BOSTON MARATHON UK: Nepresušna polja ravničarskog Lincolnshirea

Piše: Ersan Bijedić

U komšiluku je već bio njegov kolega sa koledža, William Blackstone, koji je na području današnjeg Bostona (SAD) sam živio čitavih pet godina.

Boston UK i Boston US

Blackstone ih je pozvao da se nasele na njegovoj zemlji, što su oni i uradili 7. septembra 1630. godine (iako stariji, od 19. vijeka Charlestown je samo jedno naselje Bostona) – bilo je potrebno samo prijeći rijeku Charles da se dođe na dio u kojem je 5 godina živio Blackstone. Jedna od posljednjih Johnsonovih službenih radnji kao vođe zajednice Charlestown prije smrti 30. septembra 1630. godine bila je da novo naselje preko rijeke Charles nazove “Boston”, po njegovom rodnom gradu u Linkolnshireu (Engleska).

Porijeklo naziva engleskog Bostona seže sve do 7. vijeka i ima nekoliko verzija kako je nastao, ali najvjerovatnije potiče od skraćenice za “Saint Botolph’s town”.

Boston UK danas ima oko 45.000 stanovnika, dok Boston US ima nešto manje od 700.000.

Najravniji UK maraton

Za razliku od najstarijeg maratona na svijetu, svog imenjaka koji se održava od 1897. godine, Boston Marathon UK se održava tek od 2016. i prvih nekoliko godina mu je termin bio tačno  dan prije slavnog, američkog Bostona (čiji je termin tradicionalno ponedjeljkom). Ove godine je trka održana 8 dana prije Bostona (SAD), a bilo je to ukupno deveto izdanje jer je zbog pandemije nije bilo 2020.

Nakon prošlogodišnjeg trka na američkom Boston Marathonu, za mene najveće trkačke želje i kultnog mjesta za maratonsko trčanje, ove godine smo se Edina i ja zaputili u Boston UK. Sigurno da inače ne bih ciljao Boston Marathon UK, ali pošto smo sad u Birminghamu, za mene je odmah cilj bio Boston UK. Ne samo da bih uvezao dva Bostona (ili „slikao se s oba Halida“, kao Ibro Dirka), već i zato što se ova trka reklamira kao najravniji UK maraton.

Boston Marathon UK kao istaknutu glavnu trku ima distancu na 42.195m što se može vidjeti i iz brojki učesnika jer je ove godine maraton imao 866 finišera, polumaraton 487, trka na 10km 239 i 5K Fun Run njih 71.

Tu se dolazi trčati brz maraton. Staza je certificirana i postignuta vremena vrijede za plasman na London Marathon (i ostale Majore, naravno), što onda mnogi ovdašnji trkači koriste kako bi se plasirali preko „Good for Age“ kvalifikacije.

„Meet & Greet“

Boston UK je malo mjesto, u nepuna dva dana se dešavalo da srećemo iste ljude i po tome me podsjeća na moju Čapljinu. Startne brojeve trkači dižu u crkvi St Botolph’s koja je navodno izgrađena još 654. godine. Već sam spomenuo da otud grad vuče svoj naziv.

Sve podsjeća na male trke u BiH. Dobili smo detaljne upute za događaj, a mjesto su dan prije maratona preplavili trkači. Nema Expa, već samo mali štand, „Meet & Greet“ za preuzimanje brojeva. Otišli smo radi tog „Meet & Greet“ dijela jer u UK organizatori većinom (osim sa trka poput London Marathona) šalju takmičarski broj na kućnu adresu. Tako smo dobili brojeve i za Manchester Marathon 2023. godine, a i ovaj put.

I more je tu negdje

Malo mjesto nosi svoje prednosti, obišli smo grad, a da nismo pretjerano umorili noge. Hotel nam je bio na 3 minute hoda od starta, a sve ostalo gdje smo trebali – još bliže. Sve idealno za dobru trku.

Po startu, već nakon jednog kilometra smo van grada i ne vraćamo se u njega prije 41. kilometra. Trka nas vodi ravničarskim dijelovima sa razvijenom poljoprivredom na oko 11m nadmorske visine i uz blizinu zaljeva The Wash (najvećeg u Engleskoj) u Sjevernom moru. Blizu, ali ne toliko da bi ga vidili. Svako malo mi se čini da ponavljam neke dionice iako staza ima jedan krug. Polja, polja, polja… Nema navijača, slično kako smo navikli na bh. trkama, osim na šest posebno organizovanih punktova. Bilo je 13 okrepnih stanica, uglavnom sa vodom, poneke i sa dodatnom energijom za unijeti. Nisam se puno obazirao jer sam nosio svoje gelove. Uglavnom pred trku je to detaljno objašnjeno, što je čest minus kod nas – manjak informacija o tome na šta trkač, koji se upušta u test izdržljivosti, može računati na okrepnoj stanici.

Manchester vs Boston UK

Blizu 900 maratonaca na stazi, i njih čak 95 unutar tri sata (ili odličnih 11 posto), bostonskih 42km ipak ne čini toliko usamljenim. Prošle godine je trku obilježila jaka kiša, ove godine su se trkači žalili na vjetar, ali su generalno bili jako dobri uslovi za trčanje. U cilju dovoljno okrepe za trkače, medicinsko osoblje uvijek zaposleno, medalja i zaslužena finišerska majica (dobiva se nakon istrčane distance).

Staza je stvarno jako ravna i vjerovatno sam time već trčao na dva „najbrža“ maratona u Engleskoj, samo je Manchester puno bolje prošao (2:57:26).

Za kraj

Boston Marathon UK nema puno od glamura, veličine, istorije ili snage Boston Marathona US. Ali domaćini s pravom ističu da je inspiracija obostrana jer „bez ljudi iz Bostona (Engleska), Boston (SAD) ne bi postojao, a bez inspiracije Boston Marathona (SAD), možda ne bi postojao Boston Marathon UK“.

Moja trka prošlog vikenda (13. aprila) je prebrzo otišla nizbrdo, do konačnog rezultata od 3:20:47 – pa nijedan od spomenutih Bostona, ni američki (3:20:35), ni britanski mi, blago rečeno, nije legao rezultatski. Ali sam uvijek zadovoljan kad upišem novi maraton (ovaj je 31. po redu). Prije punog osvrta na ovaj maratonski blok sam fokusiran na London Marathon 27. aprila.

S druge strane Edina je, u test trci za London, svoj najslabiji PB u distancama od 5km do maratona, onaj na 10km, popravila za skoro minutu i pol (na 42:25). Zadovoljstvo je uvećano i plasmanom na treće mjesto 10K trke u Bostonu.

Vaši komentari