti novi trkači susreću se sa izazovima koje su prošli njihovi prethodnici, sa najčešće manje dostupnih znanja o trkačkim izazovima nego je to danas kad puno toga možemo saznati i prostim “guglanjem” po internetu.

Teoretska znanja ipak ponekad neće donijeti siguran zaobilazak grešaka, već će za to trebati i određeno iskustvo. Najčešće “autogolove” iz trkačkih početaka ćemo sumirati u nastavku te upozoriti prvenstveno na one koji vode u povrjeđivanje.

Bez zagrijavanja

Iako vam se možda ne čini neophodnim, bilo bi važno obaviti vježbe dinamičkog zagrijavanja prije trčanja, a ne vježbe statičkog istezanja, kako možemo ponekad primijetiti da trkači rade. Ukoliko niste stigli obaviti vježbe, obavezan je što sporiji start u trčanje. Mišići trebaju pripremu, jer u suprotnom u svoju aktivnost uključujete uvećan rizik od povrede.

Trčanje “do otkaza”

Čim se pojavi ideja o trčanju, pojedinac obuje patike i krene u aktivnost, obično radi prvu grešku – start u prejakom ritmu. Nakon nekoliko stotina metara obično mora usporiti ili početi hodati. Ovakav pristup u startu je preopterećenje za zglobove iako vaš fokus u tom trenutku nije na njima, nego na osjećaju da teško dišete. Često ponavljanje jakog ritma u sljedećim danima će vas odvesti u povredu i pauzu koja može biti vrlo demotivirajuća. Iako djeluje jednostavno, jedno je od najteže usvojivih pravila trčati u zoni 2 srčanih otkucaja ili konverzacijskom tempu (kad možemo trčati i pričati) u kojem se obavlja velika većina dugoprugaškog treninga. To je posebno problem za nestrpljive rekreativne trkače bez trenerskog nadzora, željne napretka. Zanemarite okolinu i njena očekivanja, postavite svoje ciljeve i ne dozvolite da vas manjak strpljenja odvede u povredu. Napredak će doći ako prvo sačuvate zdravlje.

Loša forma

Umjesto fokusa na što bržu izvedbu, na početku bi mogli više misliti o svom držanju tokom trčanja i da ne uđete u umor koji će kvariti vašu trkačku formu. To će biti lakše uz sporo trčanje, a i višestruko korisnije. Trčanje s lošom formom može dovesti do raznih problema kao što su mišićna neravnoteža, neefikasno kretanje i povećan rizik od povreda. Obično se to odnosi na pogrbljenost, pretjerano mahanje rukama i napeta ramena.

Nagli skokovi

Novi trkač vrlo brzo shvati da je za napredak potrebno da treninzima doda frekvenciju i obim, odnosno da trči češće i više. Ali novi trkač pri tome često zanemaruje to da njegovo tijelo nije spremno na brzo podizanje frekvencije i obima, pogotovo ako dolazi iz neaktivnosti, a ne nekog drugog sporta. Ne samo da je potrebno u trčanje ući u sporom ritmu, već je potrebno i postepeno podizati broj treninga, odnosno ukupni obim pretrčanih kilometara. Kostima, tetivama, ligamentima treba više vremena za adaptaciju pa bi ih trebalo na istom obimu i intenzitetu rada držati barem tri – četiri sedmice prije novog skoka.

Utrkivanje bez temelja

Na domaćem bh. terenu su trkači najčešće motivirani masovnim trkačkim događajima pa tako posljednjih godina i ulaze u ovaj svijet. Nekoliko treninga i slijedi odmah prva trka, a odlična atmosfera i druženje znači da se to mora ponoviti. Tako nespremni pojedinci zaredaju sa trkama u različitim mjestima koja obilaze, ali obično i sa ciljem da se dokažu. Takav pristup često vodi “izgaranju” i povredama. Ako se ne planirate ozbiljno pripremiti, učestvujte na trkama radi druženja i rekreacije, vodite se ciljem da istrčite zadanu dužinu bez opterećenja brzinom, da bi na taj način sebi osigurali kontinuitet.

Za kraj

Ovo su samo neki od “autogolova” koje radimo u počecima, a koji nam mogu donijeti neugodna, neželjena iskustva i u najgorem slučaju – udaljiti nas od sporta kad smo najranjiviji u nastojanju da postignemo kontinuitet. Neka izazov bude u tome da vaše strpljenje i oprez budu jači od želje za što bržim napretkom.

Vaši komentari

Banner