ADNAN PUŠKAREVIĆ: Ljubljanskih 3:11 za kraj odlične godine

Piše: Adnan Puškarević

Ideja je bila proljetni half, u što se Mostar idealno uklapao, te maraton za drugi dio godine.

Između toga par petica i desetki i popunjena godina. S obzirom da sam planirao malo lokalniji maraton ove godine, izbor se sveo na Boku ili Ljubljanu. Za prošlogodišnje izdanje Ljubljanskog maratona sam od oktobra do decembra slušao samo riječi hvale, kako za half, tako i za maratonsku distancu, od staze do publike, pa je na kraju i moj izbor pao na Ljubljanu kao “glavnu” trku za drugi dio godine.

Prijavu sam izvršio tokom Novogodišnje noći, čekajući da Edina servira mezu. Može se reći da je to bila moja novogodišnja rezolucija, što, uzimajući u obzir koji % istih se neslavno završi, i nije bilo najpametnije.

Početak godine je protekao u pripremama za Mostar, o čemu sam već ranije pisao (LINK).

Poslije Mostara mini ciklus za 10k, gdje me Phily uništavala svojim treninzima. U Banja Luci pokušao na sub 40 10k, na kraju 40:33 – “stativa” što bi rekao jedan od naših najboljih dugoprugaša. U Kiseljaku, na Sara 5k trci, neuspjeli eksperiment sa suplementacijom i to je bilo to za prvi dio sezone.

Juni je obično mjesec u kojem trčim dosta manje, pa je tako bilo i ove godine, godišnji odmor protekao bez dana trčanja, ostatak mjeseca dosta sporija i kraća trčanja, čisto da se broji. Sa Ersanom u konstantnoj komunikaciji, pričamo o 2 važne teme: planu i MT Patreon Ljetnom izazovu. S jedne strane dogovaramo ciljano vrijeme za maraton, šta bih ja volio trčati tokom priprema, a s druge strane finalne pripreme za izazov. Datumi početka se skoro poklapaju, pripreme treba da počnu 30.6., dok izazov počinje 1.7. (Ovu priliku bih iskoristio da pozovem sve da se prijave i na predstojeći izazov, te da zajedno proslavimo 10 godina Portala).

Moja želja je bila da trčim Travnik i, ako se bude uklapalo, Half u Sarajevu, ostalo manje – više, Ersan kaže da se Half bolje uklapa kao tempo trening, nego da idem na max, što sam ja prihvatio bez problema. Ubrzo nakon tih dogovora, plan stiže, uzbuđenje level over 9000. Prvi pregled, ništa neobično u planu, kratki intervali, dosta tempa, dužine. Znam da me čeka dosta posla, 4 finalne sedmice 100km ili preko, do sada imao samo 1. OK, bit će veselo. Onda i malo razočarenje, Travnik pada dan prije teškog treninga, tako da otpada kao opcija za trčati na rezultat. Ali ok, Ljubljana je prioritet.

PRIPREME
16 sedmica
1319 km
29 treninga snage

S obzirom na temperature koje nas prate u posljednjih par godina, jedina opcija za trening mi je bila rano jutro, jer sam znao da bih poslije podne pola treninga odustao i/ili preskočio. Prvih 10-ak dana, ustajanje jedva, 5 alarma navijenih, ali onda se sve počelo uklapati. Treninge snage sam mogao lakše odrađivati jer sam imao pauzu između istih i trčanja, pa se tijelo odmaralo, počeo sam ranije lijegati, san se popravio, uglavnom, moglo se fino ustajati na jutarnja trčanja.

Pripreme su prolazile bez nekih velikih problema, usput sam uspio izgubiti i koji kg, što uopšte nije loše u mom slučaju.

Kako se bližila trka u Travniku, tako je u meni rasla želja da trčim istu. Na kraju pišem Ersanu i radimo korekciju plana (mislim da je to na kraju bila jedina izmjena ovaj put) kako bih mogao ići u Travnik, što je na kraju bila super odluka jer je pao PB i na 5k, 3/3 u ovoj godini.

Kao što smo i planirali, Half u Sarajevu je poslužio kao trening u tempu trke, gdje sam usput bio pejser za pojedine koji su htjeli da idu jako, a sumnjali u sebe. Nećemo sad imenovati, pronaći će se.

Ostatak priprema također bez nekih većih problema, intervalni treninzi su moj fah, posebno kratki intervali, tempo treninge uspijevao odraditi skoro u sekundu, bez da idem u crveno, easy dužine su bile dinstanje (inače termin koji je obilježio ovaj ciklus).

Kako se termin trke približavao, tako su Gemini i ChatGPT više radili. Po 100 puta sam razrađivao planove za raspored gelova, prvo za finale dužine, a onda i samu trku. Pa onda i detaljan plan za carb loading, kada krenuti, koliko UH/kg unositi, koja hrana je najbolja, uglavnom pokušao sam ići što je moguće detaljnije.

Za sam carb loading, odlučujem ići na 3 dana i 10g UH/kg, što u mom slučaju ide na skoro 750 g UH. Iako volim i mogu pojesti, kontam ovo je previše. Pričajući sa Edinom, ona spominje tečne UH, a ja zaboravio naručiti uz gelove. Istražujem malo kod nas i nalazim Vitargo, odlučujem da probam i mogu reći da je perfektna stvar, posebno tokom putovanja. Ovaj koji sam ja pio ima 2 opcije, sa i bez elektrolita, oba oko 70 g UH po dozi. Uglavnom, cilj je bio ispuniti kvotu UH bez da se poseže za tajnim oružjem (tulumbe ili nešto toga tipa). Mislim da me ova fokusiranost na carb loading spasila od previše razmišljanja o samoj trci, pa je nivo nervoze bio na kontrolisanom nivou.

Odluka za gelove je bila da idem na svakih 25 minuta, što dođe 7 gelova tokom trke. Koristio sam SIS Beta gelove od 40 g UH, pa je to ukupno 280 g UH ili ~ 88 g UH/h, prilično visok unos, ali, srećom, do sada nije bilo probavnih problema.

Ja sam vazda neažuran kad je u pitanju smještaj za trke, pa je tako bilo i za Ljubljanu. Ideja je bila da idem sa ekipom iz Tite, ali dok sam se ja nakanio da me ubace u grupu, opcija koja je ostala nije mi se baš svidjela za ono što mi treba (sorry Harise, ništa lično), pa sam na kraju odlučio da idem samostalno. Smještaj sam našao iz 3. pokušaja, živio free cancellation. Plan je da u Ljubljanu idem u petak ujutro, obavim EXPO, subota je za odmaranje, a povratak sam planirao za utorak pošto nisam vjerovao da ću biti u stanju da vozim u ponedjeljak, a i da malo prošetam gradom. Spakovao se na vrijeme, računao da sam sve ponio, ali u Ljubljani nema kabla za Coros. Baterija pokazuje 60%, znam da može izdržat, ali volim da napunim prije važne trke. Sjetim se da i Sema ima istu traku, pa se nađem s njim kako bih posudio njegov punjač.

Iako je tokom čitavih priprema san bio poprilično dobar i mislim da je to jedan od glavnih razloga dobrog oporavka, zadnjih par noći se malo pokvario, ali opet podnošljivo. Noć pred trku nekih 4-4.5h sna, nije toliko ni loše.

Prognoza za trku obećavajuća, 6-7 stepeni na startu i oko 13-14 u vrijeme kada bih ja trebao završiti. Na dan trke, rano ustajanje, doručak, wc, pa polazak na dogovoreni termin grupnog slikanja. Ja kao krećem na vrijeme kako bih stigao ostaviti stvari i doći na lokaciju za slikanje. Naravno, ništa od toga. U jednom momentu pratim pogrešnu masu ispred sebe i završavam na zatvorenom dijelu ceste, pa sam se morao vraćati nazad. Na kraju dok sam našao pravi put za šatore sa stvarima, presvukao se, vidim da nema ništa od mog slikanja. Malo sam se bio pogubio oko pronalaska zone, ali uz pomoć trkača i to rješavam. Tu prvi put srećem poznata lica, Leila u svojoj zoni, full spremna, osmijeh od uha do uha, kontam super, nije ju pojela nervoza (ili makar dobro skriva). S njom neizostavna pratnja, Muris, natovaren ne zna ni on više čim sve, ali makar nije bilo vrana da ga gađaju orasima. A tu je i Muhamed (Solunović), onako u jakni, stoji van zone. Na prvu kontam, nešto se preko noći desilo i čovjek morao odustati, a 25-26 sedmica trenirao. Kad, srećom, nije to u pitanju, nego on čeka još malo prije ulaska. Nas dvojica startamo u zoni B, Leila kreće iz zone C, na kraju svako svakom zaželio sreću, pa ćemo se ispratit poslije trke, svakako smo u aplikaciji sve već odradili, pa ostaje samo pregledat rezultate.

Pred sami start s Muhamedom pričam oko planova za poslije trke i obojica imamo istu ideju, idemo pit pive! Trka kreće i ja samo jedan screen na satu pratim, prosječan pace. Plan je do 32. držati 4:35, a onda kako se mogne. Atmosfera fantastična, navija i staro i mlado, tu su raznorazni navijački rekviziti, uglavnom, buka je tu. Na stazi je dosta trkača, ali nije prevelika gužva, ima se prostora za trčati. Jedino se malo zagužva na okrepama, jer ljudi uzmu vodu i instant se zaustave da piju, pa se do i poslije okrepe trkači moraju izbjegavat kao čunjevi.

Prvi dio trke idem malo brže od plana, sat pokazuje 4:33, ali je čitavo vrijeme osjećaj dobar. Gelove uzimam redovno i odbrojavam krugove (prolaze na 5k), usput “pozdravljajući” sve koji prate trku preko aplikacije. Temperatura nije baš kao po prognozi, sunce je usijalo, pa je odmah osjećaj da je toplije, ali nije bilo pretoplo. S obzirom da je sve prolazilo kako treba, nakon 32. km sam odlučio ubrzati, to sam išao po osjećaju, nismo imali neki dogovoreni pace, pa je bilo šareno, u zavisnosti i od konfiguracije terena. Na prolazu na 35. km razmišljam da li ima uzbuđenja kod ekipe koja prati, kontam da će makar kod Ersana biti (možda i kod Edine, ali sam računao da ona još spava), vidi da sam ubrzao. Snaga i fokus su bili tu i kilometri su se nizali jedan za drugim. Ipak nije sve prošlo bez problema, pa je zadnjih 5-6 km ponovo bio “ples sa grčevima”, ali ni ovaj put nisam morao stati, a srećom bilo ih je dosta manje nego u Valenciji.

Negdje na 39.-40. km čujem “hajmo Puško”, a onda i gromoglasno “idemo Adnane”, okrećem se i vidim poznati dvojac iz Zenice, Sabit (Šabanović) i Muhamed (Dehić), za dodatni boost u zadnjim kilometrima. 200-tinjak metara pred ciljem Sema i dio Titine ekipe navijaju, a činjenica da sam ih registrovao mi je dobar znak nakon same trke. Skrećem prema cilju, vidim na satu da će biti ispod 3:12, oduševljenje, radost, ponosan na samog sebe, ali i olakšanje što je sve prošlo kako treba. Žurim, koliko se može u datom trenutku, do šatora sa odjećom, kako bih se presvukao, ali i odmah krenuo sa oporavkom. Ostavljam medalju na graviranje, pa presvlačenje. Uzimam telefon kako bih provjerio vrijeme i vidim viber pun poruka, ljudi hvatali i screenshot ulaska u cilj. Hvala svima još jednom, svaka poruka daje podstrek za dalje (koliko god ovo ofucano zvučalo)!

Na kraju, zvanično vrijeme 3:11:09, 4/4 za ovu godinu. Čujem se kratko sa Ersanom, a nekako uspijevam naći i dio Tito ekipe, pa malo s njima stao da ispratimo kolege koji su još na stazi. Jasmin usput zeza sve redom, dobro mu ko nije preskočio ogradu. Naravno, pao je i neizostavni selfie za instagram.

MARATON
Prvi dio: 1:36:52
Drugi dio: 1:34:17
Razlika: 0:02:35

U povratku prema apartmanu zastajem malo sa Semom kako bih mu vratio punjač, a i da razmijenimo utiske, on je istrčao super Half, a nismo se uspili vidjeti do tada. Konačno u apartmanu, steak time i pregledanje aplikacije i Strave. Vidim da su padali PB-ovi na sve strane i da su se isplatili svi treninzi i odricanja!

Na kraju dana smo Muhamed, Amina (hanuma mu) i ja realizovali plan za poslije trke, pa smo zajedno otišli u jedan od mnogobrojnih pub-ova sa craft pivom i malo proslavili.

Stanje u ponedjeljak je bilo poprilično ok, lože se nisu previše upalile, listovi su bolili na mjestima gdje su se javili grčevi, jedino vanredno je bila bol u desnom koljenu ili malo ispod istog, ne znam ni sam više. Znao sam da je većina meni poznatih trkača planirala povratak za ponedjeljak, pa sam ja taj dan iskoristio da malo prošetam gradom, pojedem sve i svašta, odmorim i onda u utorak polako nazad.

Ljubljana je u najmanju ruku opravdala sve pohvale koje sam čuo, daleko najorganizovanija trka na našem području i moje preporuke svima koji bi željeli da osjete svjetsku atmosferu nadomak ruke.

Za kraj, hvala Ersanu na još jednom dobro odmjerenom planu, hvala Garmin i Strava zajednici na podršci koju imamo jedni za druge, hvala mojim roditeljima koji su mi izašli u susret kad god bi trebalo pričuvati malca dok sam ja na trčanju, i naravno Hugi, Hugolini i malim Hugićima, te Vama u studiju i režiji.

Do sljedećeg pisanja,

Puško

Vaši komentari