- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Josip Škorić, Tomislavgrad.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Još kao srednjoškolac igrao sam nogomet za duvanjsku Budućnost. Ne želeći se hvaliti, moram reći da sam bio radilica i uvijek sam davao maksimum. Fakultetske i kasnije poslovne i obiteljske obveze odmakle su me od aktivnog bavljenja sportom, kojem sam se vratio sredinom devedesetih. Na trčanje me pak ozbiljnije potaknuo prijatelj Igor Mandušić. Od tada sam svaki dan u tempu, a posljednjih godina često sam i na triatlonu u kojem trčanje dođe kao šlag na tortu.
- Koliko često trčite?
– Pamtim vrijeme kad sam trčao svaki dan. Godišnje se znalo nakupiti i po 3.500 km, sada se smanjuje opseg na 100 km mjesečno.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Oprobao sam sve dužine, a omiljena mi je polumaraton. U tu sam se distancu zaljubio od svog prvog polumaratona. Bilo je to u Šujici 2009., kada sam imao 50 godina.
- Koliko trka trčite godišnje?
– U vrijeme kad sam bio u najboljoj formi, trčao sam desetak utrka i gotovo sva kola Duvanjske trkačke lige, koja se održava punih jedanaest godina.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Trenutno su aktivna tri para, dva za cestu i jedne za trail. Na cesti preferiram Brooks, a na trailu Hoku.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 5 km – 20,27; 10 km – 43,15; polumaraton – 1,30,06 i maraton 3,33,03.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Trčanje je jedini sport u kojem zajedno nastupaju i profesionalci i rekreativci. Neopisiv je osjećaj naći se u takvoj atmosferi, koja je uvijek motiv da dam najviše od sebe. Nema toga što mi se u trčanju ne sviđa.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Svaki mi je dio drag ukoliko sam uspio ostvariti što sam planirao. Brdske dionice poseban su izazov i one su mi najteže, ali kada se dobro odrade, sreći nema kraja.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Najčešće trčim sam, ali je prelijepo i kad se okupi klupska ekipa i kad zajedno odradimo trening.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Svaki pedalj Duvanjskoga kraja – i brdo i šuma i polje.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Često sam bio na postoljima u dobnoj kategoriji, a za ovu priliku izdvojio bih tri postolja na polumaratonu u Splitu.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Šujički polumaraton trčao sam deset puta i žao mi je što se više ne održava. Od utrka u BiH izdvojio bih polumaratone u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci, zatim maraton u Zagrebu i na Plitvicama, a ne mogu izostaviti ni Ljubljanu, ni Boku. Sve su to privlačne destinacije s dobrom energijom i odličnom organizacijom utrka.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Ako su neke i imale sitnih propusta, nijedna me nije razočarala. Pamte se samo lijepi trenuci.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Oslobađanje od stresa, disciplina i pozitivan učinak na zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno. Kao iskusan čovjek i trkač mogu reći da ni u trčanju ne treba pretjerivati i u prvom redu treba paziti i kontrolirati zdravlje.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Trčanje je postalo dio moje svakodnevice i jednostavno je dio životnog rasporeda za koji nije potrebna posebna motivacija.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Atletiku pratim od rane mladosti, a kao uzora bih istaknuo moga vršnjaka i zemljaka Vinka Pokrajčića.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Trčanje doživljavam kao zdravstvenu preventivu i lijek, kako od bolesti, tako i od poroka i zato bih trčanje preporučio svima.
- Trkački cilj za budućnost?
– Budući da je karijera na zalasku, cilj mi je održati formu koliko mogućnosti dozvole i nastaviti se družiti s najboljim ljudima – mojom ekipom AK Puls Tomislavgrad.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku/ koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Svim trkačima želim ugodan osjećaj u svakom koraku i veselo zdravlje.