- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Zovem se Nataša Stanković i živim u Banjaluci.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Počela sam trčati 6. 4. 2020. godine, u vrijeme korone. Kao zavisniku od fizičke aktivnosti, to je u datom momentu bilo jedino moguće, s obzirom da je sve bilo zatvoreno, a ja željna… sporta, naravno.
- Koliko često trčite?
– Trenutno se vraćam trčanju nakon trećeg poroda, koji je okončan carskim rezom, te je sve teže i drugačije. Gotovo 24 h sam sa djecom pa pokušavam uskladiti tri gerilca sa bar tri trčanja sedmično.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Maraton, ništa manji mazohizam ne priznajem.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Nekoliko… zavisi jesam li trudna ili nisam, da li muž može uskladiti obaveze i da li bar jednom dijete hoće u kolica i koliko djece doji.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Imam dvoje. Jedne stare i druge još starije. Ove manje stare su Nike… ne sjećam se kako dalje.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Ne trčim najbrže što mogu i mrzim ganjanje rekorda, nisam ni stigla ići na više trka, jer sam od početka trčanja dva puta bila bremenita, ako me razumiješ, pa su mi rekordi poslednja stvar na pameti. Da me ubiješ morala bih pregledati Stravu.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Kod trčanja volim to što sam brža od udvarača, s obzirom da sam udata žena. Šalim se. Kod trčanja volim što mi je izgradilo mentalnu snagu, što mi pruža mir sama sa sobom, zateže tijelo i pruža osjećaj zadovoljstva. Slično kao vođenje ljubavi, samo da te niko ne smara i traje duže. Kod trčanja ne volim što moram prati kosu poslije.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio su mi spore dužine po selima, uz brdo. Najteži kratki, brzi intervali.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– SAMA sa sobom.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Po selima, eventualno uzbrdo. Npr. od Starčevice do Slatine.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Prvog maratona, 13 mjeseci nakon drugog poroda, nakon ubitačno teških priprema sa nespavanjem, dojenjem i svim, a na to sve sa povredom od 26-og km sam trčala gotovo poskakujući na jednoj nozi.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– U inostranstvu. Zbog da gu*ica vidi puta i podrške na stazi.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Trail trke u BL. Zbog negostoljubivosti i još poneke stvari.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke –
– Mentalna snaga.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Lako. Jedva čekam da izletim iz kuće.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Donekle pratim… Milan Puzić, ultramaratonac iz Lijevča mi je uzor. Takvu mentalnu snagu nikad nisam vidjela.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Bih. Upoznaćete novog sebe. Iznenaditi samog sebe. Pružiti najbolje vašem tijelu i umu i biti najbrži u selu. Upoznati fine ljude na trkama i pružiti primjer svojoj djeci.
- Trkački cilj za budućnost?
– Istrčati maraton u Ljubljani 2025., a za koju godinu i stotku. Ako se posloži stotinu kockica… ha ha.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Kad me muž iznervira
Spremim svoje tene
Izađem da trčim
Da ne gleda mene.
Komšije tad misle
Da ne kuvam ja,
Da u mojoj kući
Sretna zvijezda sja.
Djeca se zalijepe
Da trčimo svi
Kada se trening završi
Uživamo u pivi.
Trči i ti,
Ako želiš ludak biti,
Na ovom Balkanu,
Svi će ti se smijati.
Vaši komentari
