- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Elma Kablar, Tokyo.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– 2017. sam na nagovor prijatelja počela pripreme za prvi polumaraton koji se zove Aqualine Chiba maraton i karakterističan je po tome što se trči preko mosta koji spaja Tokijo i Chibu. Most je dužine oko 5km u jednom smjeru i završava tunelom od 10km u moru. Jedinstven je i jedino je otvoren za pješake kada je ovaj maraton. Zaista je bio jedinstven osjećaj trčati ovaj polumaraton.
- Koliko često trčite?
– Trčim kad god mi se trči, a to je ponekad i svaki dan. Pošto volim i trejl i cestovno trčanje onda je to uvijek neka kombinacija i u zavisnosti od dužine trčanja prethodni dan, onda prilagođavam sve opcije onako kako se tijelo osjeća, ali i um. Bitan je balans mentalnog i fizičkog kako bi trčanje bila dugotrajna opcija koja je kod mene već sada više kao lifestyle nego trening za neku određenu trku.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– 100km trejl sa elevacijom oko 4000m. Staza je trčljiva, a i tehnički zahtjevna što pretstavlja izazov koji volim.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Zaista zavisi od godine do godine. Npr ove godine sam trčala samo jednu trku od 110km na Novom Zelandu i nekako mi je to bilo dovoljno i ispunilo me je u potpunosti. Planiram u novembru trčati još jednu kraću trku od 35km u Nikku koji je nacionalni park sa World Heritage Site. Često odem tamo jer je priroda zaista lijepa i ima dosta onsen-a (japanskih spa sa vulkanskom vodom). Volim malo osjetiti adrenalin kada su u pitanju utrke u Japanu. Masovne su i sa puno navijača i lokalne hrane. Sljedeće godine planiram i neki maraton, polumaraton, naravno trejl trku od 100km na nekoj atraktivnoj lokaciji i zemlji u kojoj još nisam bila i vjerojatno još neku trejl kraću trku.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Za cestu koristim Nike vaporfly i alphafly 2 i taman mi je vrijeme da ih promijenim. Tako da ostajem pri istom, a samo uzimam novo izdanje jer u Japanu većinom možete samo da kupiti nove modele jer stare uskoro i sklone sa polica. Za trejl koristim Salomon ultra sense i ultra ride. Isto kao i Nike patike kada mijenjam ostajem pri istom modelu, ali samo uzimam novo izdanje. Ne pratim kad i koliko mijenjam patike. Svaki trkač zna tačno kad mora promijeniti patike i kada one postanu beskorisne. Možda ih ja češće mijenjam zbog dužine i učestalosti, ali nisam nikada to pratila po mjesecima pa da mogu reći da mijenjam patike nakon toliko i toliko mjeseci.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Nisam nikad trčala trke za vrijeme od 5km, 10km. Većinom je to uvijek bilo neko malo brže trčanje u odnosu na ostale dužine. 5km je uvijek negdje između 21min – 25min, a 10km između 45min – 50min. Polumaraton uvijek trčim otprilike između 1h40min – 1:50min. Maraton isto tako trčim u rasponu vremena od 3h40min – 3h50min. A najbržu trku od 110km i 4000m elevacije sam istrčala za 16h30min i na to sam zaista ponosna i volim da se zna. To su distance koje volim i koje su mi bitne.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Sve mi se sviđa u trčanju.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Kada je hladno i zima onda je najgore početi, a sve ostalo je onda lako. A ljeti kada je vruće onda mi bude vruće čim krenem trčati. Ali sve je to život i da nije trčanja onda bi se to prenijelo na svakodnevni život i eto onda problem lijenosti i stresa, a sve je u suštini do vas. Tako da na kraju ni ne mogu reći da ima neki teži dio treninga. Najdraži dio treninga je taj kad ga završim i osjetim sreću jer sam dala sve od sebe jer ponekad ima i onih dana kada vam baš nije ni do čega, ali ipak odradite trening i onda se osjećate bolje.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Kako kad. Pošto i sama vodim treninge onda sam često okružena sa puno ljudi i to volim, ali kada poželim da idem na trčanje sama i to volim. Tako da mi je i jedno i drugo ok. Još uvijek nisam našla partnera da me može stići, tj. dugo trčati lol.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Ovdje ih ima puno i zaista su mi sve drage. Jedna od boljih u gradu je krug od 5km oko Careve palače. Staza je valovita i jako dobra za trening.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Sve ih pamtim i rado spominjem. Svaka je različita na svoj način i ima puno uspomena. Od trka po BiH do trka po cijelom svijetu: Hawai – Ultra Beast Spartan Race 50km trejl sa 72 prepreke, Tarawera New Zealand 110km, Madarao Trail Race Japan 50km, Vučko Trail 61km, Jahorina Ultra trail 105km, Aqualine Chiba Japan polumaraton, Vienna marathon, Banja Luka polumaraton…
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Zbog nedostatka vremena nisam u mogućnosti da učestvujem na trkama u BiH iako sam na većini učestvovala i zaista su specifične u odnosu na trke u inostranstvu. Startnine su povoljnije, lako se može aplicirati i ako to odlučite u zadnji momenat, što nije slučaj sa utrkama u inostranstvu. One su puno skuplje i morate unaprijed najmanje 3 mjeseca da platite startninu i nema povrata novca. Ali zato na trkama u inostranstvu na kojima sam ja učestvovala ne morate da brinete za sigurnost jer je imate u svakom momentu, bilo da je dan ili noć. Osjećati se sigurno kada trčite ultre, onda to nema svoju cijenu. Zdravstveni sistem kao i osiguranje za Outdoor aktivnosti u Japanu je zaista na zavidnom nivou. U svakom momentu kada sam na trci moja lokacija se zna i ukoliko se nešto desi ja sam svjesna da se helikopter može poslati iste sekunde i da ću dobiti najbolju pomoć koja mi je potrebna u datom momentu bez ikakvog čekanja ili brige. Tako da svjesno biram trke i znam rizik svake trke kada učestvujem. Sve ima svoje mane i prednosti. Volim izazove, ali sam isto tako i oprezna.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Hm. Teško pitanje za odgovoriti, a da se neko ne nađe uvrijeđen. Bilo ih je par ali sam to već ostavila davno iza sebe. Najbitnije je da se na greškama uči i ukoliko organizator nije popravio greške koje su se desile, onda to više nije greška, nego bahatost.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Zdravlje. U zdravom tijelu zdrav duh, što bi rekli.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Isto kao i za doručak. To je potreba, a ne moranje.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Pratim kao i ovi što prate nogometne utakmice. Pratim i cestovne trkače i trejl trkače. Nemam favorita ili favoritkinju jer su svi dobri na svoj način i može se puno naučiti od svakog od njih.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Obično ljudi koji ne trče uvijek pitaju zašto trčim i onda kažu da oni mrze trčanje. Tako da više ni ne govorim nikome da trči ili da preporučujem trčanje. Ovi koji misle da trebaju da trče oni sami dođu na trening i onda počnu trenirati i ako dođu još na par treninga i vidim da ih zaista trčanje ispunjava – onda tek tada počnem sa preporukama i savjetima.
- Trkački cilj za budućnost?
– 100km trejl trka, ali još uvijek ne znam u kojoj zemlji i koja trka.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Najbitnije je imati balans u životu kako sa treninzima tako i sa ishranom kako biste što kvalitetnije živjeli. Jer samo tako ćete biti u mogućnosti dati svoj maksimum i ostvariti svoje snove u bilo čemu šta radite.
Vaši komentari
