Piše: Ivica Delić
Iako smo supruga i ja u jednu ruku bili i malo tužni pošto smo zbog ovog putovanja preskočili jedno kolo lokalne trkačke lige te je bilo moguće da ostanemo bez trenutnih rankinga – ona bez 1. mjesta u ženskom poretku, a ja bez 5. mjesta u muškom, na kraju je ipak bio happy-end za oboje jer smo uspjeli ostvariti priželjkivane plasmane.
Gadna je ova trkačka ovisnost – kad vas se dohvati utječe na sve pore vaših života i mnoge odluke, opaka je to „bolest“!
Krenuli smo u posjet našim dragim rođacima misleći da ćemo se uz razgledavanje i trčkaranje po Švedskoj malo i odmoriti. Ha! Naši dragi domaćini pretvorili su se u prave profesionalne turističke vodiče. “Vidjet ćete SVE!”, rekli su. I tako je počela naša luda avantura u ovom prekrasnom gradu punom zelenila i površina za trčanje, hodanje, bicikliranje i sve ostale sportske aktivnosti koje vam mogu pasti na pamet!
Prvo nas je povela neumorna supruga moga rođaka, i to u Hagu, srce grada, pješačkom turom. Očekivali smo romantiku, i bogami, dobili smo je! Šarmantno područje s tradicionalnim drvenim zgradama i popločenim ulicama, gdje se nalazi tvrđava Skansen Kronan iz 17. stoljeća.
Napomena: nije ova Haga baš za trčanje, toliko ima turista da jedva i hodate, a kamoli išta drugo…
Zvučalo je idilično, zar ne?
E pa, bilo je – dok nismo shvatili da su nas doveli ovdje da nas hipnotiziraju mirisom cimeta iz lokalnih pekarnica. Kafići osvijetljeni svijećama i pubovi s dvorišnim terasama odisali su boemskom atmosferom, a mi smo se osjećali kao da smo upali u neki švedski umjetnički film (ne u „one“ švedske filmove popularne sedamdesetih i osamdesetih) – zbunjeno, ali estetski ugodno… i krajnje opasno za naše nadljudske napore da održimo kakvu – takvu „normalnu“ trkačku težinu za vrijeme putovanja.
Lutali smo ulicama Långgatorna, spotičući se o veganske bistroe i knjižare pune rukotvorina i pletene robe. Taman kad sam pomislio da ne može biti švedskije, naletjeli smo na Feskekörku – crkvu ribe! Zamislite našu zbunjenost kad samo shvatili da se tu ne moli za spas duše, nego za dobar ulov.
U Saluhallenu smo kupovali za obiteljski ručak. Toliko mesa na jednom mjestu da su i poneki povremeni vegetarijanci u našoj grupi počeli razmišljati o potpunoj promjeni životnog stila.
Prvu večer u Göteborgu, odlučeno je da idemo na pravi kulturološki rollercoaster – tajlandski restoran! Čim smo ušli, osjetili smo se kao da smo zakoračili ravno u “Welcome to the jungle”. Samo što su nas umjesto divljih životinja, dočekali egzotični mirisi i boje. Naši švedski rođaci gledali su nas sa smiješkom dok smo se borili sa štapićima, pokušavajući izgledati sofisticirano.
Spoiler alert: nismo uspjeli.
Ali hej, barem smo otkrili da su naša mlađarija zapravo kamuflirane hobotnice – toliko spretno su baratali štapićima da smo posumnjali jesu li možda zamijenjena u rodilištu s nekim malim Tajlanđanima. Večer je bila ispunjena smijehom, neprepoznatljivim (ali ukusnim!) jelima i pokušajima izgovora naziva hrane koji su zvučali više kao dozivanje tajlandskih bogova nego naručivanje večere. Bila je to savršena obiteljska večer – kaotično, ukusno i nezaboravno.
Park Slottsskogen bio je pravi švedski trkački safari na steroidima i jedva smo ga dočekali supruga i ja. Trčali smo zajedno kroz park, ne samo zato što obožavamo ovaj sport, nego smo uzbuđeno tražili prijateljski nastrojene sobove i ostale životinje. Uspjeli smo i našli pravo malo životinjsko carstvo. Pingvini i tuljani su, s druge strane, bili savršeno spremni za slikavanje, ukočeni kao da poziraju za naslovnicu National Geographica, a činilo se da im je i ugodno tamo gdje su smješteni.
Stajali su nepomično, očito svjesni svoje fotogeničnosti, kao da govore: “Turisti, što očekujete? Mi smo ovdje zvijezde, a vi samo statisti u našem prirodnjačkom showu. Bilo je tu i domaćih životinja – koze koje su žvakale naše karte, svinje koje su pokušavale selfie s nama itd…
Ovo bi bio savršeni „trkački safari“ da ja nisam pokušavao prestići jednog oca – trkača koji je gurao kolica sa djetetom u njemu i bio samouvjeren kako ću ga preteći uskoro – a ono – na kraju on mene ostavio u „prašini“, i to na uzbrdici gurajući ta velika sportska kolica!!! A ja trčao oko 5:20 tempo, pa čak i brže. Ajme majko koje sramote (PS poslije su mi rekli da je taj možda neki njihov profesionalac pa mi je ipak bilo malo lakše)!
A onda smo ušli u Prirodoslovni muzej usred parka. Zamislite Noinu arku – od najsitnijih insekata do ogromnih prepariranih životinja iz svih krajeva svijeta, imali su SVE. U svakom slučaju, izašli smo iz muzeja s osjećajem da smo prošli evoluciju unatrag i unaprijed, sve u jednom poslijepodnevu.
U Botaničkom vrtu smo se izgubili. Doslovno. Mislili smo da smo još uvijek u vrtu, kad ono – našli smo se usred guste šume, i dobro da nismo daleko odmakli jer smo izabrali hiking umjesto trčanja ovaj put. I to u centru grada – dovoljno trail kilometara za otrčati nekoliko ultramaratona! Göteborg, odlučite se – jeste li grad ili set za novu sezonu “Izgubljenih”?
Göteborški muzej umjetnosti bio je bombastičan – obuhvaća majstore poput Picassa, Rembrandta i van Gogha te suvremene umjetnike kao što su Charlotte Gyllenhammar, te razne velikane švedske umjetnosti, silno nam se svidjela i gradska knjižnica iako je većina knjiga na švedskom jeziku, ali stvarno nas je impresionirala.
Nezaobilazan je bio i posjet neboderima Gothia Towers Hotel, impozantnim građevinama koje dominiraju gradskim obzorom (i ne, nismo u njima trčali pa ma koliko ogromni bili). Na njihovom vrhu smjestio se elegantan restoran s panoramskim pogledom, gdje smo uživali u izvrsnim kulinarskim delicijama. Dok smo se gostili, pred nama se prostirao veličanstven pogled na cijeli Göteborg – od užurbanih ulica u podnožju do dalekih obrisa grada koji se stapaju s horizontom. Ova jedinstvena kombinacija gastronomskog užitka i fascinantne vizure grada pružila nam je nezaboravno iskustvo. A Karlatornet – najveću stambenu zgradu sa 74 kata u Skandinaviji, smo gledali iz sigurne daljine.
Universeum je za nas bio VELIKO iznenađenje u centru grada. To je koncept modernog muzeja koji se proteže na sedam katova! Obuhvaća sve od svemirskih putovanja, različitih (živih) životinja, prirode, kemije, tehnologije kao i zabavne kemijske eksperimente i to sve pod jednim krovom, u srcu Göteborga. Sedam katova znanosti!!! Krenuli smo od svemira, završili u oceanu, a negdje usput smo zalutali u švedsku divljinu. Mislim da sam u jednom trenutku evoluirao u vikinškog ratnika, ali nisam siguran – možda je to bio samo efekt jet laga nakon 2.5 sata leta avionom iz Splita.
Liseberg, najveći lunapark, bio je prava poslastica. Nakon što smo preživjeli vožnje (dobro, možda samo dvije, ali činilo se kao 42), bili smo spremni za mirniji dio putovanja. Ha-ha, kakva zabluda! Mlađi dio naše grupe odlučio je da je vrijeme za dvoboj te smo odigrali par igara u House of games, naravno gdje smo mi stariji izvukli deblji kraj.
Otočić Asperö trebao je biti oaza mira. Umjesto toga, netko (khm!) je dobio “genijalnu” ideju da optrčimo cijeli otok. Po švedskom vremenu, i to nekoliko puta oko cijelog otočića (nije velik – samo oko 5 km). A kao da to nije bilo dovoljno – još smo se i malo bućnuli, i to u sjevernom moru – koji osjećaj na oko +17 C, u sklopu mogućih priprema za neki mogući budući „duatlon“! Nevjerojatno!
Posjet Svijetu Volva bio je… obrazovan. Toliko smo naučili o sigurnosti automobila da smo se bojali sjesti u taksi na povratku u stan. Jeste li znali da Volvo ima više sigurnosnih pojaseva nego što Švedska ima stanovnika? Ja nisam, ali sad ne mogu zaspati bez vezanja. Ipak, preporuka da ga svakako posjetite jer je bio toliko zanimljiv, i imao tako odličnu hranu, da je vrijeme u njemu jednostavno proletjelo.
I za kraj, Trädgårdsföreningen park. Tisuće ruža. Prekrasno, romantično, idilično… Mala oaza cvijeća i mira u centru grada, i još jedno super mjesto za trčanje po šljunčanim puteljcima svuda po parku.
A za posljednju večer u Švedskoj, odlučili smo se malo približiti kući posjetom češkom restoranu. Očekivali smo poznate okuse, i dobili smo ih… Bilo je to izuzetno ugodno iznenađenje (za sve nas) upotpunjeno češkim pivom, savršen način da zaokružimo naše kulinarsko putovanje kroz Göteborg – od Tajlanda do Češke, sve to u srcu Švedske.
Sve u svemu, ovo putovanje u Göteborg ostaje nezaboravno zbog obiteljske povezanosti, istraživanja bogate kulture i uživanja u svemu što ovaj švedski grad ima za ponuditi, a trčanja u prirodi i parkovima su bila prekrasna i genijalna – toliko vas mame da vam se ne staje nego bi samo trčali i trčali i uživali u prirodi, mirisima, bojama… Nakon povratka u Split žena i ja smo odlučili odlaziti na što više trailova i upoznati bolje Hrvatsku i njene ljepote, a kada to završimo idemo na trailove u BiH i dalje.
Naša topla preporuka za sve vas trkačice i trkače koji možete – svakako posjetite Göteborg, i to na najmanje 7 do 10 dana, jer se ima toliko toga lijepog za vidjeti i otrčati da je to čudo jedno, ma više sam uživao nego da sam bio u Diznilendu u Parizu – jer tamo nam nema ovakve drage rodbine kao u Göteborgu, a nisam siguran niti za ova prekrasna mjesta za trčanja.
Vaši komentari
